REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 343/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P.-P. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. D. Z., OIB: ..., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1079/2020-2 od 3. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1910/2019-24 od 3. srpnja 2020., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 15. svibnja 2019. nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Šefa kuhinje te mu naknaditi parnični trošak, sve u roku od 8 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom pobijane nižestupanjske presude preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu cjelokupnog parničnog troška tužitelju, uključujući i trošak revizije u iznosu od 800,00 kn i PDV na taj iznos od 200,00 kn.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi, ne proturječe sadržaju spisa i ocjeni izvedenih dokaza.

8. Jednako tako, neosnovano sadržajem revizije tužitelj ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja od 15. svibnja 2019. nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto šefa kuhinje.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sklopljen 2. travnja 1997. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te kasnije i aneksi ugovora, na temelju kojih je pravnih poslova tužitelj (u vrijeme spornog otkaza) obavljao posao radnog mjesta šefa kuhinje,

- da je tuženik 15. svibnja 2019. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s pripadajućim aneksima tužitelju, a koji je otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika – tužitelja,

- da je tuženik predmetnu odluku o otkazu donio stoga što je tužitelj 30. travnja 2020. obavljajući posao šefa kuhinje, podređenom radniku – kolegi kuharu A. M., razbio kuhano jaje o glavu iz razloga što ovaj nije dobro oprao jagode, koje se morale biti servirane za doručak u hotelu, pri tome uzimajući u obzir da je tužitelj ranije bio opominjan na povrede obveza iz radnog odnosa,

- da je odluku o otkazu tužitelj zaprimio 15. svibnja 2019.,

- da je tužitelj protiv navedene odluke o otkazu podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava (nadnevka 15. svibnja 2019.), na koji tuženik nije odgovorio,

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu, o namjeravanoj odluci proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, budući kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće,

- da je sindikalni povjerenik 14. svibnja 2019., a očitujući se na podnesak poslodavca kojim je traženo savjetovanje, naveo kako je Sindikat suglasan sa odlukom poslodavca,

- da je tuženik prije spornog otkazivanja, 4 puta pisano opominjao – upozoravao tužitelja na povrede obveza iz radnog odnosa (koje je opomene tužitelj zaprimio 20. studenoga 2012., 10. svibnja 2013., 29. listopada 2013. i 25. rujna 2015.),

- da je tužitelj navedene opomene – upozorenja dobivao zbog toga što je radniku protupropisno usmeno odobrio godišnji odmor, zbog buke i galame u kuhinji te loše pripremljenog jela (steak), te u 2 navrata zbog pušenja u prostoru kuhinje, a što je zabranjeno.

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da postoje opravdani razlozi za redoviti otkaz tužiteljeva ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR). Pritom drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene navode nalazi da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac prije otkaza tužiteljeva ugovora o radu proveo obvezno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom sukladno odredbama čl. 150. i čl. 153. st. 3. ZR i da pritom činjenica što sindikalnom povjereniku nije dostavio tužiteljevu pisanu obranu nije pravno relevantna i ne čini sam postupak savjetovanja nevaljanim.

11.1. Na navode žalbe da je sporni događaj snimljen nadzornim kamerama i da tužitelj iako je vidio njihovo postojanje nije znao da su uključene i da snimaju radi čega je riječ o nezakonitom dokazu na kojem se ne smije temeljiti odluka o otkazu, drugostupanjski sud je odgovorio da zakonitost pribavljanja dokaza u situacijama video nadzora u radnom prostoru treba ocjenjivati od slučaja do slučaja prema odredbama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR) posebno prema odredbama čl. 43. ZZR. Slijedom toga, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda video nadzor kuhinje u kojem se zbio predmetni događaj ne bi bio dopušten pod pretpostavkom da poslodavac (tuženik) o video nadzoru kamerama nije obavijestio radnike odnosno pod pretpostavkom da je video kamere postavio tajno, pa kako u okolnostima konkretnog slučaja iz rezultata postupka i ocjene izvedenih dokaza (iskaz svjedoka Damira Goričkog – list 60 spisa, iskaz tužitelja – list 66 spisa) proizlazi da je tužitelj znao za postupanje video nadzora u radnoj prostoriji (kuhinji), pritom vodeći računa o potrebi postojanja pravične ravnoteže između radnikovog prava na privatnost i poslodavčevog legitimnog poslovnog interesa da nadzire proces rada, sud drugog stupnja je stava da je video nadzor bio dopušten a, time i dokaz pregledom zabilježenog materijala video kamerom.

12. Odluku suda drugog stupnja prihvaća i ovaj sud.

13. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz skrivljenim ponašanjem radnika).

14. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR propisano je kako je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

16. Imajući na umu naprijed navedene zakonske odredbe, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji koja ne mogu biti predmetom ispitivanja u revizijskom stupnju postupka (argumentum a contrario čl. 386. ZPP) i prema ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili ocijenivši zakonitim otkaz tužiteljeva ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja (čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR).

17. Pritom su, i prema ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da je savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom glede tužiteljeva otkaza o radu provedeno sasvim u skladu s odredbom čl. 150. i čl. 153. st. 3. ZR. U smislu čl. 150. st. 4. ZR prilikom savjetovanja poslodavac mora radničkom vijeću (odnosno sindikalnom povjereniku – čl. 153. st. 3. ZR) dostaviti podatke koji su važni za donošenje odluke i sagledavanje njenog utjecaja na položaj radnika i to potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. U predmetnoj situaciji, a obzirom na sadržaj dopisa tuženika sindikalnom povjereniku D. G. od 9. svibnja 2019. (list 14 spisa), iz kojeg proizlazi da je sindikalni povjerenik upoznat da je tužitelj dostavio tuženiku pisanu obranu koju je tuženik razmotrio i ocijenio neutemeljenom jer se ponašanje tužitelja ne može u nikom pogledu smatrati "šalom", te da se sindikalni povjerenik suglasio s namjeravanom odlukom o otkazu tužiteljeva ugovora o radu (list 15 spisa), jedini mogući i pravilan zaključak drugostupanjskog suda je da činjenica što tuženik nije dostavio sindikalnom povjereniku pisanu obranu tužitelja nije pravno relevantna, slijedom čega neosnovano tužitelj u reviziji ponavlja da se "ne može govoriti o potpuno provedenom savjetovanju s radničkim vijećem te je otkaz već zbog navedene činjenice nedopušten".

18. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14, 118/14, 154/14 i 94/18 – dalje: ZZR) poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje kao sredstvo zaštite na radu pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, dok je prema stavku 2. navedene zakonske odredbe dopušteno korištenje nadzornih uređaja radi kontrole ulazaka i izlazaka iz radnih prostorija i prostora te radi smanjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, provala, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom. Konačno, prema stavku 4. iste zakonske odredbe ako nadzorni uređaj čitavo radno vrijeme prati sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća, dok je prema stavku 6. poslodavac obvezan prilikom zapošljavanja pisanim putem obavijestiti radnika da će biti nadziran nadzornim audio, odnosno videu uređajima.

19. Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji iz kojih proizlazi da je tužitelj znao da u njegovom radnom prostoru (kuhinja) postoje kamere (iako tvrdi da nije znao da su uključene i da snimaju), da tijekom postupka koji je prethodio reviziji tužitelj nije niti tvrdio da se radi o kontinuiranom snimanju, odnosno da su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda kako je u predmetnom slučaju video nadzor bio dopušten.

20. Obzirom na sve izloženo, neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP, valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.