Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-241/2020-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. D. S.A. L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika V. F. iz Z., OIB: …, zastupanog po privremenoj zastupnici I. C., odvjetnici iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-304/2019 od 30. siječnja 2019., 26. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-304/2019 od 30. siječnja 2019., osim iz razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka, te zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4807/2000 od 29. rujna 2004., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 12.170,13 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan uplate i troška ovršnog postupka u iznosu od 2.253,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2019. do naplate, određena je ovrha na nekretnini ovršenika 160/3360 dijela k.č.br. …, zk. tijelo .., upisane u zk.ul. …, k.o. R., u naravi obiteljska kuća u Z.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i prijedlog za ovrhu odbije kao neosnovan, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika, predlažući da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno u skladu s ovršnim prijedlogom na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4807/2000 od 29. rujna 2004. kojom je naložena javna prodaja nekretnine koja je predmet ovog postupka, te određeno da je tuženik (ovršenik) dužan trpjeti namirenje tužiteljevog (prednik ovrhovoditelja) potraživanja u iznosu od 38.788,68 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa kamatom po stopi utvrđenoj odlukom o kamatnim stopama banke važećom za vrijeme trajanja kredita od 13. travnja 2000. do naplate, te troškova parničnog postupka, a da se tuženik može osloboditi naložene prodaje nekretnine ako namiri ukupan iznos naveden u zahtjevu. Nadalje, iz ovršne isprave proizlazi da navedena tražbina proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 207 od zaključenog između Z. B. d.d., kao davatelja kredita i Z. P. P., kao korisnika kredita, te ovršenika kao založnog dužnika, kojim je ovršenik dozvolio na predmetnoj nekretnini upis hipoteke radi osiguranja vraćanja kredita. Također, proizlazi da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio i Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. zaključen između Z. B. d.d., kao ustupitelja, A. D., kao primatelja i ustupitelja, te ovrhovoditelja kao primatelja, solemniziranog po javnom bilježniku I. L. iz Z., broj OV-7514/2017 od 19. srpnja 2017., kojim ugovorom je na ovrhovoditelja prenesena tražbina iz Ugovora o kreditu broj 207 sa sporednim pravima, a što proizlazi i iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu iz kojeg je razvidno da je vlasnik iste ovršenik, te da je u teretovnicu upisano založno pravo ovrhovoditelja temeljem predmetnog Ugovora.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz članka 50. stavka 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a, te na okolnost da je u slučaju iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kojeg od navedenih žalbenih razloga. Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede ovršnog postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a (članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2.), ovaj sud nije utvrdio postojanje neke od navedenih povreda.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ističe žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 5. OZ-a navodeći da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha jer je ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna 4. siječnja 2007., a tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, valja navesti da se ne radi o tom žalbenom razlogu. Naime, navedeni žalbeni navodi ovršenika sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a o kojem, sukladno odredbi članka 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud, koji je rješenjem od 10. veljače 2020. uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da bi prodaja predmetne nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između njegovih interesa i interesa ovrhovoditelja, slijedom čega da je, sukladno odredbi članka 80.b stavka 2. OZ-a trebalo odbiti prijedlog za ovrhu. Naime, u konkretnom slučaju je pravomoćnom sudskom presudom izričito naložena prodaja predmetne nekretnine radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, te bi primjena navedene odredbe članka 80.b. stavka 2. OZ-a dovela do toga da ovrhovoditelj ne bi mogao provesti pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku jer na temelju takve ovršne isprave ovrhovoditelj nema mogućnosti tražiti ovrhu na nekom drugom predmetu i sredstvu ovrhe ili na drugoj nekretnini ovršenika, te bi na taj način ovršna isprava postala neprovediva. Stoga, u navedenoj situaciji odredba članka 80.b OZ-a ne dolazi u primjenu.

9. Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

10. S obzirom da ovršenik nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

11. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

U Rijeci 26. listopada 2022.

Sutkinja

Barbara Bosner