REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3583/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja G. P. Z.-O. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. i p. j.t.d, u Z., protiv tuženika M. I. P. C. d.d. z. i. i., iz Č., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. P., odvjetniku Zajedničkom odvjetničkom uredu P. – K. - K. u Č., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-202/2022-3 od 12. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Povrv-65/2021-12 od 4. siječnja 2022., na sjednici održanoj 26. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-202/2022-3 od 12. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Povrv-65/2021-12 od 4. siječnja 2022., ističući tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
6.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Da li je tuženik zaista dužan platiti presuđeni iznos budući nije dobio nikakvu protuuslugu od tužitelja imajući u vidu odredbu iz čl.7. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje načelo jednake vrijednosti davanja u pravnim poslovima?
2. Da li je tuženik kao suvlasnik poslovnog prostora za izdvojeno grijanje dužan ishoditi suglasnost ostalih suvlasnika ili nije?
3. Da li je u kontekstu odredbe iz čl. 3. st. 2. t. 14. Zakona o tržištu toplinske energije (ZTTE) koji kao krajnjeg kupca definira pravnu ili fizičku osobu koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe na temelju obračuna toplinske energije, tuženik kupac toplinske energije ili nije imajući u vidu da ne kupuje toplinsku energiju od tužitelja?"
6.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja predlagatelj ukazuje na pravna shvaćanja iz odluka revizijskog suda Rev-x 670/2011-2 od 10. studenog 2011, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6434/2017 od 12. lipnja 2018. Opširno pak ukazuje na razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za odluku u konkretnom sporu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da se prvo i treće postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer u bitnom polaze od pogrešne pretpostavke da tuženik nije kupac toplinske energije od tužitelja, odnosno da nije dobio nikakvu protuuslugu jer je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da se tuženik nije na zakonom propisani i tehnički izvediv način izdvojio iz sustava centralnog grijanja, a tužitelj je isporučio plin za zajednički toplinski sustav u kojem se potrošnja plina obračunava za sve korisnike preko zajedničkog plinomjera i to na način da se mjesečna količina isporučenog plina u kotlovnici putem jednog plinomjera dijeli na suvlasnike prema kvadraturi stanova odnosno poslovnih prostora. Stoga o odgovoru na tako postavljena pitanja ne ovisi ishod spora.
8. Nadalje, na drugo postavljeno pitanje je li tuženik kao suvlasnik poslovnog prostora za izdvojeno grijanje dužan ishoditi suglasnost ostalih suvlasnika same odredbe čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19, 118/19 - dalje u tekstu: ZTTE) daju odgovor jer je među ostalim pretpostavkama za izdvajanje iz sustava toplinskog grijanja potrebna pisana suglasnost na temelju odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine.
9.1 Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja, valja reći da u odluci revizijskog suda Rev-x 670/2011-2 od 10. studenog 2011, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6434/2017 od 12. lipnja 2018. na koje se revident poziva nije izraženo pravno shvaćanje u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu.
9.2. Tako iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 670/2011-2 od 10. studenoga 2011. proizlazi da se tuženik izdvojio iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice, pa da je stoga dužan plaćati potrošnju plina prema količini pružene komunalne usluge opskrbe plinom koja se utvrđuje plinomjerom u stanu tuženika, dok iz ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6434/2017 od 12. lipnja 2018. proizlazi da se tek treba utvrditi je li toplinska energije uopće isporučena; a što nije slučaj i ne odgovara činjeničnom i pravnom utvrđenju u ovom predmetu.
10. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
