Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž R-2371/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Horvat Mataić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja L. P., V., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU F. S. i L. T. iz P., protiv tuženika Z. S., P., OIB: …, vlasnik obrta "N.", M., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-24/2020-33 od 28. veljače 2022., dana 26. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-24/2020-33 od 28. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja L. P., V., OIB: … prema tuženiku Z. S., P., OIB: …, vlasnik obrta "N.", M., koji sadržajno glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom 65.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate po stopi koja je bila promjenjiva i određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kuna, u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tuženik prema tužitelju preko iznosa priznatog parničnog troška iz stavka II izreke ove presude, te tužitelj prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovani.“

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2 točka 6. ZPP na koju ukazuje žalitelj navodeći da prvostupanjski sud nije tužitelju dozvolio da bude prisutan na ročištu održanom 21. rujna 2020. na kojem je svjedok A. Z. davao iskaz.

7. Iz sadržaja zapisnika od 21. rujna 2020. godine proizlazi da je na istome prisustvovala punomoćnica tužitelja, odvjetnica A. S., koja je ovlaštena za tužitelja poduzimati sve radnje u postupku, dakle tužitelj je na predmetnom ročištu bio zastupan po ovlaštenoj osobi radi čega se na mogu prihvatiti žalbeni navodi da tužitelju nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

9. Neosnovano žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud nije prihvatio dokazni prijedlog za suočavanjem svjedoka A. Z. s tužiteljem. Prvostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je u potpunosti pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nije imao osnova usvajanju dokaznog prijedloga za suočavanjem svjedoka A. Z. s tužiteljem, s obzirom je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je iskaz svjedoka A. Z. istinit i vjerodostojan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 8. lipnja 2019. godine.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika, te da je 8. lipnja 2019. došlo do povrede 4. i 5. prsta desne šake tužitelja.

12. Polazeći od utvrđenja da je do štetnog događaja došlo krajnjom nepažnjom samog tužitelja koji je unatoč urednoj osposobljenosti za kuhara, prilikom zafrkancije sa kolegom, poduzeo radnju sa nožem kao opasnom stvarju na način da je „iz zafrkancije“ sa svojim radnim kolegom, kao način izražavanja svojih emocija, nožem okrenutim oštricom prema dolje (pogrešno držani nož) isti velikom snagom zabio u dasku za rezanje ,uslijed čega je došlo do proklizavanja šake po oštrici noža uslijed otpora daske, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev smatrajući da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom članak 25. st. 3. Zakona o zaštiti na radu jer tužitelj nije upotrijebio pažnju prosječnog čovjeka.

13. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj temelj imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, koje dokaze prvostupanjski sud je cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

14. Neosnovano tužitelj osporava činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu navodeći da prvostupanjski sud svoj zaključak o dinamici nastanka štetnog događaja temelji isključivo na iskazu svjedoka A. Z.

15. Prvostupanjski sud je brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, a posebno uspoređujući iskaz svjedoka A. Z., jedinog očevica štetnog događaja sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka specijalista sudske medicine utvrdio da je do štetnog događaja došlo upravo na način kako je to opisao svjedok A. Z. kada je tužitelj, pogrešno držeći nož okrenutim oštricom prema dolje, isti velikom snagom zabio u dasku za rezanje.

16. Neosnovano se tuženik u žabi poziva na primjenu odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) kojom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, navodeći da se tužitelj ozlijedio nožem u vlasništvu tuženika. Naime, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da se ozlijedio svojim vlastitim kuharskim nožem.

17. Kako tužitelj u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

19. Odredbom članka 111. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

20. U smislu navedene odredbe poslodavac odgovora radniku za štetu koju radnik pretrpi u vršenju poslova svog radnog mjesta, u vršenju drugih poslova na zahtjev i u korist svog poslodavca unutar radnog vremena ili u vršenju poslova koji ne predstavljaju obavljanje zadataka njegova radnog mjesta, ali su ti poslovi potrebni da se obave poslovi koje radnik uobičajeno radi u obavljanju svoga posla.

21. Odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14,118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.), a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

22. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju.

23. Naime, prema činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja tuženik je dokazao krajnju nepažnju tužitelja u obavljanju njegovog posla na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njene posljedice mogao izbjeći, kao i da je upravo takvo njegovo ponašanje uzrokovalo predmetnu štetu.

24. Krajnja nepažnja (culpa lata) postoji kad štetnik nije postupao onakvom pažnjom kakvu bi upotrijebio svaki prosječni čovjek.

25. Prvostupanjski sud analizirajući postupanje tužitelja kritične prigode, pravilno ga ocjenjuje kao postupanje u krajnjoj nepažnji (culpa lata), odnosno da tužitelj nije postupao s pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek, a što je onda i dovelo do štetnog događaja.

26. Kako je tužitelj konkretnu štetu počinio u krajnjoj nepažnji, a što je pretpostavka da bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti, to je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

27. S druge strane, žalitelj nije u postupku (a to ne čini ni u žalbi) naveo nijednu od radnji koje bi tuženik bio propustio poduzeti, a da je tuženik to bio dužan, a također niti jednu konkretnu „mjeru za otklanjanje štetnih posljedica“ koju bi tuženik propustio poduzeti.

28. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu iz članka 25. ZZR-a, kada je ocijenio tužbeni zahtjev za naknadu štete neosnovanim.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

30. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

31. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupak trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavka 1. u vezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Zagrebu 26. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.