Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-596/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc. Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., protiv 1. tužene N. F. iz Z., OIB:... i 2. tuženika F. P. iz Z., OIB:..., oboje zastupani po punomoćniku J. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-282/2021 od 11. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-282/2021 od 11. travnja 2022., i to u dijelu kojim je u točkama I. i II. izreke odbijen tužbeni zahtjev spram 1. tužene N. F. i 2. tuženika F. P., te u dijelu točke III. izreke kojim je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu 6.875,00 kn u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja izjavljena u odnosu na točku III. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-282/2021 od 11. travnja 2022., i to u dijelu kojim je preko dosuđenog iznosa troškova postupka od 6.875,00 kn odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, odbacuje se kao nedopuštena.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe odbija se kao neosnovan.

III. Zahtjev 1. tužene N. F. i 2. tuženika F. P. za naknadom troškova odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U izreci citiranom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Dužna je tužena ad. 1 isplatiti tužitelju iznos od 7.920,00 eura u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju P. b. Z. d.d. na dan 07.01.2020.g., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 08.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12. 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. pa do isplate po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknaditi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik ad. 2 isplatiti tužitelju iznos od 7.920,00 eura u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju P. b. Z. d.d. na dan 07.01.2020.g., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 08.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12. 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. pa do isplate po stopi od 5,75% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te naknaditi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.875,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troška, se odbija kao neosnovan.“

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženu N. F., podredno u odnosu na 2. tuženika F. P. i obveže ih na snošenje parničnog troška.

3. 1. tužena N. F. i 2. tuženik F. P. po punomoćniku u odgovoru na žalbu osporavaju osnovanost žalbenih navoda i predlažu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a tužitelju naložiti da im nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana u odnosu na točke I. i II. izreke, te u odnosu na dio točke III. izreke kojim je tužitelj obvezan na naknadu parničnog troška, dok je nedopuštena u odnosu na dio točke III. izreke pobijane presude kojim je odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđena iznosa od 6.875,00 kn.

5. Naime, tužitelj u žalbi izričito navodi kako presudu pobija u cijelosti, dakle, da ju pobija u svim točkama izreke. Međutim, on nema pravni interes pobijati presudu i u odnosu na dio točke III. izreke kojim je odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđena iznosa od 6.875,00 kn jer je on u tom dijelu uspio u sporu. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) njegovu žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

6. Žalitelj ne obrazlaže, niti opisuje u čemu nalazi postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje samo pukim pozivanjem na taj zakonom propisani žalbeni razlog, a postupajući na temelju ovlasti iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem pobijane presude i u postupku koji je tome prethodio nije počinjena bitna procesna povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram 1. tužene N. F. za isplatom iznosa od 7.920,00 kn na ime ugovorene naknade za posredovanje u prometu nekretnina.

7.1. Tužitelj je u skladu s odredbom čl. 197. ZPP-a u tužbi identičan tužbeni zahtjev postavio i spram 2. tuženika F. P. kao supsidijarnog tuženika.

8. Prvostupanjski sud neosnovanim ocjenjuje tužbeni zahtjev spram 1. tužene N. F., kao i spram 2. tuženika F. P. kao supsidijarnog tuženika, jer s jedne strane nalazi da 1. tužena N. F. s tužiteljem nije niti sklopila ugovor o posredovanju od 24. srpnja 2017. u odnosu na čkbr. 2996 k. o. Z., a s druge strane nalazi da je taj ugovor, koji je potpisao njezin sin – 2. tuženik F. P., iako u vrijeme potpisivanja ugovora za to nije imao njezinu punomoć (specijalna punomoć izdana tek 15. rujna 2017.), sklopljen na određeno vrijeme do 31. prosinca 2017., dok je ona ugovor o kupoprodaji nekretnine – čkbr. 2996 k. o. Z. od 7. siječnja 2020. sklopila uz posredovanje drugog posrednika – obrta A. n. u vlasništvu D. V., dakle, da ga je sklopila nakon što je prošlo više od dvije godine od isteka ugovora o posredovanju od 24. srpnja 2017. Polazeći od takva utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 15. st. 2., čl. 16. st. 2. i čl. 17. st. 1. i 3. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“, broj 107/07., 144/12., 14/14., dalje: ZPPN) zaključuje o neosnovanosti zahtjeva spram 1. tužene N. F., ali kraj utvrđenja da 2. tuženik F. P. nije vlasnik zemljišta na koje se odnosi ugovor od 24. srpnja 2017. i o neosnovanosti tužbenog zahtjeva spram tog supsidijarnog tuženika.

