REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3635/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz P., OIB:..., kojeg zastupaju Z. V. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i p. u R., protiv tuženice L. P. L. iz P., OIB:..., koju zastupa punomoćnica R. F., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-796/2018-2 od 11. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P- 633/2017-23 od 16. travnja 2019., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-796/2018-2 od 11. travnja 2019. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 71.753,00 kn (slovima: sedamdesetjednatisućasedamstopedesettrikune), uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos od:

- 1.300,00 kn od 01. siječnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. veljače 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. ožujka 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. travnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. svibnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. lipnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. srpnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. kolovoza 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. rujna 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. listopada 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. studenog 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. prosinca 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. siječnja 2016.,

- 2.539,00 kn od 15. ožujka 2014.,

- 2.510,00 kn od 15. travnja 2014.,

- 2.505,00 kn od 15. svibnja 2014.,

- 2.475,00 kn od 16. lipnja 2014.,

- 2.494,50 kn od 24. srpnja 2014.,

- 2.495,00 kn od 14. kolovoza 2014.,

- 2.507,00 kn od 16. rujna 2014.,

- 2.500,00 kn od 16. listopada 2014.,

- 2.500,00 kn od 17. studenog 2014.,

- 2.528,50 kn od 17. prosinca 2014.,

- 2.500,00 kn od 16. siječnja 2015.,

- 2.510,00 kn od 17. veljače 2015.,

- 2.511,50 kn od 16. ožujka 2015.,

- 2.502,50 kn od 17. travnja 2015.,

- 2.462,00 kn od 18. svibnja 2015.,

- 2.475,00 kn od 19. lipnja 2015.,

- 2.490,00 kn od 21. srpnja 2015.,

- 2.485,00 kn od 19. kolovoza 2015.,

- 2.447,50 kn od 21. rujna 2015.,

- 2.475,50 kn od 19. listopada 2015.,

- 2.465,00 kn od 20. studenog 2015.,

- 2.475,00 kn od 19. prosinca 2015.,

uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku od dosuđenih 16.900,00 kn pa do zatraženih 23.855,00 kn odnosno iznos od 6.955,00 kn (slovima: šestisućadevetstopedesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- 535,00 kn od 01. siječnja 2015.,

- 535,00 kn od 01. veljače 2015.,

- 535,00 kn od 01. ožujka 2015.,

- 535,00 kn od 01. travnja 2015.,

- 535,00 kn od 01. svibnja 2015.,

- 535,00 kn od 01. lipnja 2015.,

- 535,00 kn od 01. srpnja 2015.,

- 535,00 kn od 01. kolovoza 2015.,

- 535,00 kn od 01. rujna 2015.,

- 535,00 kn od 01. listopada 2015.,

- 535,00 kn od 01. studenog 2015.,

- 535,00 kn od 01. prosinca 2015.,

- 535,00 kn od 01. siječnja 2016.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.121,55 kn (slovima: petisućastodvadesetjednukunuipedesetpetlipa), po stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od presuđenja tj. 16. travnja 2018. pa do isplate, u roku od 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 28.183,00 kn (slovima: dvadesetosamtisućastoosamdesettrikune), uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos od:

- 1.835,00 kn od 01. studenog 2013.,

- 1.835,00 kn od 01. prosinca 2013.,

- 1.835,00 kn od 01. siječnja 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. veljače 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. ožujka 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. travnja 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. svibnja 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. lipnja 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. srpnja 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. kolovoza 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. rujna 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. listopada 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. studenog 2014.,

- 1.835,00 kn od 01. prosinca 2014.,

- 2.493,00 kn od 15. veljače 2014.,

uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Uvažava se žalba tuženice protiv toč. I i III. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-633/2017-23 od 16. travnja 2018. i preinačava u pobijanom dijelu navedena presuda te sudi:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici za isplatu mu iznosa od 71.753,00 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznose od:

- 1.300,00 kn od 01. siječnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. veljače 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. ožujka 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. travnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. svibnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. lipnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. srpnja 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. kolovoza 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. rujna 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. listopada 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. studenog 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. prosinca 2015.,

- 1.300,00 kn od 01. siječnja 2016.,

- 2.539,00 kn od 15. ožujka 2014.,

- 2.510,00 kn od 15. travnja 2014.,

- 2.505,00 kn od 15. svibnja 2014.,

- 2.475,00 kn od 16. lipnja 2014.,

- 2.494,50 kn od 24. srpnja 2014.,

- 2.495,00 kn od 14. kolovoza 2014.,

- 2.507,00 kn od 16. rujna 2014.,

- 2.500,00 kn od 16. listopada 2014.,

- 2.500,00 kn od 17. studenog 2014.,

- 2.528,50 kn od 17. prosinca 2014.,

- 2.500,00 kn od 16. siječnja 2015.,

- 2.510,00 kn od 17. veljače 2015.,

- 2.511,50 kn od 16. ožujka 2015.,

- 2.502,50 kn od 17. travnja 2015.,

- 2.462,00 kn od 18. svibnja 2015.,

- 2.475,00 kn od 19. lipnja 2015.,

- 2.490,00 kn od 21. srpnja 2015.,

- 2.485,00 kn od 19. kolovoza 2015.,

- 2.447,50 kn od 21. rujna 2015.,

- 2.475,50 kn od 19. listopada 2015.,

- 2.465,00 kn od 20. studenog 2015.,

- 2.475,00 kn od 19. prosinca 2015.,

uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.529,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 15.623,00 kn od 16. travnja 2018. a na iznos od 3.906,25 kn od 11. travnja 2019. do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana."

