REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1151/2013-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nedim Tanović, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženice Podravska banka d.d. Koprivnica, koju zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2934/2012-2 od 22. studenoga 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-801/11-13 od 21. rujna 2011., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2934/2012-2 od 22. studenog 2012. i presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-801/11-13 od 21. rujna 2011. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se prvostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima ove revizije.

III. Tužitelju se ne dosuđuju troškovi sastava odgovora na reviziju

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-801/11 od 21. rujna 2011. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.051.959,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2008. pa do isplate te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 109.676,74 kn sve u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2934/2012 od 22. studenog 2012. odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju. Predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj u reviziji prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, koju drugostupanjski sud nije sankcionirao unatoč izričitim žalbenim razlozima.

7.1. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP postoji uvijek kada presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 4.051.959,90 kuna zbog neispunjenja ugovorne obveze odnosno zbog propusta tuženice da sukladno ugovorima o lombardnom kreditu po upućenom pozivu na namirenje (margin call) proda založene dionice.

9. Tijekom postupka utvrđeno je.

- da je između stranka zaključen ugovor o lombardnom kreditu na temelju zaloga vlasničkih vrijednosnih papira 26. ožujka 2007. u iznosu od 5.500.000,00 kuna uz kamatu 7% godišnje sa rokom otplate 36 mjeseci;

- između stranka zaključen ugovor o lombardnom kreditu na temelju zaloga vlasničkih vrijednosnih papira 30. travnja 2008. u iznosu od 3.000.000,00 kuna uz kamatu 7,70% godišnje sa rokom otplate 6 mjeseci;

- da je 7. studenog 2008. sklopljena " Izmjena ugovora o kreditu" od 30. travnja 2008. kojom je rok otplate produljen za dva mjeseca te se kamatna stopa povećava 12%;

- da je službenica banke telefonski nazvala tužitelja 19. rujna 2008. i 29. listopada 2008., obavijestila ga o maring callu kada joj je on rekao da proda dionice, odnosno usmeno dao nalog da se prodaju sve dionice i da se krediti po oba ugovora riješe u cijelosti;

- da tuženica nije postupila o usmenom nalogu tužitelja već je otkazala daljnje korištenje kredita, po Ugovoru o kreditu od 26. ožujka 2007., sa danom 5. siječnja 2009., dok je kredit po Ugovoru od 30. travnja 2008. dospio sa danom 1. siječnja 2009.;

- da je tuženica prodala dionice tužitelja zaključno sa 1. travnjem 2009. za iznos od 1.734.064,93 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud usvaja zahtjev tužitelja, uz zaključak da je tuženica svojim propustom da proda dionice po nalogu tužitelja 30. listopada 2008. (utvrđeni datum dospijeća tražbine po prvostupanjskom sudu) u vrijednosti dionica od 5.786.024,80 kuna na taj dan, tužitelju nanijela štetu u iznosu od 4.051.959,90 kuna a koji iznos predstavlja razliku između tržišne vrijednosti dionica u trenutku kada je tužitelj dao nalog za prodaju istih i iznosa kojeg je tuženica dobila nakon što je dionice prodala, sve temeljem odredbe čl. 1025. – 1027. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05- dalje u tekstu ZOO). Pravnu osnovu zahtjeva sud nalazi i u povredi odredbe čl. 10. st. 2. i 3. čl. 5. te čl. 4. i 8. ZOO s obzirom da prodaja dionica spada u profesionalnu djelatnost tuženice pa je u tom slučaju ona trebala postupati sa pažnjom dobrog stručnjaka, a isto tako da je povrijedila načelo dužnosti suradnje te načelo savjesnosti i poštenja u ostvarivanju prava i obveza kao i načelo zabrane prouzročenja štete.

10.1. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženice, odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu , prihvaćajući u cijelosti utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava uz zaključak da je tuženica povrijedila i odredbe ugovora o nalogu Zakona o tržištu kapitala ("Narodne novine" 88/08 i 146/08) i to čl. 78. st. 1. kojom je određeno da je nalog izjava volje klijenta upućena investicijskom društvu da za njega (u svoje ime i za račun klijenta) kupi ili proda financijske instrumente.

11. Tuženica osnovano upozorava da nižestupanjske presude sadrže proturječnost između onoga što navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ( čl. 12. oba Ugovora o kreditu i datum dospijeća ugovora o kreditu) i samih tih isprava.

12. Odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu od 26. ožujka 2007. određeno je da banka ima pravo proglasiti kredit dospjelim i poduzeti mjere za naplatu kredita ako, radi pada tržišne vrijednosti založenih vrijednosnih papira, pokriće kredita vrijednošću imovine na skrbi padne za 10 % ili više u odnosu na potrebno pokriće iz čl.2. tog Ugovora

12.1. Odredbom čl. 12. toč. 3. Ugovora o kreditu od 30. travnja 2008. određeno je da ukoliko banka utvrdi da je efektivna vrijednost korisnikove imovine na računu skrbništva pala 10% u odnosu na potrebno standardno pokriće za kredit, ovlaštena je pozvati korisnika kredita da na način koji sam odabere udovolji tom uvjetu, dok je toč. 5. i 6. određeno da ako korisnik kredita ne postupi po pozivu i ne iskoristi ni jednu mogućnost za ispunjavanje uvjeta iz čl. 3. st. 1 Ugovora, stječe pravo namirenja iz vrijednosti svih vrijednosnih papira na skrbi i naplatom iz sredstava s računa novca ( pravo na namirenje/margin call), a radi ostvarenja prava Banke na namirenje iz vrijednosti svih vrijednosnih papira na skrbi , korisnik kredita se obvezuje banci predati javnobilježničku ovjerenu neopozivu izjavu kojom ovlašćuje banku da bez ikakve daljnje suglasnosti izvrši prodaju vrijednosnih papira na skrbi i iznos odbijen prodajom, jednako kao i novčana sredstva na računu novca, prenese u korist računa kredita u iznosu potrebnom za namirenje svih obveza po kreditu, u obliku i sadržaju koji je prilog Ugovoru.

13. Pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka Dalibora Posavca (koji je dostavljen uz tužbu) kao i čl. 12. oba Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud zaključuje ,a koji zaključak prihvaća i drugostupanjski sud , da je tražbina tuženice po Ugovoru o kreditu od 26. ožujka 2007. dospjela 5. siječnja 2009., a po Ugovoru o kreditu 30. travnja 2008. dospjela 1. siječnja 2009., međutim navodi da je tuženik bio dužan i morao 29. listopada 2008. (kada je tužitelj usmeno dao nalog za prodaju dionica) oba Ugovora o kreditu proglasiti dospjelim i odmah pristupiti prodaji dionica sve sukladno odredbi čl. 1027. ZOO kojom je propisano da banka može prodati založene vrijednosne papire po dospjelosti kredita.

13.1. Pravilno tuženica ukazuje na postojanje kontradiktornosti oko utvrđivanja datuma dospjelosti (kao odlučne činjenice) oba Ugovora o kreditu posebice što je Izmjenom od 7. studenog 2008. ugovora o kreditu od 30. travnja 2008. (zaključenog nakon usmenog naloga tužitelja za prodaju dionica) rok otplate produljen za dva mjeseca.

14. Nadalje, odredbom čl. 12. Ugovora o lombardnom kreditu od 26. ožujka 2007. dano pravo banci da proglasi kredit dospjelim i poduzme mjere za naplatu kredita, ako tržišna vrijednost založenih vrijednosnih papira padne na način da pokriće kredita vrijednošću imovine na skrbi padne za 10 % ili više u odnosu na potrebno pokriće iz čl. 2. Ugovora, a čl. 12. Ugovora o lombardnom kreditu od 30. travnja 2008. sadržajno je proširen na način da je razrađeno postupanje korisnika kredita u situaciji da dođe do pada tržišne vrijednosti vrijednosnih papira koji služe kao pokriće za dobiveni kredit. 14.1. Iz navedenih odredbi ne proizlazi da bi ukoliko korisnik kredita ne postupi po pozivu kreditora i ne iskoristi ni jednu od mogućnosti za ispunjenje uvjeta iz čl. 3. st. 1. Ugovora, odnosno ne podmiri razliku vrijednosti prouzročenu padom vrijednosnih papira na skrbi u novcu, ne dade u skrbništvo nove vrijednosne papire ili ne otplati kredit u cijelosti, kreditor bio dužan vrijednosne papire prodati i naplatiti se iz ostvarene vrijednosti odmah idući dan.

14.2. Dakle, pravilno tuženica ukazuje na postojanje kontradiktornosti u tumačenju čl. 12 oba Ugovora o kreditu jer ugovor o kreditu od 26. ožujka 2007. uopće ne predviđa poziv na namirenje/margin call, dok je ugovorom o kreditu od 30. travnja 2008. reguliran način pozivanja na namirenje no ne i obveza tuženika da pristupi namirenju prodajom založenih dionica.

15. Postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na što je tuženica bezuspješno upirala u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude, pa je stoga i sud drugog stupnja, koji nije sankcionirao tu povredu, sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz članka 385. stavak 1. točka 2. ZPP.

15.1. Zbog navedenog je, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci pod toč. I. i ukinuti nižestupanjske presude.

16. Korisno je i navesti da su ugovori o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira (lombardni kredit) ugovori o kreditu "na temelju" zaloga vrijednosnih papira pri kojem se ispunjenje korisnikove obveze vraćanja kredita osigurava zalaganjem vrijednosnih papira. Zbog zaštite interesa vjerovnika iznos kredita je uvijek niži od te, prometne vrijednosti zaloga. Također postoji mogućnost, što je kao i ostale uvjete kod odobrenog kredita potrebno regulirati ugovorom, da se tijekom korištenja kredita, zbog promjene tržišnih vrijednosti efekata traži dopuna zaloga nad založenom stvari. Prednost ovih kredita je i u činjenici da njegov tražitelj ostaje vlasnik nad založenom stvari jer je založno pravo stvarno pravo (čl. 298. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

16.1. Poziv na namirenje/margin call je poziv klijentu da podmiri pad vrijednosti portfelja što on može učiniti uplatom u novcu ili doregistracijom novih dionica. Margin call je dakle, pravo banke/vjerovnika da po pozivu korisniku kredita isti podmiri razliku vrijednosti uzrokovanu padom vrijednosti založnih dionica, ali ne i pravo dužnika. Dospijeće korisnikove obveze iz čl.1027. ZOO promatra se kao trenutak u kojem bi dospijevala obveza vraćanja cijele svote kredita.

17. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

18. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP) pa je odlučeno kao u izreci pod toč. II.

19. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju odlučeno je (toč. III. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na reviziju nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud