REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1344/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici AJ, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tužitelja (Su-50/12), protiv tuženika CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Špeharu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar j.t.d, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-7126/15-2 od 30. studenog 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6255/12-38 od 3. srpnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-7126/15-2 od 30. studenoga 2017. i sudi:

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6255/12-38 od 3. srpnja 2015.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove sastava revizije u iznosu od 2.841,34 kn (377,11 Eur) , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CJ da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 28.942,38 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2012.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tuženiku CJ naknadi parnični trošak u iznosu od 31.042,11 kn sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, tekućim od 3. srpnja 2015.g. pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6255/12-38 od 3. srpnja 2015. te se sudi:

Nalaže se tuženiku CJ da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 28.942,38 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kn, sve u roku od 15 dana."

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tuženik smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno da se drugostupanjska i prvostupanjska odluka ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Tuženik u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje sljedeća pitanja:

"1. Ima li tuženik pravo da se u parničnom postupku utvrdi uzročna veza između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u prometnoj nezgodi i njenog odlaska u invalidsku mirovinu u slučaju kada upravno tijelo od njega potražuje naknadu štete temeljem rješenja iz upravnog postupka a koje je rješenje donio tužitelj kao upravno tijelo, a da pri tome tuženik nije bio stranka u upravnom postupku?

2. Stječe li svojstvo pravomoćnosti izreka rješenja tužiteljevog upravnog akta ili svojstvo pravomoćnosti stječe i obrazloženje ili svojstvo pravomoćnosti stječe i provedeno vještačenje u upravnom postupku koji je vodio tužitelj (kao upravno tijelo);

a) u odnosu na osobu (osiguranica tužitelja) koja je bila stranka u postupku i čije se pravo utvrđivalo u upravnom postupku (s tim u vezi može se raditi i o pravnim slijednicima osiguranice tužitelja)?

b) u odnosu na treće osobe (tuženik) koje nisu sudjelovale ni na koji način u upravnom postupku, a kojih (od tuženika) upravno tijelo potražuje naknadu štete?"

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete od tuženika kao odgovorne osobe za prometnu nezgodu u kojoj je osiguranica tužitelja FJ rođena A stradala dana 14. listopada 1990. kao suvozač u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozlijede zbog posljedica kojih joj je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 6513399 od 28. rujna 2009. Tužbom potražuje naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine svojoj osiguranici za razdoblje od 10. srpnja 2009., pa do smrti svoje osiguranice 24. siječnja 2014.

10. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik odgovoran za prometnu nezgodu koja se dogodila 14. listopada 1990. u kojoj nezgodi je nastradala osiguranica tužitelja FJ rođena A, a za koju prometnu nezgodu je tuženik oglašen krivim radi kaznenog djela iz čl. 168. st. 1. Kaznenog zakona Hrvatske presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ks-505/91 od 15. rujna 1991., koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Kž- 2595/91 od 14. siječnja 1992. Nadalje, rješenjem tužitelja broj 651339 od 28. rujna 2009. utvrđeno je da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 25. rujna 2009. radi profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljeda izvan rada s tim da joj pravo na isplatu pripada počevši od 10. srpnja 2009., te da razmjerni dio invalidske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećenice do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu u razdoblju od 10. srpnja 2009. do 31. siječnja 2014. iznosi 28.942,38 kn, a visina potraživanja odnosno obračun tužitelja nije sporan.

11. Tijekom postupka bila je sporna uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobila osiguranica tužitelja u štetnom događaju od 14. listopada 1990., za koji je odgovoran isključivo tuženik i uzroka invalidnosti. Prvostupanjski sud je na okolnost uzročno posljedične veze između ozljeda koje je zadobila osiguranica tužitelja i uzroka invalidnosti proveo medicinsko vještačenje po liječniku specijalistici medicine rada, a na temelju čijeg nalaza i mišljenja je prvostupanjski sud utvrdio da nema uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranice tužitelja zadobivenih u štetnom događaju 14. listopada 1990. za koji je isključivo odgovoran tuženik i uzroka invalidnosti osiguranice tužitelja zbog kojeg je umirovljena, pa je odbio tužbeni zahtjev utemeljen na odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 139/10, 61/11 i 114/11, dalje: ZMO) kao neosnovan. Međutim, drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku odluku zauzeo stav da je prethodno pitanje za primjenu navedenih zakonskih odredbi uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobila osiguranica tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi, profesionalne nesposobnosti za rad uslijed tih ozljeda i prijevremenog umirovljenja osiguranice tužitelja, a o čemu postoji konačno rješenje tužitelja broj 651339 od 28. rujna 2009. iz kojeg proizlazi da je uzrok profesionalne nesposobnosti za rad ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi za koju je odgovoran tuženik, te da je sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP vezan pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela kojim je odlučeno o prethodnom pitanju.

12. Dakle, u revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno pravno pitanje je li sud vezan rješenjem o invalidskoj mirovini tužiteljevom osiguraniku, kojom je upravno tijelo donijelo odluku o prethodnom pitanju - nastanku nesposobnosti za rad i uzrocima nastanka invalidnosti.

