REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3585/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. H. d.d. iz Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva I. i C. j.t.d. u P.-P., protiv I-tuženika L. S. L. iz L., L. 17, OIB …, zastupan po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z. i II-tuženika B.-I. d.o.o. L., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda K. i partneri d.o.o. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani II-tuženika C. d.d. Z., OIB …, radi isplate, postupajući po prijedlogu II-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž- 126/2022-2 od 4. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-2375/2019-60 od 16. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačene u uvodnom dijelu ovog rješenja.
2. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22), revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je u prijedlogu postavio II-tuženik nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Što se tiče pitanja koja se odnose na to predstavlja li održavanje javne ceste opasnu djelatnost i na odgovornost za štetu u slučaju naleta na divljač, treba reći da iz odluka nižestupanjskih odluka proizlazi da su u odnosu na II-tuženika utvrdili odgovornost za štetu prema odredbi čl. 50. Zakona o cestama, a s obzirom da je II- tuženik propustio, iako je bio stavljen zahtjev I-tuženika, postaviti zaštitnu ogradu na predmetnoj prometnici.
3. Prema pravnim shvaćanjima ovog suda u odluci poslovni broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. izneseno je da sukladno odredbi čl. 50. st. 1. i. 2. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom sukladno posebnim propisima; odgovornost lovoovlaštenika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar; lovoovlaštenik u okolnostima konkretnog slučaja mogao bi se osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust pravne osobe koji je vezan uz nepostavljanje signalizacije i znakova upozorenja na opasnost od mogućeg naleta divljači, usprkos zahtjevu lovoovlaštenika bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.
4. Stoga pitanja koja postavlja II-tuženik vezano za odgovornost za štetu u slučaju naleta na divljač, a s obzirom da nižestupanjske odluke nisu donesene protivno navedenom shvaćanju revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., nisu važna u smislu čl. 385.a ZPP, pa tako ni pitanje predstavlja li održavanje javne ceste opasnu djelatnost jer se njime ne mijenja konkretna pozicija II-tuženika u sporu. Pritom treba reći da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije razmatrano pitanje solidarne odgovornosti jer to nije bio predmet zahtjeva i stoga takvo pitanje ne može biti važno za odluku u sporu. Što se tiče pitanja koje se odnosi na obvezu postavljanja prometnih znakova i opreme, odluke na koje se poziva revident donesene su u različitim pravnim i činjeničnim situacijama tako da se ne radi o odlukama koje bi predstavljale različitu sudsku praksu, pa kako nema nepodudarnosti između izraženih shvaćanja to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Kako nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
