REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 60/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelj) EA iz [adresa]-str. 54, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zatsupa punomoćnik Zdravko Baburak, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice - protutužiteljice (dalje: tuženica) LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika - protutužitelja (dalje: tuženik) PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Gordana Grubešić, odvjetnica u Rijeci, radi predaje u posjed odnosno radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-716/2020-2 od 15. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-1894/2018-53 od 9. prosinca 2019., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika LA i PA za dopuštenje revizije odbacuje se, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-716/2020-2 od 15. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-1894/2018-53 od 9. prosinca 2019.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti kao nedopušten, s obzirom na to da podnositelji prijedloga nisu određeno iznijeli razloge zbog kojih smatraju da bi pitanja koja postavljaju bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.
4. Polazeći od toga da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je predmet spora, da se ista nalazi u posjedu tuženika, a da tuženici nemaju valjanu pravnu osnovu za korištenje iste, jer njihov posjed nije ni zakonit ni istinit ni pošten, primjenom odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalj: ZVDSP) prihvaćen je tužbeni zahtjev za predaju posjeda predmetne nekretnine, dok je protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću odbijen, uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva iz članka 159. stavak 1. istog Zakona, budući da posjed tuženika nema zakonom određenu kakvoću potrebnu za stjecanje vlasništva.
5. Tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljaju šest pitanja, od kojih s prva dva pitanja problematiziraju mogućnost da se dva činjenično i pravno istovrsna postupka pravomoćno okončaju na drugačiji način, trećim pitanjem, u tumačenju odredbe članka 375. stavak 1. ZPP, zahtijevaju odgovor na pitanje je li žalbeni sud dužan odgovoriti na sve odlučne žalbene navode, četvrtim pitanjem osporavaju konkretnu primjenu materijalnog prava u odnosu na zahtjev protutužbe, dok posljednja dva pitanja vezuju uz posebne okolnosti konkretnog slučaja implicirajući sadržajem tih pitanja da su tijekom postupka dokazali sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću, iako je njihov protutužbeni zahtjev odbijen.
6. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, tuženici ističu da su im sudovi odbijanjem protututužbenog zahtjeva grubo povrijedili temeljna prava, stavljajući ih u neravnopravan položaj spram tužitelja, ali i da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje odstupa od shvaćanja koje je revizijski sud izrazio u svojim odlukama (primjerice Rev-2426/90 i Rev-32/97), prema kojem sama činjenica upisa u zemljišnim knjigama ne utječe na poštenje posjeda, odnosno da (ne)znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda.
7. S obzirom na prethodno iznijeto obrazloženje važnosti pitanja zbog kojih tuženici predlažu da im revizijski sud dopusti podnošenje revizije, nedvojbeno je da su u odnosu na prva četiri pitanja tuženici propustili određeno iznijeti razloge zbog kojih smatraju da bi ona bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, a kako to izrijekom nalaže odredba članka 387. stavak 3. ZPP.
7.1. U odnosu na preostala dva pitanja, osim što su ona usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, pa već zbog toga ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ističe se da se tuženici u obrazloženju tih pitanja pozivaju jedino na odluke revizijskog suda u kojima je izraženo shvaćanje u odnosu na to utječe li znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi na kvalitetu posjeda, što za ovaj spor nije odlučno, s obzirom na to da protutužbeni zahtjev nije odbijen iz tog razloga, već zbog toga što tuženici nisu ni zakoniti ni istiniti ni pošteni posjednici predmeta spora, jer su ga stekli silom, bez valjane pravne osnove i svjesni da im taj posjed ne pripada.
8. Slijedom navedenoga, kako u konkretnoj pravnoj stvari nisu ispunjenje pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 3. i 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
