Broj: Ppž-10982/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.P. i dr. zbog prekršaja iz članka 17. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljenog M.P. i M.P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pp J-377/2019 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem zajedničke žalbe okrivljenog M.P. i okrivljene M.P. osnovanom i po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda tako da se okrivljeni M.P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) i okrivljena M.P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.)

oslobađaju od optužbe

- da bi dana 9. studenog 2018., oko 23,15 sati, u XX, narušavali javni red i mir preglasnom glazbom i vikom, koja glazba i vika se čula sa III. kata navedene zgrade do prizemlja iste, na način da su u svom stanu ugostili više osoba koje su konzumirale alkoholna pića te su puštali preglasnu glazbu i galamili, što je uznemirilo okolne stanare koji su pozvali policiju,

- dakle, počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Uslijed odluke iz točke I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom M.P., za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je proglašen krivim pobijanom presudom, izriče novčana kazna u iznosu 750,00 kuna (sedamstopedeset) kuna / 99,54 (devedestdevetipedesetčetiri) eura[1] , u koju mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme zadržavanja dana 9. i 10. studenog 2018. uračunava kao 600,00 (šesto) kuna / 79,63 (sedamdesetdevetišezdesettri) eura kazne, tako da mu za platiti preostaje iznos od 150,00 (stopedeset) kuna / 19,91 (devetnaestidevedesetjedan) euro, a okrivljenoj M.P. se za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je proglašena krivom pobijanom presudom, izriče novčana kazna u iznosu 375,00 kuna (tristosedamdesetpet) kuna / 49,77 (četrdesetdevetisedamdesetsedam) eura, koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od u roku 30 dana od dana dostave ove presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

III. U preostalom dijelu zajednička žalba okrivljenog M.P. i okrivljene M.P. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni M.P. i okrivljena M.P. obvezuju se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 (dvadestšestipedestčetiri) eura, svaki, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj Pp J-377/2019 od 29. rujna 2022., koja pogrešno na kraju nosi datum 4. listopada 2022., okrivljeni M.P. i okrivljena M.P. proglašeni su krivima za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, za koji im je utvrđena novčana kazna u iznosu od 375,00 kuna i prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljenom M.P. utvrđena novčana kazna u iznosu od 750,00 kuna, a okrivljenoj M.P. u iznosu od 375,00 kuna, tako da je okrivljenom M.P. izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.125,00 kuna, u koju kaznu mu se uračunava zadržavanje dana 9. i 10. studenog 2018. kao 300,00 kuna kazne, dok je okrivljenoj M.P. izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 750,00 kuna, a ako okrivljenici u roku određenom prvostupanjskom presudom plate dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude, okrivljeni M.P. i okrivljena M.P. pravodobno su podnijeli žalbu po svojoj braniteljici M.B., odvjetnici iz Zadra, iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i okrivljenici oslobode optužbe, a podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, djelomičnim prihvaćanjem žalbe, ali i po službenoj dužnosti, utvrdio je povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona, budući djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje se protiv okrivljenog M.P. i okrivljene M.P. vodi postupak nije prekršaj, kao i povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 6. Prekršajnog zakona, budući je došlo do povrede odredaba o uračunavanju uhićenja i zadržavanju.

5. Članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje kažnjavanje onoga tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Stoga javnost mjesta predstavlja konstitutivan element predmetnog prekršaja. Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja okrivljenicima je na teret stavljeno da bi prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinili u svom stanu, a upravo za takvo postupanje su i proglašeni krivima.

6. Stan nije javno mjesto, niti neograničenih niti ograničenih svojstava. U određenim situacijama može predstavljati fiktivno javno mjesto, međutim samo ako se radnja izvršenja manifestirala na javnom mjestu. Navedeno ne proizlazi iz činjenog opisa niti optužnog prijedloga niti pobijane presude, a ono što je u istima opisano, odnosno to da su bili uznemireni okolni stanari ne predstavlja konstitutivan element predmetnog prekršaja, budući se stanovi susjeda do kojih je eventualno moglo doprijeti ponašanje okrivljenika, ne mogu smatrati neograničenim javnim mjestom, jer se radi o privatnom prostoru pojedinaca.

7. Prvostupanjski sud je po primitku optužnog prijedloga, istog trebao ispitati sukladno članku 161. Prekršajnog zakona, te odmah budući djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način kako se ono stavlja na teret okrivljenicima nije prekršaj, temeljem članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona donijeti presudu kojom se isti oslobađaju optužbe za to djelo prekršaja. Budući prvostupanjski sud nije postupio na opisani, zakonom propisani način, ovaj drugostupanjski sud, postupajući po žalbi okrivljenika, a po službenoj dužnosti, donio je odluku kojom se isti na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, oslobađaju od optužbe za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji im je stavljen na teret optužnim prijedlogom tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Prva policijska postaja Zadar, broj 511-18-07-16-JRM-414- 385/18 od 12. studenog 2018., sve kao u točci I. izreke.

8. U odnosu na po službenoj dužnosti utvrđenu povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 6. Prekršajnog zakona, biti će riječi u nastavku kada će biti obrazložena odluka o kazni.

9. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na djelo prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te žalbene navode okrivljenika, prvenstveno valja otkloniti istaknute bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka iz članka 195. stavak 1. točka 6., članka 195. stavak 1. točka 11. i članka 195. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

10.Prvostupanjski sud nije prekoračio optužni prijedlog i zadirao u objektivni identitet optužbe kada je činjenični opis neznatno uredio po provedenom dokaznom postupku, bez da je pri tome nadodao bilo kakvu količinu inkriminacije. Također, pobijana presuda nije manjkava u smislu nerazumljive izreke ili nedostatnog obrazloženja, kako se to tek paušalno navodi u žalbi, te je istu moguće ispitati. U odnosu na izostanak okrivljene M.P. sa ročišta na kojem je objavljena presuda, valja navesti da je poziv za to ročište primila njezina braniteljica, dok istovremeno navedeno ne predstavlja glavnu raspravu niti dio dokaznog postupka, budući je glavna rasprava okončana dana 27. rujna 2022., u odsustvu uredno pozvane okrivljenice.

11.U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud utvrdio je da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja. Činjenično stanje utvrđeno je analizom i ocjenom obrane okrivljenika te analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitanih svjedoka, sve sukladno članku 88. stavak 2. Prekršajnog zakona koja propisuje slobodnu ocjenu provedenih dokaza, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Okrivljenici negiraju protupravno postupanje u kojemu bi se ispunila zakonska obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, međutim, u odnosu na isto detaljno iskazuje uređujući policijski službenik, te vjerodostojnost njegovog iskaza žalbenim navodima nije dovedena u pitanje. Policijski službenik je u inkriminirano vrijeme postupao u okviru službe, na temelju ovlasti koje mu pripadaju po zakonu te je upravo o tome i iskazivao ispitan u svojstvu svjedoka.

12. Izvješće o postupanju Policijske uprave zadarske, Prve policijske postaje Zadar od 10. studenog 2018. predstavlja valjanu dokaznu građu, takav dokaz izveden je pred sudom, te u tom smislu u cijelosti valja otkloniti žalbene navode o tome da se radi o nezakonitom dokazu kojega je trebalo izdvojiti iz spisa. Navedeno izvješće nema značenje obavijesti iz članka 158. Prekršajnog zakona, na što sadržajno ukazuju žalitelji. Iz navedenog razloga nije bilo neophodno u svojstvu svjedoka ispitati i drugu uređujuću policijsku službenicu. Sasvim je jasno da materijalnu dokumentaciju nije moguće kontradiktorno ispitati, međutim, kada je takav dokaz čitan na glavnoj raspravi, okrivljenici su imali priliku na isto se i očitovati, te tom prilikom nisu imali primjedbe (list 56 spisa, druga strana, zadnji odjeljak).

13.U odnosu na značaj i vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka J.K. i A.G., žalitelji se upućuju na detaljno obrazloženje prvostupanjske presude u tom dijelu, a koje kao valjano i cjelovito prihvaća i ovaj sud, te žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

14.Stoga, nema dvojbe oko toga da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a za koji su i proglašeni krivima.

15.U odnosu na u žalbi navedene pojmove samoskrivljene neubrojivosti i stupnjeva krivnje, te pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-681/2013, valja navesti da se cjelovit odgovor na taj žalbeni navod nalazi u odredbi članka 27. Prekršajnog zakona koja propisuje da se ne smatra neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje. Odredba članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ne propisuje namjeru kao traženi oblik krivnje.

16.Odluka o prekršajno pravnoj sankciji u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, razmatrana je uslijed žalbe, ali i djelomičnog preinačavanja prvostupanjske presude.

Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je okrivljenom M.P. i okrivljenoj M.P. kazna u iznosu od 750,00 odnosno 375,00 kuna izrečena za počinjeni prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, stoga blaža kazna, budući zakon predviđa i kaznu zatvora, i to unutar zakonskog okvira, primjerena počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i 32. Prekršajnog zakona, te nema uvjeta za njezino smanjenje.

17.Valjanom primjenom članka 40. Prekršajnog zakona, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti i što je ovaj sud utvrdio po službenoj dužnosti, u izrečenu novčanu kaznu okrivljenom M.P. uračunava se vrijeme zadržavanja dana 9. i 10. studenog 2018. kao 600,00 kuna kazne.

18.Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni M.P. i okrivljena M.P. obvezani su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki, u roku od 15 dana od dostave ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

19.Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.