Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž-962/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. r.k. K. , OIB: ... iz N., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika Š. r.s. S.-m.ž., OIB: ... iz S., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. S. – B. B. iz S., S. i radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj Pn-10/2022-26 od 22. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Š. r. k. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj Pn-10/2022-26 od 22. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Š. r. k. K. koji glasi: "Nalaže se tuženiku Š. r. s. S. m. ž. S. da tužitelju Š. r. k. K. N., isplati na ime naknade štete, iznos od 113.681,78 kuna."

II Nalaže se tužitelju Š. r. k. K. N., da tuženiku Š. r. s. S. m. ž. S naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, kao i uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP. Naime, sud prvog stupnja navodi da tužitelj nije dokazao da bi u ovom natjecanju ostvario pravo sudjelovanja na drugim natjecanjima što smatra uvjetom za realizacijom ponude od 29. ožujka 2019., a iz dopisa G. N. od 23. siječnja 2020. slijedi da neće izvršiti plaćanje jer tužitelj nije izvršio program koji je prijavio, u čemu je spriječen jedino i isključivo nezakonitim radom tuženika. Pravilom o teretu dokazivanja ovu činjenicu trebao bi dokazati tuženik, a ne tužitelj, jer se od njega zahtijeva da dokaže ono što objektivno nije u mogućnosti dokazati, čime je povrijeđeno i ustavno pravo tužitelja na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (tako u presudi H. protiv H. i dr.). Nadalje, iz obrazloženja slijedi da je sud izvršio uvid u liječničke svjedodžbe i u preslike natjecateljskih iskaznica, a njihov sadržaj nije cijenio. Što se tiče natjecatelja M. S., tvrdi da je isti imao urednu registraciju. Nastavno da sud prvog stupnja ne obrazlaže zašto i takve udruge kao neprofitne organizacije ne bi imale pravo na naknadu štete nastalu uslijed nezakonitog rada udruga koje rukovode u konkretnom slučaju organizacijom natjecanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Odredbom čl. 8. ZPP propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečene uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 113.681,78 kuna jer je isti zabranio ekipi tužitelja sudjelovanje na natjecanju iz razloga jer je glavni sudac zaključio da njegova dva juniora nemaju ispravnu medicinsku dokumentaciju a jedan da ima dvostruku registraciju, pa da je zbog toga izgubio pravo na drugi dio odobrenih sredstava ZŠU G. N. za 2019. u iznosu od 6.700,00 kuna, a za 2020., 15.000,00 kuna, da je izgubio mogućnost ostvarenja ugovora sa OPG P. P. za opremanje kluba u visini od 90.234,90 kune, da je za sudjelovanje na natjecanju plaćena registracija u visini od 100,00 kuna, liječnička dokumentacija u visini od 557,78 kuna, putni troškovi u visini od 640,00 kuna, hrana za ribu u visini od 350,00 kuna i mamci od 100,00 kuna što ukupno predstavlja utuženi iznos.

11. Tuženik se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelju nije nastupila šteta zbog njegovog propusta ili odgovornosti budući da je u pogledu eventualnih nepravilnosti ili povreda pravila na natjecanju nadležan imenovani sudac na čije odluke se sudionici mogu žaliti nadležnim tijelima saveza u propisanom roku i u skladu s propozicijama natjecanja, a ukoliko se ne iskoristi navedeno smatra se da je odluka suca ispravna.

12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti odbio kao neosnovan s pozivom na čl. 1045. st. 1. i čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21

- dalje ZOO).

13. Člankom 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Člankom 1089. st. 3. ZOO propisano je da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

15. Sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je tužitelj sklopio Sporazum s OPG P. P. kojim se ista obvezala ekipu juniora opremiti obnovljenom opremom potrebitom za sve oblike natjecanja pod uvjetom da se ekipa uključi u sustav izlučnih natjecanja i prođe prvu stepenicu izlučnih natjecanja, Ž. kup na K. u S., potom prvu zonu u K., a zatim završnicu kupa H. za juniore. Dakle, da je tužitelj očekivao određenu korist koju nije ostvario smatrajući odgovornim tuženika koji je prema njegovom mišljenju, donio pogrešnu odluku kada je glavni sudac procijenio da njegovi članovi nemaju ispravnu medicinsku dokumentaciju odnosno da jedan član ima dvostruku registraciju, a što nije dopušteno,

- da je čl. 4. Zakona o udrugama ("Narodne novine", broj 74/14, 70/17, 98/19) propisano da je udruga u smislu tog zakona svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje tog oblika udruživanja,

