REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1991/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-449/2021-2 od 18. siječnja 2022., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu broj Pr-593/18 od 31. siječnja 2021. u dijelu kojim je zahtjev za naknadu troškova prihvaćen, u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-449/2021-2 od 18. siječnja 2022., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu broj Pr-593/18 od 31. siječnja 2021. u dijelu kojim je zahtjev za naknadu troškova prihvaćen.

2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. S obzirom na to da tuženica nije priznala tužbeni zahtjev, a da odredba članka 157. ZPP propisuje upravo pravila nadoknade parničnih troškova u slučaju kada tuženik nije dao povod za tužbu i kada je, prije nego to se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, onda odgovor na prvo pitanje - u primjeni odredbe članka 157. ZPP – nije važan za odluku u sporu, pa time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Obrazlažući shvaćanje da je o troškovima postupka, ako ne već primjenom odredbe članka 157. ZPP, trebalo odlučiti makar primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP, tuženica drugim pitanjem sugerira prihvatiti činjenicu da je tužiteljici još u postupku mirnog rješenja spora ponudila odgovarajući iznos naknade za obavljeni prekovremeni rad, što ne korespondira s činjenicama u spisu, budući da je tek u odgovoru na tužbu ponudila sklapanje sudske nagodbe na iznos od 1.036,82 kn, iako do sklapanje nagodbe nije došlo.

4.1. Neovisno o tome što je tužiteljici dosuđen manji iznos od ponuđenog, tuženica taj iznos nije isplatila i time ispunila svoju obvezu, pa okolnosti koje tuženica iznosi u ne korespodniraju s procesnim dispozicijama stranaka u postupku, slijedom čega ni u odnosu na drugo pitanje nisu ostvareni uvjeti za dopuštenje revizije iz članka 385.a stavak 1. ZPP.

5. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek