REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-1712/2021-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz BiH, Č., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi invalidske mirovine, 26. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20-03/03501491349, URBROJ: 341-99-06/2-20-6625, broj spisa: 490629 od 1. travnja 2021.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/19-03/03501491349, URBROJ: 341-25-06/2-19-63059, broj spisa: 625502 od 21. kolovoza 2020.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/20-03/03501491349, URBROJ: 341-99-06/2-20-6625, broj spisa: 490629 od 1. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/19-03/03501491349, URBROJ: 341-25-06/2-19-63059, broj spisa: 625502 od 21. kolovoza 2020., kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17).
2. Tužitelj u tužbi ističe da kao razlog za donošenje negativnog rješenja tuženik navodi da je prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda, evidencijski broj vještačenja: … od 01.03.2021. vijeće mišljenja da kod njega „ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti, jer radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe". Ističe da je navedeni nalaz i mišljenje, kao i nalaz i mišljenje Zavoda, KLASA: 561-02/19-02/284, URBROJ: 426-04-08/24-20-4, evidencijski broj vještačenja … od 03.08.2020., donesen samo na osnovi medicinske dokumentacije i bez njegovog neposrednog pregleda. Zaključuje da u postupku koji je prethodio donošenju pobijanih rješenja niti jednom nije bio pregledan od strane nadležnih komisija, radi čega je pobijano rješenje nezakonito.
2.1. Poziva se na čl. 14. st. 3. Uredbe o metodologijama vještačenja te ističe da u provedenom postupku niti jednom nije pregledan od strane nadležnog vijeća vještaka, niti je na bilo koji način upoznat s nalazima i mišljenjima vijeća vještaka, odnosno isti mu nikada nisu dostavljeni, radi čega je pobijano rješenje doneseno u suprotnosti s odredbama članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisana obveza upravnog tijela da u postupku rješavanja stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za rješavanje upravne stvari, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno prije donošenja prvostupanjskog odnosno pobijanog rješenja.
2.2. Ističe kako se iz navoda prvostupanjskog, kao i pobijanog rješenja, vidi da je razlog za donošenje rješenja stav liječničkih komisija da ne nalaze trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, međutim tvrdi kako je ovakav zaključak liječničkih komisija u suprotnosti s njegovom medicinskom dokumentacijom i stanjem njegovog organizma te je isti rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj navodi da je iz dokumentacije koja je dostavljena uz predmetni zahtjev, kao i iz njegove medicinske dokumentacije, razvidno da je dana 01.05.1992. godine ranjen gelerima granate u lijevu ruku i lijevu nogu i da je doživio psihički šok. Od navedenih posljedica se i danas liječi, što ima utjecaja na njegovo zdravstveno stanje, a što je liječnička komisija bila dužna cijeniti prilikom donošenja pobijanog rješenja. Zaključuje da su posljedice ranjavanja ostavile trajnu traumu na organizam i uzrokovale trajno smanjenje sposobnosti za rad, a sve imajući u vidu da su se navedene posljedice vremenom pogoršale, što ima utjecaja na njegovo zdravstveno stanje, a što je liječnička komisija bila dužna cijeniti prilikom donošenja pobijanih nalaza i mišljenja. S obzirom na njegovu medicinsku dokumentaciju, smatra da se može zaključiti da kod njega postoje fizičke i psihičke posljedice koje imaju značajan utjecaj na radnu sposobnost, a koje posljedice su mogle biti utvrđene da su ga nadležna tijela u postupku donošenja pobijanog rješenja pozvala na pregled kako bi se utvrdile posljedice koje su ranjavanje i oboljenje ostavili i da je nakon ocjene medicinske dokumentacije trebalo priznati pravo na vojnu invalidsku mirovinu.
2.3. Dodaje kako je pobijano rješenje doneseno protivno odredbama članka 52. stavka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da nije moglo biti doneseno neposrednim rješavanjem, kako je to učinjeno u konkretnom slučaju. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravomoćnim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanske županije, Općine Čitluk, Općinske službe za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu, broj 04-43-250/06 od 28.9.2006. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta, trajno, po osnovi ranjavanja i oboljenja, počevši od 1.8.2006. i pravo na osobnu invalidninu.
3.1. Nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda, evidencijski broj vještačenja: … od 3.8.2020., utvrđeno je da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer njegova radna sposobnosti nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.
3.2. U povodu žalbe, u drugostupanjskom postupku, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda, evidencijski broj vještačenja: … od 1.3.2021., u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da povodom žalbe, a nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i navode iz žalbe, vijeće viših vještaka nalazi da je ocjena vijeća vještaka pravilna, jer zbog posljedica ranjavanja iz 1992. (kontraktura kažiprsta i oslabljena snaga lijeve šake) radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, dok ostale bolesti (alkoholizam, psihičke smetnje neurotske razine) nisu predmet ocjene sukladno čl. 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
3.3. Vezano uz tužbene navode i pozivanje na odredbu članka 14. stavka 3. Uredbe o metodologijama vještačenja, tuženik napominje da je odredbom stavka 10. navedenog članka propisano da za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka iz članka 3. stavka 5. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Kada za to postoje razlozi, vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe.
3.4. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelju prema hrvatskim propisima ne postoji invalidnost čiji je uzrok ranjavanje ili zatočeništvo u ratu u Bosni i Hercegovini i da nema priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, tuženik zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Slijedom navedenog, smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 18. listopada 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).
6. Tuženik se na raspravi poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu T. protiv H., u kojoj je navedeno da stranka sudjeluje u upravnom postupku kroz podnošenje zahtjeva i žalbe te tužbe upravnom sudu, kao i sudjelovanjem u upravnom sporu, koje pravo sudjelovanja u upravnom sporu tužitelj u konkretnom slučaju nije iskoristio. 7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 21. kolovoza 2020. razvidno je da se u obrazloženju konstatira da je prema nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda, KLASA: 561- 02/19-02/284, URBROJ: 426-04-08/24-20-4, evidencijski broj vještačenja: … od 3. kolovoza 2020., utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.
7.1. U rješenju nije citiran nalaz i mišljenje vještaka, pa iz obrazloženja rješenja nije razvidno na temelju čega je vijeće vještaka došlo do zaključka da tužiteljeva radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Tužitelju nalaz i mišljenje od 3. kolovoza 2020. nije dostavljen ni prije donošenja rješenja niti uz rješenje, čime je zapravo bio onemogućen u žalbi iznositi učinkovite i konkretne prigovore na utvrđeno činjenično stanje, jer je iz dokaznog postupka bio u cijelosti isključen.
8. U osporenom drugostupanjskom rješenju tuženik je citirao nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda, evidencijski broj vještačenja: … od 1. ožujka 2021., u kojem je navedeno: „Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji žalitelj (rođen ..., NKV građevinski radnik, ostvario je 4 mj. radnog staža u RH, VRO od 1.3.2006.) je kao pripadnik HVO dana 1.5.92. ranjen gelerima granate u lijevu ruku i lijevu nogu te doživio psihički šok. Ranjavanjem je zadobio frakture falangi 2. i 3. prsta lijeve šake. Zbrinut u ratnoj bolnici, proveo stacionarnu rehabilitaciju u SBMR Biokovka 25.6.-25.7.92. Zaostale su kontrakture 2. i 3. prsta lijeve šake, lezija n. medijanusa lijevo s posljedično smanjenom GMS lijeve šake. Zbog psihičkih smetnji koje su dijagnosticirane kao kronična forma PTSP-a i trajne promjene osobnosti, a ranijih godina i alkoholizam, liječio se po psihijatru do 2006. ambulantno kontrolama jedanput godišnje. Od 2006. ima utvrđen status RVI od 70% trajno temeljem ranjavanja i bolesti, a revizijski postupak nadležnog tijela Federacije BiH nije proveden. Vijeće vještaka 3.8.2020. nalazi da kod imenovanog ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Povodom žalbe, a nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i navode iz žalbe, vijeće viših vještaka nalazi da je ocjena vijeća vještaka pravilna, jer zbog posljedica ranjavanja iz 1992. (kontraktura kažiprsta i oslabljena snaga lijeve šake) radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, dok ostale bolesti (alkoholizam, psihičke smetnje neurotske razine) nisu predmet ocjene sukladno čl. 142 ZOPHBDR-a.“
8.1. Citirani nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka, koji je ključan dokaz u postupku, tužitelju nije dostavljen prije donošenja odluke o žalbi, pa je tužitelj dakle, tek dostavom drugostupanjskog rješenja saznao rezultate izvedenih dokaza i konkretne razloge odbijanja njegovog zahtjeva, a u tom trenutku je upravni postupak već bio okončan.
9. Prema ocjeni suda time što nalazi i mišljenja vijeća vještaka Zavoda nisu dostavljeni stranci i omogućeno očitovanje o tim nalazima prije donošenja rješenja, povrijeđene su odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, dalje ZUP) o izvođenju dokaza vještačenjem i pravu stranke na sudjelovanje u postupku, odnosno pravu na sudjelovanje u izvođenju dokaza i očitovanje o rezultatima izvedenih dokaza, primjena kojih odredbi ZUP-a nije isključena ni Zakonom o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) niti Uredbom (Narodne novine broj 67/17, 56/18), a niti bi se primjena tih odredbi mogla isključiti u smislu članka 3. stavka 1. ZUP-a, jer bi to bilo protivno temeljnim odredbama ZUP-a o pravu stranke na sudjelovanje u postupku.
