Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 54 Gž Ovr-1646/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vandi Senta kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. b. d.d., Z., OIB: …, protiv ovršenika S. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. H., odvjetnik u Z., radi odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4014/21-6 od dana 1. srpnja 2022., dana 26. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4014/21-6 od dana 1. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - zadužnice broj OV-19139/06 od 24. listopada 2006. ovjerene po javnom bilježniku I. L. iz Z. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-9824/19.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22 – dalje: ZPP, koji se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem čl. 21 st. 1 Ovršnog Zakona, Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prilikom donošenja istog prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).
5. U ovom predmetu ovršenik je podnio sudu prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave - zadužnice broj OV-19139/06 od 24. listopada 2006. ovjerene po javnom bilježniku I. L. iz Z., navodeći da je pokrenuo parnicu pred prvostupanjskim sudom koja se vodi pod brojem P-9824/19 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu od 24.10.2006. sklopljenim s ovrhovoditeljem kao davateljem kredita (dalje: Ugovor), temeljem kojeg je izdana predmetna zadužnica kao ovršna isprava.
6. Prvostupanjski sud pravilno je odgodio ovrhu.
7. Odredba čl. 210 OZ propisuje da ovršenik, nakon što sazna da se protiv njega provodi postupak izravne naplate, može sudu predložiti da pljenidbu i prijenos odgodi, s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe (članak 65 OZ).
8. Odredbom čl. 65 OZ propisano je da sud na prijedlog ovršenika može odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točkama 1. do 8. st. 1 čl. 65 OZ.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je odlučio na temelju direktnog učinka presude suda EU br. C-407/18 i Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ).
10. Naime, stajališta suda EU obavezna su za sve nacionalne sudove članice EU, dakle i za sudove Republike Hrvatske.
11. Presudom Suda EU broj C-407/18 donesene u postupku Kuhar/ Addiko bank d.d. izraženo je stajalište prema kojem, da bi sud osvojio prijedlog za odgodu ovrhe, ovršenik nije dužan dokazivati da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama nacionalnog zakonodavstva kojima je uređen institut odgode, ako te odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ. U postupku koji je rezultirao donošenjem presude Suda EU broj C-407/18, činjenični supstrat slovenskog nacionalnog postupka bio je istovjetan ovom ovršnom postupku – ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na temelju ovršne isprave - neposredno izvršivog javnobilježničkog akta (ugovora o hipotekarnom kreditu), a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti. Kod toga, odredba slovenskog nacionalnog zakonodavstva koja uređuje institut odgode ovrhe gotovo je identična odredbi čl. 65 OZ.
12. Prema navedenoj presudi suda EU, utvrđeno je da direktivu Vijeća 93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu nema mogućnost ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. U ovoj presudi izraženo je stajalište prema kojem, da bi sud osvojio prijedlog za odgodu ovrhe, ovršenik nije dužan dokazivati da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama nacionalnog zakonodavstva kojima je uređen institut odgode, ako te odredbe ne pružaju odgovarajuću zaštitu potrošaču zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
13. Kako se u ovom ovršnom postupku radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno- pravnoj situaciji, pri čemu je ovdje ovršna isprava zadužnica ovjerena od strane javnog bilježnika koja je neposredno ovršiva, stajalište suda EU u presudi EU broj C- 407/18 vezuje i nacionalni sud u ovom predmetu.
14. Stoga prvostupanjski sud utemeljeno nalazi da načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje, da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive Vijeća 93/13/EEZ i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, te da je navedenom zahtjevu udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se nesporno vodi kod ovog suda pod brojem P-9824/19.
15. Radi navedenog, suprotno žalbenim navodima, ovršenik nije morao dokazivati da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz čl. 210 u vezi čl. 65 OZ.
16. Neosnovano žalitelj smatra da se presuda EU broj C-407/18 ne može promijeniti na konkretan slučaj iz razloga što smatra da ovršenik nije potrošač niti je Ugovor potrošački ugovor prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 – dalje: ZPK). Žalitelj se neosnovano poziva na odredbu čl. 3 st. 1 ZPK jer ista ne definira status potrošača, već određuje da se u situaciji kada je iznos kredita veći od 100.000.000,00 kn odredbe toga zakona ne primjenjuju.
17. U ovom predmetu sud o odgodi ovrhe ne odlučuje primjenom ZPK, već na temelju direktnog učinka presude suda EU broj C-407/18 i Direktive Vijeća 93/13/EEZ, a o statusu potrošača sud odlučuje temeljem Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 96/03 – dalje: ZZP).
18. Prema čl. 3 toč. 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
19. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je ovršenik kao sudužnik u predmetnom pravnom poslu - potrošač u smislu odredbe čl. 3 toč. 1 ZZP, s obzirom da je on u svojstvu sudužnika sklopio predmetni Ugovor, temeljem kojeg je izdana predmetna zadužnica kao ovršna isprava, a radi se o stambenom kreditu odobrenom u svrhu dovršenja kuće, kupovinu građevinskog zemljišta i refinanciranje kredita, dakle, iz istog ne proizlazi da je riječ o kreditu odobrenom u svrhu zanimanja ovršenika niti njegove poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti.
20. Radi navedenog, prvostupanjski sud utemeljeno smatra da ovršenik kao potrošač ima pravo na zaštitu koja mu je zajamčena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ i presudom suda EU broj C-407/18 koja se primjenjuje u ovom predmetu, te da je odgoda ovrhe nužna kako bi se postigao cilj određen Direktivom Vijeća 93/13/EEZ.
21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380 toč. 2 ZPP, te primjenom čl. 21 st. 1 OZ odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 26. listopada 2022.
Sudac
Vanda Senta, v.r.
