REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-6416/2022

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I. O., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19), odlučujući o žalbi okrivljenika I. O., podnijetoj putem branitelja N. R., odvjetnika iz P., protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 20. svibnja 2022., broj: Pp P-85/2020-14, na sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I. O., i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik I. O. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/ 26,54 (dvadesetšest eura[1] i pedesetčetiri centa) u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik I. O. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u koju je uračunato vrijeme za koje je vozačka dozvola bila oduzeta od strane djelatnika Postaje prometne policije Pula-Pola.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 85. cit. Zakona, ne pozivajući okrivljenika na glavnu raspravu, navodeći u obrazloženju da „…cijeni da ispitivanje okrivljenika nije nužno…“, čime da je povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, jer ni branitelj, niti okrivljenik nisu imali mogućnost očitovati se o dokazima. Navodi da prigovor okrivljenika nije obrana i na njemu se ne može temeljiti odluka o krivnji. Konačno navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama da je povrijeđena odredba članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona jer da prvostupanjski sud okrivljeniku (niti branitelju, kojeg je okrivljenik uzeo tek u žalbenom postupku, pa je ovaj navod žalitelja bespredmetan) nije omogućio da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete, valja navesti da je isti potpuno neutemeljen, budući se okrivljenik uredno pozvan na ročište 20. svibnja 2022. nije odazvao niti je ispričao svoj nedolazak, dok je za ročište zakazano za 11. ožujka 2022. ispričao svoj nedolazak, s time da je u oba poziva upozoren, između ostalog, na pravo na branitelja, kao i s pravom da može dati pisanu obranu, pa stoga ocjena suda da ispitivanje okrivljenika, a imajući u vidu provedene dokaze, nije nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i da nije povrijeđeno pravo na obranu, je zakonita i pravilna, te je neosnovan žalbeni navod da je isto utjecalo ili moglo utjecati na zakonitost presude, odnosno da je time je počinjenja relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

10. Nadalje, potpuno je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud prigovor okrivljenika tretirao kao pisanu obranu, jer isto ne proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, budući prvostupanjski sud samo u bitnome navodi sadržaj prigovora (u kojem okrivljenik poriče da bi počinio prekršaj), pa sud kako to netočno navodi žalitelj, sve i da je prihvatio prigovor okrivljenika kao pisanu obranu, ne može na istom s obzirom na poricanje prekršaja temeljiti odluku o krivnji. Također valja napomenuti da je prvostupanjska sutkinja izričito u obrazloženju navela da prigovor okrivljenika nije razmatran kao njegova obrana.

11. Naime, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa samim time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je provođenje daljnjih dokaza nepotrebno.

14. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

15. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, pa navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, pa izrečenu novčanu kaznu u visini propisanog minimuma vijeće ovog suda, unatoč tome što je u odnosu na prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj nastupila rehabilitacija, s time da je isti prekršajno kažnjavan za drugi prometni prekršaj, kako to proizlazi iz stanja spisa (broj lista 27), smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

16. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, s obzirom da prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, te je primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.