- dakle, tužitelj odnosno njegovi članovi udruživanjem prihvaćaju pravila kojima se uređuje djelovanje udruge, a slijedom toga u ovom slučaju članovi tužitelja su dobrovoljno prihvatili i pravila koja su propisana za sudjelovanje u natjecanjima u kojima sudjeluju. Sukladno tome tužitelj je prihvatio i postupanje po Pravilniku o natjecanju u disciplini lov ribe udicom na plovak od 7. travnja 2018. kojim je propisano koje su službene osobe na natjecanjima (čl. 7.) i njihove ovlasti kao i tijelo koje je ovlašteno ispitivati žalbe (čl. 15.). Ovim Pravilnikom, a niti Zakonom o udrugama nije propisana nadležnost suda za odlučivanje o ispravnosti odluka žirija natjecanja. I za ovaj dio djelovanja udruge koji se odnosi na sudjelovanje na natjecanjima primjenjuje se pravilo dobrovoljnosti što znači da je tužitelj svojom voljom prihvatio da će o eventualnim prigovorima na tijek natjecanja odlučivati tijelo propisano Pravilnikom,

- da je sud i utvrdio da je glavni sudac donio pogrešnu odluku to ne znači da bi natjecatelji iz ekipe tužitelja ostvarili rezultate koji su u Sporazumu navedeni kao uvjet za dobivanje pomoći. Natjecatelji iz ekipe tužitelja trebali bi, a da bi se ispunili uvjeti ugovora, proći prvu i drugu izlučnu stepenicu te se plasirati u završnicu kupa H. za juniore. I u slučaju da se ekipa uključila u sustav izlučnih natjecanja, a što je ovisilo o odluci sudaca, još uvijek ne garantira da bi postigli takav rezultat koji bi omogućio uključenje u Ž. kup na K. u S.. Ovakva natjecanja, a što je općepoznato, su neizvjesna i ovise o velikom broju čimbenika (buduće neizvjesne okolnosti) koji se ne mogu procijeniti i na koje se ne može utjecati te se slijedom toga ne može pretpostaviti kakve rezultate bi ekipa tužitelja postigla na tim natjecanjima bez obzira na ranije rezultate. S obzirom na navedeno da nije ispunjen osnovni uvjet prava na naknadu štete po osnovi izmakle koristi, a to je da se osnovano moglo očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima da će ekipa tužitelja postići rezultate koji su uvjet za ostvarenje prava na potporu i

- da nije moguće utvrditi da li je tuženik kriv za štetu koju tužitelj smatra da je pretrpio plaćanjem troškova pristupa na natjecanje i troškova boravka do odluke sudaca odnosno je li šteta uzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom u smislu čl. 1049. ZOO. Pri tome treba napomenuti da je ekipa tužitelja dobrovoljno prihvatila uvjete natjecanja, a što znači i odluke sudaca koje mogu biti i nepovoljne, a troškovi putovanja i boravka ekipe su unaprijed prihvaćeni.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer se u konkretnome nisu ispunili uvjeti iz čl. 1045., čl. 1046. i čl. 1089. st. 3. ZOO.

17. Tužitelj naime, tvrdi da je u ponašanju tuženika došlo do propusta što je posljedično značilo da je ovaj trpio štetu u visini od 113.681,78 kuna koji dio iznosa se odnosi na potpore, opremanje i troškove sudjelovanja na natjecanju.

18. Nesporno je da je tužitelj zaključio Sporazum sa OPG P. P. kojim se ista obvezala nabaviti opremu u visini od 90.234,00 kune pod određenim uvjetima plasmana u završnici kupa, a G. N. se obvezao isplatiti potpore u visini od 6.700,00 kuna za 2019. i 15.000,00 kuna za 2020., također ovisno o plasmanu. Tužitelj tvrdi da je odluka glavnog suca natjecanja pogrešna kada je utvrdio da neki članovi nemaju ispravnu medicinsku dokumentaciju a drugi dvostruku registraciju, pa je tuženik na temelju te odluke tužitelju odnosno njegovim članovima uskratio pravo sudjelovanja na natjecanju, što je imalo za posljedicu gubitak utuženog iznosa.

19. Dakle, tužitelj tvrdi da je nezakonita odluka glavnog suca koju nije osporavao prema naprijed citiranim odredbama Pravilnika, pa u toj situaciji se ima smatrati da je takva odluka valjana, a ponašanje tuženika ispravno. Drugim riječima da u ponašanju tuženika nije bilo propuštanja zbog čega bi na strani tužitelja nastala šteta u utuženom iznosu, budući je ponašanje tuženika bila posljedica odnosno uvjetovano odlukom glavnog suca natjecanja, pa se u konkretnome nisu ispunile pretpostavke za naknadu štete prema tuženiku.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 26. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.