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio i izvanrednu reviziju zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tuženičinu žalbu, a tužitelju dosuditi parnični trošak.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu, a njoj dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Revizijom pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, pa je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev u iznosu 71.753,00 kune sa pripadajućom zateznom kamatom. Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos 200.000,00 kuna to u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

6.1. Nadalje, drugostupanjska presuda nije donesena pozivom na odredbe čl. 373.a ZPP niti čl. 373.b ZPP pa u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP. Zbog navedenog je o tužiteljevoj reviziji odlučivano kao o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

8. Prvostupanjski sud je, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica:

- da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi, čiji je brak bio zaključen u Z. 11. prosinca 1999., te da je njihov brak razveden presudom broj P-434/07 od 11. listopada 2007.,

- da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice živjele u zajedničkom domaćinstvu u stanu u P., ..., koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao: 7 etaža 12/100 dijela, nekretnine označene kao kčbr. 3641/5 k.o. P., u naravi stan ukupne površine 79,71 m2, a u planu posebnih dijelova upisan kao posebni dio "5",

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P Ob-112/15-93 od 11. svibnja 2015. utvrđeno da je predmetni stan suvlasništvo parničnih stranaka svakog u ½ dijela,

- da je tužitelj nakon razvoda braka iselio iz predmetnog stana, a u stanu je ostala živjeti tuženica, koja i danas stanuje u tom stanu,

- da je predmetni stan kupljen sredstvima kredita H. A. A. b. d.d., kojeg je tužitelj podigao 18. prosinca 2003. u iznosu 70.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, na rok do 31. prosinca 2018., s mjesečnom ratom od 685,22 EUR u kunskoj protuvrijednosti koji kredit tužitelj još otplaćuje,

- da nije pokrenut postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, prvostupanjski sud je, ocijenio da tužitelju pripada pravo na suposjed predmetnog stana sukladno odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98,139/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP). Budući da tuženica tužitelju osporava pravo na posjed stana i sama koristi cijeli predmetni stan, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj potraživao naknadu zbog nekorištenja predmetnog stana u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2016. pozivom na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

9. Drugostupanjski sud je revizijom pobijanom presudom preinačio prvostupanjsku presudu i kao neosnovan odbio tuženi zahtjev za isplatu iznosa 71.753,00 kuna sa pripadajućom kamatom s obrazloženjem da prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev. Pritom se drugostupanjski sud u obrazloženju odluke pozvao na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120 ZOO i odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP i čl. 165. st. 1. ZVDSP i zaključio da je tuženica pošteni posjednik predmetne nekretnine, da u postupku nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila upotrijebljena na način da je promijenila identitet, a da bi s obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. ZVDSP i čl. 165. st. 1. ZVDSP samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

10. Tužitelj u izvanrednoj reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

"1. Postoji li neosnovano bogaćenje kad se jedan suvlasnik koristi cijelom nekretninom, dakle, suvlasničkim dijelom drugog suvlasnika i je li mu je dužan naknaditi vrijednost najamnine koja otpada na njegov suvlasnički dio?

2. Je li nepošteni posjednik jedan od suvlasnika koji koristi cijelu stvar, dakle i u suvlasništvu drugog suvlasnika ako je prethodno odbio predati stvar u suposjed drugog suvlasnika?

3. Je li nekadašnji bračni drug (sad suvlasnik) dužan drugom bračnom drugu (sad suvlasniku) naknaditi sredstva koja je platio na ime otplate kredita koje terete stan stečen za vrijeme bračne zajednice?"

11. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja revident se u reviziji u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje pozvao na odluke revizijskog suda broj Rev-1419/98, broj Rev-1786/88, broj Revx-712/2009. U odnosu na drugo pravno pitanje revident se pozvao na odluku broj Rev-228/2009.

12. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je istu ocijenilo dopuštenom u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u odnosu na drugo pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji.

12.1. Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o drugopostavljenom pravnom pitanju u odnosu na koje je izvanredna revizija dopuštena nepodudarno je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021., broj Su-IV-16/2021-5, prema kojem se u odnosima suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju su(vlasništva) stvari primjenjuju odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je su(vlasnik) na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari."

13. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u revizijom pobijanoj presudi izostala je ocjena pravilnosti utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku i nisu raspravljeni žalbeni navodi koji su odlučni u smislu odredbi čl. 164. ZVDSP te čl. 165. ZVDSP pa nema uvjeta za preinaku drugostupanjske presude.

14. Slijedom navedenog je, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

15. Odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.