REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1852/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz D. S., K., OIB ... kojega zastupa punomoćnik V. B. odvjetnik u Z., protiv tuženika U. Z., OIB ... kojega zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-271/2018 od 21. veljače 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, posl. br. 160 Pn-1315/2015-59 od 5. prosinca 2017., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

II. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na odluku o parničnim troškovima kao nedopuštena

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, posl. br. 160 Pn-1315/2015 od 5. prosinca 2017., suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku U. iz Z., isplatiti tužitelju B. M. iz D. S., K., na ime naknade neimovinske štete iznos od 208.500,00 kuna (slovima:dvjestoosamtisućapetstokuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2007. godine pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 11.070,00 kuna (slovima: jedanaesttisućasedamdesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 05. prosinca 2017. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku U. iz Z., isplatiti tužitelju B. M. iz D. S., K., na ime rente, za razdoblje od 01. veljače 2005. godine pa do 01. listopada 2017. godine iznos

od

12.129,97

kuna

(slovima:

dvanaesttisućastodvadesetdevetkunaidevedesetsedamkuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 05. prosinca 2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. studenog 2017. godine pa nadalje dok postoji potreba za rentom, iznos od 450,00 kuna (slovima: četristopedesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja dospijeva svakog 1-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Ured iz Z., isplatiti tužitelju B. M. iz D. S., K., s osnova duševnih boli zbog smrti kćerke S. mldb. B. iznos od 110.000,00 kuna (slovima:stodesettisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2007. godine pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku U. iz Z., nadoknaditi tužitelju B. M. iz D. S., K., troškove parničnog postupka u iznosu od 54.597,19 kuna (slovima: pedesetčetiritisuće petstodevedesetsedamkunaidevetnaestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 05. prosinca 2017. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj M. B. iz D. S., K., sa tužbenim zahtjevom za naknadu neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu preko zatraženog iznosa tj. za iznos od 192.030,00 kuna (slovima: stodevedesetdvijetisućeitrideset kuna), kao neosnovanim.

VI. Odbija se tužitelj M. B. iz D. S., K., sa tužbenim zahtjevom za isplatu dospjele rente preko zatraženog iznosa tj. za iznos od 59.062,03 kune (slovima: pedesetdevettisućašezdesetdvijekuneitrilipe) kao i sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata koje teku na pojedinačne iznose počevši od 01. veljače 2005. godine pa do 01.10.2017.godine na način da je za veljaču 2005. godine potraživao iznos od 96,00 kuna, za ožujak 2005. godine iznos od 2.480,00 kuna, za travanj 2005. godine iznos od 2.384,00 kuna, za lipanj 2005. godine iznos od 1.400,00 kuna, za srpanj i kolovoz iznose od 1.760,00 kuna mjesečno, za rujan 2005. godine iznos od 1.184,00 kuna, za listopad i studeni 2005. godine iznose od 1.040,00 kuna mjesečno, za prosinac iznos od 480,00 kuna a zatim za razdoblje od 01. siječnja 2006. godine pa do 01. svibnja 2009. godine iznose od 320,00 kuna mjesečno te za razdoblje od 01. lipnja 2009. godine pa do 01. listopada 2017. godine iznose od 440,00 kuna mjesečno, kao neosnovanim.

VII. Odbija se tužitelj M. B. iz D. S., K., sa tužbenim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko zatraženog iznosa tj. za iznos od 125.929,35 kuna (slovima: stodvadesetpettisućadevetstodvadesetdevetkunaitridesetpetlipa), kao neosnovanim."

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž- 271/2018 od 21. veljače 2018., suđeno je:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj 160 Pn- 1315/2015 od 5. prosinca 2017. godine u tč. V. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj 160 Pn- 1315/2015 od 5. prosinca 2017. godine u tč. I., III. izreke, osim u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos od 208.500,00 kn od 29. studenog 2007. godine do 5. prosinca 2017. godine i tijek zatezne kamate na iznos od 110.000,00 kn od 29.studenog 2007. godine do 5. prosinca 2017. godine.

III. Uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj 160 Pn- 1315/2015 od 5. prosinca 2017. godine u tč. I. izreke u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate na iznos od 208.500,00 kn od 29. studenog 2007. godine do 5. prosinca 2017. godine i u tč. III. izreke za tijek zatezne kamate na iznos od 110.000,00 kn od 29.studenog 2007. godine do 5. prosinca 2017. godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, reviziju podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

4. U odgovoru na reviziju, tuženik osporava revizijske navode i predlaže da se revizija odbaci. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Protiv presude suda drugog stupnja, u dosuđujućem dijelu, tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst i 25/13 – dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači a podredno ukine.

6. Revizija tužitelja nije dopuštena.

7. Revizija tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a protiv odluke o parničnim troškovima nije dopuštena.

U odnosu na reviziju tuženika

8. U dosuđujućem dijelu, vrijednost predmeta spora drugostupanjske presude prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, pa je revizija tuženika protiv odluke o glavnoj stvari dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. ZPP.

9. Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud je ispitao drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po tuženiku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji poziva tuženik. 10.1. Suprotno tvrdnjama tuženika iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud utemeljio svoju ocjenu o djelomičnoj neosnovanosti njegove žalbe. Pobijana presuda sadrži valjane razloge o "uzročnoj vezi protupravnosti na strani tužitelja i štetnog događaja odnosno nastale štete", postojanje kojih razloga neosnovano tuženik osporava.