10. Naime, prema članku 52. stavku 2. ZUP-a službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja vještacima, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.
11. Sukladno članku 66. stavku 4. ZUP-a kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje, službena osoba i stranke mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja o izloženom nalazu i mišljenju.
12. Kako bi se osiguralo da postupak vještačenja u mirovinskom osiguranju, koji se provodi sukladno odredbama Uredbe, bude u suglasnosti s temeljnim odredbama ZUP-a, tijelo koje vodi postupak bi trebalo prije donošenja rješenja nalaz i mišljenje stručnog tijela vještačenja dostaviti stranci na očitovanje te osigurati da se vještak očituje na eventualne prigovore na nalaz i mišljenje, ukoliko isti nisu npr. paušalni ili bespredmetni. U protivnom stranka može osnovano prigovoriti da joj je u biti uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku kao jedno od temeljnih prava stranke.
13. Stoga su upravna tijela uskratila tužitelju pravo na sudjelovanje u ispitnom postupku na način da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i izjasni o tim rezultatima, jer tužitelj nije pregledan prije donošenja nalaza i mišljenja, nalazi i mišljenja stručnih tijela vještačenja nisu mu dostavljeni prije donošenja rješenja, a u upravnom postupku nije održana ni usmena rasprava. Time što nije proveden kontradiktoran postupak i tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, tužitelju je povrijeđeno pravo na pravičan postupak (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine broj 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), koje podrazumijeva i kontradiktorni postupak. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Uss-24/16-6 od 13. prosinca 2017. i Usž-1180/18-2 od 28. ožujka 2018.
14. Naime, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju nisu derogirale primjenu odredaba ZUP-a kojima je uređeno pravo na kontradiktoran postupak. Prema članku 30. stavku 2. ZUP-a bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom, a Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisana mogućnost da se u predmetnoj upravnoj stvari postupak može provesti bez izjašnjavanja stranke. Prejudiciranje da izjašnjenje stranke neće biti od utjecaja na odluku o upravnoj stvari, jer se vještačenje provodi isključivo po institucionalnim tijelima vještačenja, ne može biti od utjecaja na valjanu primjenu članaka 30. i 52. ZUP-a.
15. Na donošenje drugačije odluke nije od utjecaja pozivanje tuženika na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu T. protiv H. U konkretnom slučaju tužitelj se u tužbi izričito poziva na povrede odredaba čl. 30. i 52. ZUP-a, povodom kojih prigovora je sud utvrdio da je tužitelj tek dostavom drugostupanjskog rješenja po okončanju upravnog postupka saznao konkretne razloge odbijanja njegovog zahtjeva, pri čemu u provedenom dokaznom postupku nije imao mogućnost aktivno sudjelovati sukladno citiranim odredbama ZUP-a, niti je prije donošenja nalaza i mišljenja pregledan. Stoga mogućnost pokretanja upravnog spora u kojem stranka može aktivno sudjelovati na raspravi i podnositi dokazne prijedloge, ne može nadomjestiti povredu prava stranke na sudjelovanje u upravnom postupku, pri čemu u upravnom sporu stranka koja predlaže izvođenje dokaza npr. medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku, mora i predujmiti trošak izvođenja tog dokaza, čime se stranku stavlja u neravnopravan položaj da mora snositi financijski teret kako bi konačno ostvarila svoje pravo na sudjelovanje u postupku.
16. Nadalje, iako prema članku 14. stavku 10. Uredbe za osobe s boravkom u inozemstvu vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja, a kada za to postoje razlozi, vještak ili vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe, navedena odredba ne predstavlja zapreku da se osobi koja boravi u inozemstvu (u konkretnom slučaju u susjednoj državi) i koja to traži i spremna je doći na pregled, ne omogući da dođe na pregled prije donošenja nalaza i mišljenja, kako se postupa i s osiguranicima koji borave u Hrvatskoj, a radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, u smislu čl. 8. ZUP-a.
17. Slijedom navedenoga, zbog počinjenih povreda pravila postupka, sud temeljem stanja spisa ne može otkloniti prigovore tužitelja niti može osporeno i prvostupanjsko rješenje ocijeniti zakonitim, pa je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
U Zagrebu 26. listopada 2022.
Sutkinja
Lidija Prica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a stavak 1. ZUS-a).