13. Obrazlažući postavljena pitanja, a pozivajući se na niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik navodi da parnični sud nije vezan odlukom upravnog tijela te da tuženik ima pravo da se u parničnom postupku utvrdi uzročna veza između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u prometnoj nezgodi i njenog odlaska u invalidsku mirovinu u slučaju kada upravno tijelo od njega potražuje naknadu štete na temelju rješenja iz upravnog postupka, koje je rješenje donio tužitelj kao upravno tijelo, a da pri tome tuženik nije bio stranka u upravnom postupku te da svojstvo pravomoćnosti stječe izreka rješenja tužiteljevog upravnog akta i to samo u odnosu na osobu (osiguranica tužitelja) koja je bila stranka u postupku i čije se pravo utvrđivalo u upravnom postupku (s tim u vezi može se raditi i o pravnim slijednicima osiguranice tužitelja), a ne u odnosu na treće osobe (tuženik) koje nisu sudjelovale ni na koji način u upravnom postupku, a kojih (od tuženika) upravno tijelo potražuje naknadu štete.

14. Nastavno, ovaj sud je glede ovih pitanja već izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Revt 469/2017 od 11. ožujka 2020. gdje je rečeno:

„Naime, kada je u drugoj parnici odlučeno o odgovornosti tuženika samo na razini prethodnog pitanja, bez obzira što je u toj parnici uzročna veza utvrđena na temelju izvedenog vještačenja, sud tom odlukom nije vezan u novoj parnici, neovisno o tome o tome što u njoj tužitelj postavlja zahtjev u vezi istog štetnog događaja i od tuženika zahtijeva isplata po osnovi regresnog zahtjeva tužitelja radi isplaćenog razmjernog dijela invalidske mirovine. Ocjena suda u pogledu uzročne veze vezala je samo sud u postupku u kojem je donesena odluka o odgovornosti tuženika za naknadu štete osiguraniku tužitelja i ona ima pravni učinak samo u postupku u kojem je o njoj odlučeno, a nema ni značaj presuđene stvari, budući da pitanje ocjene uzročne veze nije uneseno u izreku, već je sadržano samo u obrazloženju (čl. 333. ZPP). Niti činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina. Svojom odlukom naime, on ne bi rješavao nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-350/2006 od 20. svibnja 2008.).

Slijedom navedenog, time što su u postupku u dokazne svrhe bez suglasnosti tuženika uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka izrađeni u drugom predmetu među različitim strankama, a istovremeno je odbijen prijedlog tuženika da se u ovom konkretnom postupku izvede medicinsko vještačenje radi utvrđivanja je li, eventualno, uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja različit od onoga iz upravnog rješenja kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu - posljedice stradavanja u predmetnom štetnom događaju, to je takvim (nezakonitim) postupkom nižestupanjskih sudova stranci zapravo oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom. Tim više jer sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave i vještačenje se usmeno iznosi na glavnoj raspravi, a sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Vještak mora obrazložiti svoj nalaz i mišljenje usmeno na glavnoj raspravi, s tim da je svrha takvog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka omogućavanje strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne eventualne primjedbe na njegov nalaz i mišljenje (čl. 4. i 259. do 260.ZPP).

Stoga je na opisani način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, jer je tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom.“

15. Slično ovaj sud i u odluci poslovni broj Rev-x 165/2016 od 7. ožujka 2017. gdje je rečeno:

„Nije u pravu tužitelj kada smatra da je sud u ovom postupku bio vezan rješenjem tužitelja od. 1. ožujka 1999. i to u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1970. i prijevremenog umirovljenja B. M. Naime, tim rješenjem (donesenim na temelju odredbe čl. 105. i 110. ZMO) odlučeno je tek o pravu B. M. na invalidsku mirovinu. Tim rješenjem nije odlučeno o odgovornosti za predmetnu štetu, pa dakle niti o jednoj od pretpostavki odštetne odgovornosti tj. o postojanju uzročno-posljedične veze između šetnog događaja iz 1970. godine i prijevremenog umirovljenja B. M.

Ovdje je za ukazati da tužitelj nije niti ovlašten odlučivati o obvezi naknade prouzročene mu štete, već on ima samo pravo zahtijevati od štetnika (u izvansudskom ili sudskom postupku) da mu naknadi prouzročenu štetu (čl. 160. st. 1. ZMO).“

16. Također, ovaj sud i u odluci poslovni broj Rev 450/21-2 od 22. veljače 2021. gdje je rečeno:

"Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana."

17. Dakle, reafirmirajući gore navedena pravna shvaćanja u odgovoru na postavljena pitanja u ovoj reviziji valja reći da parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja i osiguraniku štetnika (ovdje tuženika) te je dopušteno u parnici tvrditi da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi. O rezultatu dokazivanja i eventualnom etabliranju uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja osiguranika tužitelja ovisi i odštetna odgovornost tuženika. Dakle, izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kako je sud vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku profesionalne nesposobnost za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja nije u skladu s već ustaljenom sudskom praksom revizijskog suda.

18. Slijedom toga, dakle - jer je drugostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje, pravilnost i potpunost kojeg revizijski sud nema ovlasti preispitivati, pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je, povodom pitanja iz revizije tuženika, prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti osporenu presudu te na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove odluke (točka I. izreke).

19. Odluka o troškovima pod točkom II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, slijedom čega je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 1.278,84 kn (čl. 39. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) te troškove sastava revizije u zatraženom iznosu od 1.562,50 kn u skladu s Tbr. 10. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), odnosno ukupno 2.841,34 kn (377,11 Eur)[1] .

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud