REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3058/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika AA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž Ob-230/2021- 3 od 26. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-616/2020-16 od 17. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Gž Ob-230/2021-3 od 26. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob- 616/2020-16 od 17. lipnja 2021., postavljajući slijedeća pitanja:
"1. Da li može biti utvrđen bračnom stečevinom u ½ dijela stan koji je istina formalno kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali su u tom trenutku bračni drugovi već pregovarali o uvjetima razvoda, te ako je čitav stan isplaćen kreditom, a prva rata kredita dospjela je 6 mjeseci nakon prestanaka bračne zajednice, te da li je sud kada je već utvrdio da je takav stan bračna stečevina treba utvrđivati omjere budući se zna koliko je tko uplatio, te da li je tužiteljica svojim uplatama kao jamac stekla bilo kakva stvarna prava?
2. Slijedeće pitanje koje se nameće ovdje tuženiku koji do primitka presude nije smatrao da bi stan predstavljao bračnu stečevinu sada na isti način a obzirom na ovakvu presudu suda I- i II-stupnja ima tražiti od tužiteljice da mu isplati sa kamatom ½ svih do sada uplaćenih rata za stan, obzirom na pitanje zastare i uplate od 2009. do danas, jasno je da može za zadnjih 5 godina, ali što je sa uplatama za koje je u zastari, a sud je bez utvrđivanja omjera uplate utvrdio tužiteljicu suvlasnicom stana u ½ dijela, iako iz potvrde banke koja prileži spisu bile vidljive sve uplate, te je bilo moguće utvrditi suvlasničke omjere, jer ponavlja se sve uplate su izvršene nakon prestanka bračne zajednice?
3. Što znači priznanje tužiteljice u tužbi da je postojao sporazum stranaka da jednoj pripadne stan u [adresa], a drugo stan u [adresa]
4. Je li u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda ukoliko su izostali razlozi za neprihvaćanje postojanja sporazuma među strankama. Navodi se da nema pisanog sporazuma, pa da onda sporazuma niti nema, te nije logično da bi se tužiteljica pristala preseliti u manji stan. Ovo bi obrazloženje bilo prihvatljivo ako se ne zna da su oba stana kupljena u trenutku kada se znalo da se stranke razvode, te također nije sporno da je tuženi dok je mogao za stan u [adresa] podmirio cca 120.000,0 kn kredita, ali nije obrazloženo niti je jasno zašto bi tužiteljica dobila jedan stan, tuženi drugi, a tuženi bio u obvezi da plaća kredite za oba stana, kakva je to podjela i dogovor, te ima li sud pravo bez ikakvih dokaza zaključivati što su stranke dogovorile, pogotovo kraj činjenice da je sama tužiteljica u svojoj tužbi navela da je postojao sporazum stranaka, pa se kasnije sjetila da bi mogla tražiti i suvlasnička prava."
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1604/12 i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1299/1984 od 3. listopada 1984., Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019. i Rev- 776/2007 od 19. rujna 2007.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog nije dopušten.
5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da postavljena pitanja u prijedlogu, u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer kroz prvo i treće postavljeno pitanje, a isto tako i četvrtim postavljenim pitanjem (suštinski kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi s čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP), predlagatelj zapravo dovodi u pitanje činjenična utvrđenja u nižestupanjskom postupku u ovom konkretnom sporu, a što nije dopušten revizijski razlog. Naime, ono na što predlagatelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo prijeporno u konkretnom sporu (jesu li stranke suvlasnici stana po osnovi bračne stečevine i je li ili nije realiziran bračni ugovor stranaka i koja je bila prava volja stranaka) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja, a koje tuženik u svojim pitanjima i posebno apostrofira, pa tako postavljena pitanje nisu pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Drugo postavljeno pitanje hipotetski je postavljeno pitanje, ali također usko vezano za utvrđenje činjenice u ovom sporu i tuženikovu interpretaciju istih, koje kao takvo samo po sebi nije podobno za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, a imajući na umu pravni odnos stranaka. U konkretnom slučaju to nije učinjeno, a revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