10.2. Pored činjenice da su nižestupanjski sudovi pravilno i detaljno obrazložili razloge prihvaćanja nalaza i mišljenja prometnog vještaka i utvrđenje nepostojanja nedostataka u tom nalazu i mišljenju, nenavođenje razloga odbijanja provođenja daljnjih dokaza (provođenja vještačenja po F. p. z.) po ocjeni ovog revizijskog suda, nije odlučno. Stoga niti opisanim, nije počinjena uvodno označena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

11. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP. Naime, tuženik smatra da je drugostupanjski sud propustio sankcionirati bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz navedene odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP učinjenu u postupku pred prvostupanjskim sudom, u pogledu ocjene izvedenih dokaza. Suprotno tvrdnjama tuženika iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je taj sud ocijenio sve dokaze zasebno kao i njihov odnos prema ostalim provedenim dokazima te sve druge okolnosti konkretnog slučaja ("rezultati cjelokupnog postupka").

12. Konačno, iz cjelokupnog sadržaja revizije tuženika proizlazi, da se drugostupanjska presuda pobija zbog toga što tuženik nije zadovoljan činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, jer su po mišljenju tuženika, sudovi pogrešno ocijenili dokaze i tako pogrešno utvrdili odlučne činjenice. Revizija takvog sadržaja, kakvog je predmetna, po ocjeni ovog suda predstavlja reviziju s prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja – što nije dopušteni revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

12.1. Ovdje treba naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svom uvjerenju na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP).

12.2. Drugostupanjski sud, pak, u okviru žalbenih razloga provjerava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja a u obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranaka je dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značaja za odluku u predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP).

12.3. S obzirom na navedeno, navodi revizije tuženika kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i utvrdio odlučne činjenice su prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i takvi su prigovori bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju temelji na tvrdnji da je prometnu nezgodu u kojoj je povrijeđen i u kojoj je smrtno stradala njegova mldb. kćer S. B., prouzročio vozač nepoznatog vozila radi čije je reakcije tužitelj izgubio kontrolu nad vozilom kojim je upravljao i uslijed čega je vozilom sletio sa ceste.

14. U revizijskom stadiju postupka, sporna je ocjena sudova nižeg stupnja u odnosu na doprinos tužitelja vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 192. ovdje mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) koji se u predmetnoj stvari primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

15. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

- da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila ... u mjestu P. na kolniku ... u kojoj prometnoj nezgodi je poginula kćer tužitelja, koja je tada bila s njim u vozilu;

- da je presudom Općinskog suda u Sesvetama posl. br. K-2/2011-74 od 25. svibnja 2011. tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe da bi kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama ugrozio promet i da je izazvao nesreću u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe odnosno da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće opisane u čl. 272. st. 1., 2. i 44. KZ/97 kažnjivo po čl. 272. st. 4. KZ/97;

- da je do predmetne nezgode došlo kada je tužitelj pretjecao vozila koja su se nalazila ispred njega s time da je u jednom trenutku izgubio kontrolu nad vozilom na način da je naglo volanom skrenuo ulijevo, zahvatio travnati dio kolnika i onda zbog brzine kretanja izgubio potpuno kontrolu nad vozilom te sletio vozilom s ceste i udario prednjom stranom vozila u betonski most;

- da je do naglog skretanja s pravca kretanja došlo zbog reakcije nepoznatog vozila uslijed koje radnje je i tužitelj reagirao tako da je naglo izvršio pomak volanom ulijevo i tada izgubio kontrolu nad upravljačem vozila;

- da je tužitelj započeo pretjecanjem vozila na dijelu ceste s isprekidanom središnjom linijom ali da pretjecanje nije završio do mjesta gdje je na kolniku bila naznačena puna središnja linija pa je zato u trenutku slijetanja sa vozilom bio na dijelu kolnika na kojem je bilo zabranjeno pretjecanje;

- da se tužitelj vozilom kretao brzinom od najmanje 70 – 75 km/h na dijelu ceste na kojem je dozvoljena maksimalna brzina od 50 km/h.

15.1. S obzirom na mogućnost izbjegavanja štetnog događaja, zaključak je nižestupanjskih sudova da vjerojatno ne bi nastale okolnosti koje su tužitelja dovele u kritičnu situaciju da nije nastavio pretjecanje preko pune crte koju je mogao primijetiti te da nije nastavio pretjecati u desnom, nepreglednom zavoju. Međutim, zaključak je i taj da bi tužitelj, da nije nepoznato vozilo naglo skrenulo ulijevo, upravo u trenutku kada je tužitelj bio u ravnini s tim vozilom, uspio prestići ta vozila i uz prosječnu vozačku vještinu savladati zavoj. Trzaj upravljačem vozila ulijevo je rezultat izbjegavanja naleta na nepoznato vozilo.

16. S obzirom na takva činjenična utvrđenja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da su oba sudionika prometne nezgode jednako doprinijela nastanku te nezgode pa je u tom dijelu (utvrđenog doprinosa tužitelja vlastitoj šteti od 50%) pravilno primijenjena navedena odredba čl. 192. ZOO/91.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika protiv odluke o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na reviziju tuženika u odnosu na odluku o parničnim troškovima

18. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

19. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja, posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak u odnosu na predmet spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. Rev-1353/11-2).

20. Na osnovi izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika protiv rješenja o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u toč. I. izreke rješenja.

U odnosu na reviziju tužitelja

21. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu u postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

22. Budući da je u odnosu na tužitelja, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa a niti je drugostupanjska odluka donesena na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP to revizija tužitelja nije dopuštena u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP.

23. Predmetna revizija tužitelja nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući tužitelj u reviziji nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

24. Slijedom navedenoga, reviziju tužitelja je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i riješiti kao u izreci kao u toč. II. izreke rješenja.

25. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti tuženikov zahtjev za naknadom troškova odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP) i odlučiti kao u toč. III. izreke rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.