REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-3195/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik K. N., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: …, radi izdavanja izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu, 26. listopada 2022,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/242, URBROJ: 512-2501-21-2 od 13. rujna 2021. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/21-01/176, URBROJ: 512M2-50-21-3 od 12. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/242, URBROJ: 512-2501-21-2 od 13. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/21-01/176, URBROJ: 512M2-50- 21-3 od 12. svibnja 2021., kojim je odbijen zahtjev za izdavanje izmijenjene potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu.

2. Tužitelj u tužbi navodi da drugostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju uglavnom ponavlja tijek prvostupanjskog postupka ili parafrazira propise, dok se praktički uopće osvrće na žalbene navode, već tek paušalno otklanja njihovu osnovanost niti ne ulazeći u ključne elemente pravne problematike na koju je u žalbi ukazivao. Tvrdi kako je opisanim propustima u kojima posve neosnovano poklanjaju vjeru samo jednom dijelu dokaza (službene evidencije), koje još k tome pogrešno interpretiraju ne dovodeći iste u vezu s ostalima niti ih podvrgavaju logičnoj kritici ili ih na ikoji način ispituju, prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo postupaju protivno cijelom nizu procesnih načela upravnog postupka, i to prije svega načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUP) i načelu utvrđivanja materijalne istine (čl. 8. ZUP) te posljedično tome pogrešno i nepotpuno utvrđuju činjenično stanje. Da je prvostupanjsko tijelo pravilno ispitalo sve činjenice i utvrdilo materijalnu istinu, utvrdilo bi da iz iskaza tužitelja i predloženih svjedoka te iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu upravo proizlazi zaključak o tome da je sudjelovao u Domovinskom ratu, pored razdoblja obuhvaćenog u evidencijama baza «IS-PU», i u razdoblju od 16.09.1991. do 30.12.1991., što su odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari.

2.1. Obrazlaže kako je podupirući svoju tvrdnju da je sudjelovao u Domovinskom ratu od 16.09.1991., priložio nekoliko original isprava, i to potpisani revers iz kojeg proizlazi zaduženje vojne opreme, a koji je datiran s danom 26.09.1991. godine te liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti datiranu s danom 02.10.1991. godine, zatim preslike potvrde Gradskog štaba teritorijalne obrane (nadalje u tekstu: GrŠTO) i vojne iskaznice te popis cijele postrojbe, iz kojih svih proizlazi da je bio aktiviran u obrani RH ranije od datuma koji proizlazi iz evidencija kojima raspolaže prvostupanjsko tijelo. Pored toga, tužitelj je i sam dao logičan i životan te smislen i uvjerljiv iskaz neposredno pred prvostupanjskim tijelom, u kojem okolnosno opisuje činjenice iz kojih proizlazi da je u Domovinskom ratu sudjelovao od dana 16.09.1991. godine, a pozvao se i na nekoliko svjedoka. Od svih svjedoka koje je predložio saslušan je samo D. M., koji je u svojoj izjavi na zapisnik potvrdio da je u trenutku kada je svjedok mobiliziran u postrojbu GrŠTO, a to je bilo dana 26.09.1991. godine, tužitelj već bio u postrojbi. Unatoč svemu tome, prvostupanjsko tijelo nije saslušalo preostale predložene svjedoke, i to zapovjednika satnije D. L. i načelnika art. baterije Ž. J. Pored toga, prvostupanjsko tijelo nije u obrazloženju rješenja dalo nikakve razloge o tome zašto je sve dokaze na koje se tužitelj poziva ocijenilo nevjerodostojnima.

2.2. Tužitelj ističe kako predmet ovog postupka nije bio izdavanje potvrde o činjenici o kojoj prvostupanjsko tijelo vodi službenu evidenciju, jer činjenica da je sudjelovao u Domovinskom ratu od 31.12.1991. do 31.07.1992. te od 02.08.1995. do 14.08.1995. nije sporna. Tražio je da se, pored toga, izda potvrda o tome da je sudjelovao dodatno i u razdoblju od 16.09.1991. do 30.12.1991. te je na tu okolnost dostavio dodatne dokaze, nastojeći dokazati činjenice koje nisu zavedene u službenim evidencijama koje vodi prvostupanjsko tijelo. U suprotnom, niti bi podnio takav zahtjev niti bi dostavljao ikakve dokaze niti bi bilo potrebno provoditi ispitni postupak, već bi prvostupanjsko tijelo jednostavno izdalo potvrdu o činjenicama o kojima vodi službene evidencije. Obrazlaže kako prvostupanjsko tijelo nije trebalo postupati po odredbi čl. 159. st. 1. ZUP-a, već je trebalo provesti ispitni postupak, izvesti dokaze po službenoj dužnosti i one koje je predložio tužitelj te utvrditi materijalnu istinu i na temelju toga donijeti rješenje kojim bi eventualno izdalo potvrdu o onim činjenicama o kojima do tada nije imalo evidenciju, a sve temeljem provedenog upravnog postupka u kojem bi te činjenice utvrdilo.