9. Neosnovana je žalbena tvrdnja da je 1. tužena N. F. naknadno odobrila sklapanje ugovora o posredovanju od 24. srpnja 2017., te da ju iz tog razloga taj ugovor obvezuje. To iz razloga što je odredbom čl. 250. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), na koju se u žalbi poziva žalitelj, propisano da takvo naknadno odobrenje mora biti u obliku propisanom za ugovore za čije se sklapanje daje. To znači da je 1. tužena N. F. odobrenje 2. tuženiku F. P. za sklapanje ugovora o posredovanju od 24. srpnja 2017. u njezino ime i za njezin račun morala dati u pisanom obliku jer je za ugovor o posredovanju u prometu nekretnina propisano da se sklapa u pisanom obliku (arg. iz čl. 15. st. 2. ZPPN-a). Tužitelj nije niti tvrdio da je 1. tužena N. F. u pisanom obliku naknadno odobrila sklapanje ugovora o posredovanju od 24. srpnja 2017., niti to proizlazi iz provedenih dokaza.

10. Sve da je 1. tužena N. F. na način propisan zakonom i odobrila sklapanje ugovora o posredovanju od 24. srpnja 2017., ona nije dužna tužitelju platiti ugovorenu posredničku naknadu. To iz razloga što je taj ugovor o isključivom posredovanju sklopljen na određeno vrijeme do 31. prosinca 2017., a ona je ugovor o prodaji predmetne nekretnine uz posredovanje drugog posrednika sklopila 7. siječnja 2020., dakle, protekom više od 12 mjeseci nakon prestanka tog ugovora (dvije godine i sedam dana), pa tužitelj i u smislu odredbe čl. 17. st. 3. ZPPN-a neosnovano od nje zahtijeva isplatu posredničke naknade, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

10.1. Odredbom čl. 15. st. 2. ZPPN-a propisano je da se ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa u pisanom obliku i na određeno vrijeme, pa se neosnovanom i protivnom toj zakonskoj odredbi ukazuje i žalbena tvrdnja da je između tužitelja i 1. tužene N. F. sklopljen usmeni ugovor o običnom posredovanju na neodređeno vrijeme koji ju obvezuje jer je u cijelosti izvršen. Neosnovano žalitelj takvu tvrdnju zasniva na primjeni odredbe čl. 286. st. 3. ZOO-a koja propisuje da su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan. Naime, prema odredbi čl. 15. st. 2. i 3. ZPPN-a ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se na određeno vrijeme, a ako ugovorne strane ne dogovore rok na koji sklapaju ugovor, tada vrijedi zakonska presumpcija da je ugovor sklopljen na određeno razdoblje od 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka više puta produžiti. Iz sadržaja i smisla navedene odredbe proizlazi kako rok na koji se sklapa ugovor, koji se pak ne može sklopiti na neodređeno vrijeme, nema značaj sporedne točke ugovora koju stranke mogu kasnije pravovaljano mijenjati usmenim pogodbama.

11. Nije u pravu žalitelj niti kada osporava pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva spram 2. tuženika F. P. kao supsidijarnog tuženika, te kada tomu u prilog tek sada prvi put u žalbi iznosi tvrdnju da mu ovaj supsidijarni tuženik odgovara za štetu uzrokovanu potpisom ugovora o posredovanju od 24. srpnja 2017. u ime i za račun 1. tužene N. F. To iz razloga što je sud pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu vezan činjeničnom osnovom tužbe (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a), a tužitelj prema činjeničnim navodima tužbe zahtjev spram supsidijarnog tuženika ne temelji na njegovoj odgovornosti za štetu uzrokovanu neovlaštenim sklapanjem ugovora o posredovanju u ime i za račun 1. tužene N. F.

12. U skladu s prethodno navedenim pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je pozivom na zakonske odredbe navedene u obrazloženju presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev spram oba tuženika. Doduše, pravilnom primjenom odredbe čl. 197. ZPP-a o tužbenom zahtjevu spram supsidijarnog tuženika F. P. trebao je odlučiti tek nakon pravomoćno odbijenog zahtjeva spram 1. tužene N. F., no na nepravilnu primjenu navedene odredbe žalitelj ne ukazuje, a na bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a ovaj žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti (arg. iz čl. 365. st. 2. ZPP-a).

13. Tužitelj navodima iznijetim u žalbi ne dovodi u sumnju pravilnost odluke o troškovima postupka, a po službenoj dužnosti se po čl. 365. st. 2. ZPP-a kraj vremena pokretanja ovog postupka više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka i njihovoj visini.

14. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u osporenim točkama I. i II. izreke u kojima je odbijen tužbeni zahtjev spram oboje tuženika, te u osporenom dijelu točke III. izreke kojim je tužitelj obvezan tuženicima nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 6.875,00 kn.

15. U ne pobijanom dijelu točke III. izreke u odnosu na koji je žalba tužitelja odbačena kao nedopuštena prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

16. Kraj neosnovanosti žalbe odbijen je zahtjev žalitelja za naknadom troškova nastalih uslijed njena podnošenja (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Neosnovanim je ocijenjen i zahtjev oboje tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu jer kraj sadržaja tog podneska, ali i žalbe na koju se odnosi, trošak nastao njegovim podnošenjem nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

18. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 26. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko, v.r.