REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1909/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BATERIJA – TAB HRVATSKA d.o.o. iz Zagreba, II. Resnik 20, OIB: 24580002446, kojeg zastupa punomoćnik Irena Vinter Gregorić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ilić Orehovec & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-536/18-2 od 5. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-632/17- 57 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-632/17-57 od 28. veljače 2018.; utvrđeni su nedopuštenim tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 26.ožujka 2012. i odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 2.travnja 2012.; utvrđeno je da radni odnos tužitelja, nije prestao; naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto samostalnog komercijaliste odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima; naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih bruto plaća iznos od 16.234,61 kuna sa zateznim kamatama, na ime neisplaćenih bruto plaća daljnji iznos od 151.520,00 kuna sa zateznim kamatama; naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor iznos od 11.622,27 kuna sa zateznim kamatama kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 40.281,25 kuna, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-536/18-2 od 5. veljače 2019., odbije na je žalba tuženika i prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom revizijskom sudu da pobijanu drugostupanjsku presudu ukine.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima revidenta, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka.
8. Nadalje, drugostupanjski je sud u obrazloženju presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, dajući potpuno razumljive i jasne razloge za ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tuženika iznesenim u žalbi (u bitnome ponovljenim u reviziji) ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.
8.1. Nastavno, postupajući po žalbi, drugostupanjski sud nije postupio ni suprotno odredbama čl. 360. i čl. 365. ZPP kako to u reviziji ukazuje tuženik pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, sukladno kojoj odredbi bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
9. Prema tome, neosnovano tuženik ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 26. ožujka 2012. , posljedično utvrđenje da radni odnos tužitelja HĐ nije prestao, te nalaganje tuženiku vraćanja tužitelja na radno mjesto samostalnog komercijaliste odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i zahtjev za isplatom neisplaćenih plaća za vremenski period od ožujka 2012. do travnja 2014. i za isplatom naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2012.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu samostalnog komercijaliste za prodaju trakcijskih baterija te da je obavljao poslove sa velikim i sa malim kupcima, odnosno ugovorom o radu od 1. travnja 2011. nije bilo ugovoreno da će poslovi tužitelja biti vezani samo za velike kupce;
- da je tuženik donio poslovnu odluku da će svoje poslovanje preusmjeriti sa velikih kupaca na manje kupce koji će imati manje marže i kraće rokove plaćanja a čime bi ostvario veći profit;
- da zbog ovakve poslovne odluke tuženika u promjeni načina poslovanja, nije prestala potreba za radom tužitelja već su njegove poslove nastavili obavljati PĐ i SĐ te zatim ŽĐ s time da ponuđenim izmijenjenim ugovorom o radu tužitelju nisu ponuđeni poslovi koji bi bili vezani za male kupce, već su mu ponuđeni isti poslovi koje je i prethodno obavljao;
- da je tuženik odlučio smanjiti opseg poslova sa svojim najvećim kupcem, tvrtkom Mlakar viličari, jer je imala duge rokove plaćanja i male marže, međutim, da je tuženik i dalje nastavio poslovati s tom tvrtkom (s time da je tužitelj obavljao poslove i sa drugim kupcima).
12. Uz obrazloženje:
-
da je autonomno pravo poslodavca organizirati poslovanje na njemu najisplativiji način, ali da tuženik nije dokazao da je takva odluka u konkretnom slučaju dovela do prestanka potrebe za obavljanjem poslova tužitelja;
-
da tuženik nije dokazao opravdanost otkaznog razloga i radi toga što nije dokazao da je zaista donio odluku o smanjenju stimulacije za velike kupce i tzv. "flotne" isporuke (više od pet baterija istom kupcu) a na što se poziva u odluci o otkazu;
- da odluka poslodavca o smanjenju stimulativnog dijela plaće kao i odluka poslodavca o uvođenju klauzule o ugovornoj kazni uslijed nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja, sama po sebi ne predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu a osobito uzimajući u obzir da se poslovi tužitelja i dalje obavljaju te da nije prestala potreba za poslovima tužitelja, zaključuje prvostupanjski sud da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju te pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 149/09 – dalje: ZR) pa utvrđuje da otkaz nije dopušten, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i da je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto samostalnog komercijaliste, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.
13. Nadalje, utvrđuje prvostupanjski sud da je tuženik dužan tužitelju, na ime razlike plaće od siječnja do rujna 2012., isplatiti razliku plaće u ukupnom iznosu od 16.234,61 kn, te zbog neopravdanosti otkaza od prestanka radnog odnosa, za vremenski period od prosinca 2012. do ožujka 2014. naknaditi plaću u ukupnom iznosu od 151.520,00 kn (čl. 84. i čl. 87. ZR) i da mu je dužan isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 11.622,27 (čl. 61. ZR).
14. Utvrđenja, zaključke i primjenu materijalnog prava prvostupanjskoga suda prihvaća drugostupanjski sud.
15. Odluku sudova nižega stupnja tuženik revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude pa se tuženik (umjesto ponavljanja razloga u ovom obrazloženju) upućuje na razloge drugostupanjske presude.
16. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP dano je ovlaštenje ovome sudu da se, u slučaju kada odbija reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja, pozove na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske odluke. U tome slučaju dužan je uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti odluku na koju se poziva (čl. 396. st. 2. ZPP).
17. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-536/18-2 od 5. veljače 2019.
18. Slijedom navedenoga, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 393. u vezi s odredbom čl. 396.a ZPP.
Zagreb, 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
