Broj: Ppž-6023/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak- Hrgović, kao predsjednice vijeća, Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. S., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona, prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15) i prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o žalbi okrivljenika D. S., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 23. ožujka 2022., broj: 31 Pp P- 806/2020-9, na sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika D. S., a po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku Davoru Stipetiću za prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod II) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) kuna / 39,82 (trideset devet eura[1] i osamdeset dva centa), dok se ostale kazne prihvaćaju utvrđenima, te se okrivljeniku D. S. primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 13.500,00 (trinaest tisuća petsto) kuna / 1791,76 (tisuću sedamsto devedeset jedan eura i sedamdeset šest centi), s time da se okrivljeniku D. S., na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona određuje da novčanu kaznu u iznosu od 13.500,00 (trinaest tisuća petsto) kuna / 1791,76 (tisuću sedamsto devedeset jedan euro i sedamdeset šest centi), plati u 4 (četiri) mjesečna obroka i to svaki obrok u iznosu od po 3.375,00 (tritisuće tristo sedamdesetpet) kuna / 447,94 (četristo četrdeset sedam eura i devedeset četiri centa), s tim da prvi obrok plaća u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 3 (tri) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, a ukoliko okrivljenik D. S. u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. U ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika D. S. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D. S. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/ 26,54 (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D. S. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje, iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 229. stavka 5. cit. Zakona, članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici i iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 13.700,00 (trinaesttisućasedamsto) kuna, te mu je temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona određeno plaćanje izrečene novčane kazne u 4 (četiri) jednaka obroka.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, dok su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava kod izricanja novčane kazne za djelo pod točkom II. izreke, budući je za isto propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna a prvostupanjski je sud okrivljeniku za navedeno djelo izrekao novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kuna, dakle iznad zakonom propisane.

8. Okrivljenik u žalbi poriče počinjenje prekršaja, ističući prije svega bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, koju nije pravno označio, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da ukazuje na navedenu povredu postupka. U vezi s tim valja istaknuti da okrivljenik samo paušalno navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni bez ikakve valjane argumentacije.

9. Nadalje okrivljenik neosnovano u žalbi ističe povredu prava obrane, budući su dostavnice s pozivom za ročište za dane 13. prosinca 2021. i 19. siječnja 2022. po prethodnoj obavijesti dostavljene okrivljeniku na njegovu adresu prebivališta, V. Ulica G. I. x, s time da je okrivljenik prethodno temeljem obavijesti o počinjenom prekršaju od 20. prosinca 2019. koju je vlastoručno potpisao upoznat da se protiv njega vodi prekršajni postupak, a o čemu ima saznanja i temeljem poziva za ročište zakazano za 10. kolovoza 2021., koji poziv je uredno zaprimio, i ispričao svoj nedolazak, pri čemu valja napomenuti da iz stanja spisa proizlazi da je u samom optužnom prijedlogu navedena adresa prebivališta V., Ulica G. I. x, te da su svi pozivi za koje dostavnice prileže u spisu slane na navedenu adresu, dakle na adresu na koju se okrivljenik poziva u žalbi.

10. Također valja navesti da je člankom 145. stavkom 5. Prekršajnog zakona među ostalim propisano da ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku dostaviti jer sudu nije prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom, a o čemu je okrivljenik također upoznat u obavijesti o počinjenom prekršaju.

11. Nadalje, okolnost, koju okrivljenik ističe u žalbi da nije cijepljen te da u vrijeme dostavljanja poziva nije mogao ući u Hrvatsku poštu i podignuti pošiljku nije osnovan iz razloga što je isti, kako je već navedeno, bio upoznat sa vođenjem predmetnog postupka, te je uvidom u e-građanin ili oglasnu ploču suda trebao voditi računa o kakvim se pozivima radi ili naprosto telefonskim putem kontaktirati sud i provjeriti da li se radi o pozivima za ročište.

12. Dakle potpuno je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da mu je povrijeđeno pravo obrane, te imajući u vidu provedene dokaze, ispitivanje istog nije bilo nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, niti je isto utjecalo ili moglo utjecati na zakonitost presude, odnosno u postupku nije počinjena relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

13. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio te je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, i donio valjan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. 14. Naime, okolnost koju okrivljenik ističe u svojoj obrani da osobno ne poznaje policijskog službenika M. M. ni na koji način ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka, koji je kao ovlaštena službena osoba detaljno i okolnosno svjedočio o činjenicama utvrđenim prilikom svoje kontrole, i kojem iskazu je prvostupanjski sud poklonio vjeru dajući za to razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pri čemu iz stanja spisa ne proizlazi niti jedan podatak iz kojeg bi proizlazilo da bi navedeni svjedok neosnovano teretio okrivljenika, to tim više što isti ne poznaje osobno okrivljenika, a što žalitelj ističe u svojoj žalbi.

15. Okolnost da okrivljenik kod sebe nije imao osobnu iskaznicu, niti vozačku dozvolu, te da u Ogulinu postoji barem 15-tak osoba koje se zovu D. S., ne dovodi u sumnju identitet okrivljenika, jer je, kao što je već navedeno u samom optužnom prijedlogu navedena točna adresa prebivališta okrivljenika, V., G. I. x, a što okrivljenik također ističe u svojoj žalbi kao argument da bi bio sporan identitet osobe zatečene u Ogulinu, jer on prebiva u V., tako da navedeni žalbeni navod ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja svih odlučnih činjenica.

16. Isto tako niti žalbeni navod okrivljenika da nije vlasnik predmetnog vozila ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika, jer niti za jedno od navedenih djela nije bitno vlasništvo vozila.

17. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 229. stavka 5. cit. Zakona, članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici i iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

18. Vezano za odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je ista za sva djela utvrđena u minimalnom iznosu.

19. Naime valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, a okrivljeniku je za navedeni prekršaj utvrđena novčana kazna kao blaža vrsta kazne za taj prekršaj, i to, kako je već navedeno, u visini posebnog propisanog minimuma novčane kazne, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona smatra razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, s time da je sukladno članku 33. stavku 11. Prekršajnog zakona okrivljeniku omogućeno da izrečenu novčanu kaznu platu u 4 jednaka obroka.

20. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, koji je počinio tri prometna prekršaja, od kojih je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog njegove težine, alternativno propisana zatvorska kazna u najduljem trajanju (članak 35. stavak 1. Prekršajnog zakona).

21. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a trajanje koje je člankom 58. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.

22. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 150,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.