REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 4 Us I-753/2022-8

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice M. C. iz V., OIB:.., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB:.., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/127, URBROJ: 512- 2501-22-2 od 2. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/127, URBROJ: 512-2501-22-2 od 2. lipnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22-01/504, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 22. travnja 2022.

2. Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 31. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je tijekom Domovinskog rata bila zadužena za pružanje prve pomoći, u vrijeme kada su se osvajale karaule te je bila na dežurstvima u štabu. Ne zna zašto se ne vodi na popisu i tvrdi da je problem bio što je bila Zagorka, Hrvatica. Navodi i da su neke osobe koje su bile prisutne kada je zaduživana sada već umrle, te ne zna zašto nije dobila naoružanje. Tvrdi da puno branitelja koji nisu bili u evidencijama su ostvarili prava, a da ona kao višestruki bolesnik nema pravo niti da se dostojno liječi. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. Navodi da je tužiteljica u svojoj izjavi od 25. siječnja 2022. navela da je sudjelovala u aktivnostima obilaska skloništa i podruma, da je imala svoj dio sela koji je obilazila te da nije sudjelovala u oružanim sukobima s neprijateljem, osim što je u vrijeme akcije Miljoštine bila u stanju pripravnosti. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 19. listopada 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika. Na održanoj raspravi, tužiteljica je ostala pri svim do tada iznesenim navodima.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužiteljice od 12. kolovoza 2021. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnice naoružanih odreda Narodne zaštite za razdoblje od 31. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U zahtjevu je tužiteljica navela da je kao pripadnica naoružanih odreda Narodne zaštite obavljala poslove prve pomoći na terenu, te dežurstva u štabu Civilne zaštite V.. Navela je i da nije zadužila oružje, da je zapovjednik bio pok. načelnik I. F., a kao svjedoke je predložila saslušati T. M., A. K. i A. F.

8. Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužiteljice provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužiteljica nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove, niti za jedno razdoblje Domovinskog rata. K tome, tužiteljica nesporno nije regulirala vojnu obvezu niti je imala obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

9. Iz zapisnika o saslušanju tužiteljice KLASA: 561-01/21-01/216, URBROJ: 512M2-78-22-3 od 25. siječnja 2022. je razvidno da je u srpnju 1991. zadužena kompletom za pružanje prve pomoći na terenu, da je dežurala svaka 3-4 dana, obilazila skloništa i podrume, a zapovjedi je dobivala od pok. I. F. koji je obnašao dužnost načelnika. Nije imala zaduženo naoružanje i nije bila zaposlena. U borbenim akcijama nije sudjelovala.

10. Svjedok A. K., saslušan istoga dana, je izjavio u bitnome da je tužiteljica bila pripadnica neke od formacija u selu, koje ne zna, da je obilazila podrume i ponekad dežurala te imala zaduženu torbu prve pomoći, a za naoružanje ne zna. Nije mu poznato niti je li tužiteljica sudjelovala u nekim borbenim akcijama, odnosu u sukobu s neprijateljem. Svjedok T. M., kao pripadnik Narodne zaštite od osnivanja, 30. srpnja 1991. je izjavio da nema saznanja u kojem svojstvu se tužiteljica kretala u krugovima oko Narodne zaštite niti je li imala naoružanje.

11. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja je odbijen zahtjev tužiteljice prvostupanjskim rješenjem od 22. travnja 2022., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 2. lipnja 2022. s obrazloženjem da odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR) na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje predmetnog statusa, pri čemu je nužno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, a takva pripadnost nije utvrđena jer tužiteljica nije zavedena na popisima pohranjenim u arhivi. K tome, zaključeno je i da aktivnosti tužiteljice prema njezinim navodima i navodima svjedoka se ne mogu smatrati izravnom angažiranošću kao pripadnice borbenog sektora, odnosno tužiteljica nije sudjelovala u borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom. Stoga tužiteljica ne ispunjava potrebne uvjete prema članku 3. stavku 1. točkama b) ZOHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja kao pripadnika Narodne zaštite.

12. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13. Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

15. Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

16. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17. Slijedom iznesenoga činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da tužiteljica pogrešno smatra da se zadaće koje je obavljala za vrijeme Domovinskog rata, odnosno zaduženje opremom za pružanje prve pomoći i povremeno obavljanje dežurstava mogu okarakterizirati kao borbena aktivnost i izravan otpor agresoru. To stoga što odredba članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a osim oružanog otpora agresoru, u kojem tužiteljica nije sudjelovala, podrazumijeva i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom, a to su odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište, koje aktivnosti tužiteljica također nije obavljala.

18. Stoga je pravilno i opravdano zaključeno, imajući u vidu propisano prethodno citiranim člankom 3. stavkom 1. i 2. ZOHBDR-a, kako osim što nije utvrđena institucionalna pripadnost tužiteljice borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, jer se tužiteljica ne vodi na popisu pripadnika Narodne zaštite, niti aktivnosti tužiteljice u zatraženom razdoblju se ne mogu okarakterizirati kao sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom.

19. Budući da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 26. listopada 2022.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).