Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-53/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. I. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika K. b. c. O. iz O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv točke II. presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1568/2021-6 od 4. srpnja 2022., 26. listopada 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1568/2021-6 od 4. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku K. b. c. O. isplatiti tužiteljici I. I. razliku manje isplaćenih bruto plaća i naknada plaće zbog pogrešno primijenjene osnovice plaće u razdoblju od 1. prosinca 2015. godine do 31. siječnja 2017. godine u bruto iznosu od 4.840,84 kn (slovima:četiritisućeosamstočetrdesetkunaiosamdesetčetirilipe) zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, koja teče:
– za prosinac 2015. godine na iznos 484,18 kn od 16. siječnja 2016. godine do isplate,
– za siječanj 2016. godine na iznos 418,27 kn od 16. veljače 2016. godine do isplate, – za veljaču 2016. godine na iznos 279,93 kn od 16. ožujka 2016. godine do isplate,
– za svibanj 2016. godine na iznos 456,65 kn od 16. lipnja 2016. godine do isplate,
– za lipanj 2016. godine na iznos 486,29 kn od 16. srpnja 2016. godine do isplate,
– za srpanj 2016. godine na iznos 409,08 kn od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,
– za kolovoz 2016. godine na iznos 282,27 kn od 16. rujna 2016. godine do isplate,
– za rujan 2016. godine na iznos 331,56 kn od 16. listopada 2016. godine do isplate,
– za listopad 2016. godine na iznos 486,29 kn od 16. studenog 2016. godine do isplate,
– za studeni 2016. godine na iznos 453,98 kn od 16. prosinca 2016. godine do isplate,
– za prosinac 2016. godine na iznos 421,68 kn od 16. siječnja 2017. godine do isplate,
– za siječanj 2017. godine na iznos 330,67 kn od 16. veljače 2017. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.093,75 kn sa zateznom kamatom od 4. srpnja 2022., pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija odluku o troškovima (točka II. izreke) i predlaže tu odluku preinačiti i dosuditi daljnji trošak od 375,00 kuna uvećano za 93,75 kuna PDV-a (ukupno 468,75 kuna), te traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 937,50 kuna, te za sastav podneska od 27. lipnja 2022. u iznosu od 156,25 kuna, ukupno 1.093,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
6. Tužiteljica smatra da je sud naknadu za podnesak od 27. lipnja 2022. trebao priznati prema Tbr.8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), a ne prema Tbr.8. toč.3., kako je to učinio, a što predstavlja razliku od ukupno 468,75 kuna.
7. Protivno shvaćanju žaliteljice ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odredio naknadu za podnesak od 27. lipnja 2022. prema Tbr.8. toč.3. Tarife, jer je riječ o tužbi iz odredbe članka 186.b ZPP-a (stupnjevita tužba), a spornim je podneskom, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev u smislu odredbe stavka 4. navedenog članka ZPP-a. Podnesak kojim se u toj situaciji postavlja određen tužbeni zahtjev ne može se smatrati obrazloženim podneskom, (Tbr.8.toč.1. Tarife) već spada u ostale podneske (Tbr.8. toč.3. Tarife).
8. Slijedom navedenog valjalo je žalbu kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
9. Budući je tužiteljičina žalba odbijena to je odlučeno kao u točki II. izreke na temelju odredbe čl. 166. stavak 1. u vezi članaka 154. stavak 1. i 381. ZPP-a.
Dubrovnik, 26. listopada 2022.
Sutkinja:
Josita Begović