2.3. Opisuje da je mobiliziran u GrŠTO Artiljeriska Jedinica, zadužio je opremu u Lovačkom domu (tzk. Šumarija) u Mikulićima u Zagrebu te je istog dana prebačen u vojarnu u Selskoj, gdje je bio od 16.09.1991. do 19.09.1991. te zatim u vojarnu u Prečkom, u kojoj je bio od 20.09.1991. do 01.10.1991. Nakon toga je uslijed bolesti bio privremeno nesposoban, i to od 02.10.1991. do 30.12.1991. Nakon ozdravljenja, odnosno prestanka privremene nesposobnosti, tužitelj se s pozivom GrŠTO-a javio u 150. brigadu na ratište u Generalski stol, gdje je proveo razdoblje od 31.12.1991. do 31.7.1992. i to razdoblje je obuhvaćeno evidencijama javnopravnog tijela. Nakon toga je ponovno pozivom mobiliziran u akciju Oluja, u kojoj je sudjelovao od 02.08.1995. do 14.8.1995., a koje razdoblje je također obuhvaćeno evidencijama javnopravnog tijela. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška sa zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je iz spisa predmeta razvidno kako u zahtjevu tužitelj traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 16.09.1991. do 31.12.1991. kao pripadnika postrojbe GrŠTO, artiljerijski bataljun Črnomerec. S postrojbom je bio u vojarni na Selskoj i vojarni u Prečkom. Njegove aktivnosti bile su ustroj postrojbe i imao je vlastito naoružanje. Zapovjednik je bio D. L. Do sada nije podnosio zahtjev.

3.1. Spisu prileži preslika potvrde GrŠTO, artiljerijske jedinice, kojom se tužitelja pušta kući zbog privatnih problema, s napomenom da se treba javiti u vojarnu 01.10.1991. (potvrda je bez pečata, datuma, klase) i preslika reversa od 26.09.1991. (predao oružje i metke). U izjavi od 12. ožujka 2020. tužitelj navodi kako je postrojbi GŠTO pristupio na način da se javio na poziv nadležnog Ureda za obranu dana 16.09.1991. U postrojbi je bio do odlaska na bolovanje 02.10.1991., a s postrojbom je bio u vojarni na Selskoj i u Prečkom. Bio je dozapovjednik artiljerijske baterije Črnomerec. Vršio je formiranje jedinice koja je kasnije promijenila naziv, ali ne zna niti brojčanu oznaku niti naziv. Svjedok D. M. u izjavi na zapisnik navodi kako je bio načelnik GŠTO. U razgovoru s ostalim sudionicima saznao je da je tužitelj bio u formiranju jedinice artiljerijske baterije.

3.2. U vojnoj knjižici tužitelj ima upisano sudjelovanje u ratu kroz pripadnost … od 31.12.1991. do 31.07.1992. i od 02.08.1995. do 14.08.1995. Uvidom u dopis Područnog odsjeka za poslove obrane Z.-Z. od 10. prosinca 2020. razvidno je kako tužitelj ima evidentirano sudjelovanje u bazi branitelja u 150. brigadi HV od 31.12.1991. do 31.07.1992. i od 02.08.1995. do 14.08.1995. Također, utvrđeno je da je tužitelj bio u obračunu plaća u … u navedenom razdoblju. Spisu prileži i potvrda HkoV-a od 01.10.2019., s navedenim razdobljima sudjelovanja u pričuvnom sastavu …

Č.-Z. Uvidom u očitovanje Središnjeg vojnog arhiva, KLASA: 561-01/19-01/1, URBROJ: 512M-010102-20-850 od 15. rujna 2020., navodi se kako je izvršen uvid u zaprimljeno arhivsko gradivo bivše Uprave za obranu Zagreb, Odjela za financije i Zapovjedništvo grada Zagreba, ali nisu pronađeni podaci o pripadnosti imenovanog navedenoj postrojbi. Tuženik zaključuje kako je temeljem navedenog razvidno da tužitelj nije bio dio niti jedne sastavnice Oružanih snaga RH u traženom razdoblju od 16.09.1991. do 31.12.1991. sukladno članku 3. stavku 1. Zakona.

3.3. Suprotno navodima iz tužbe, tuženik tvrdi kako je iz spisa predmeta razvidno da je nakon provedenog žalbenog postupka i ocjene svih dostupnih dokaza, potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje te iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izvučen ispravan zaključak i primijenjeno materijalno pravo. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje te temeljem podataka iz službene evidencije i sukladno odredbama Zakona donijelo ispravnu odluku o odbijanju zahtjeva za utvrđivanje razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu tužitelju i izdavanje izmijenjene potvrde, budući da je utvrđeno kako su podaci u službenoj evidenciji točni i nema uvjeta za izmjenu podataka u evidenciji. Obrazlaže kako je utvrđeno da ne postoje vjerodostojni podaci o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u vremenu od 16. rujna 1991. do 30. prosinca 1991., niti je tužitelj dao ikakve dokaze za drugačije utvrđenje. Osim toga iz izjave tužitelja i svjedoka nedvojbeno se da zaključiti kako isti nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno članku 3. stavku 2. Zakona u spornom razdoblju, pa nisu ispunjeni Zakonom propisani kumulativni uvjeti za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a to su pripadnost postrojbi OSRH i sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno članku 3. stavku 2. Zakona. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 18. listopada 2022.

6. Iz izjave tužitelja dane u upravnom postupku, kao i navoda tužbe, proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju od 16. rujna 1991. do 30. prosinca 1991. s postrojbom bio u vojarni na Selskoj i u Prečkom, kao dozapovjednik artiljerijske baterije Črnomerec i vršio je formiranje jedinice do odlaska na bolovanje 2. listopada 1991. te je zbog bolesti bio privremeno nesposoban do 30. prosinca 1991.

6.1. Navode tužitelja potvrdio je saslušani svjedok D. M., a tužitelj je priložio potpisani revers o zaduženju vojne opreme od 26. rujna 1991., potvrdu zapovjednika artiljerijske jedinice Gradskog štaba teritorijalne obrane kojom se tužitelj pušta kući zbog privatnih problema te se treba javiti u vojarnu 1. listopada 1991., liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti od 2. listopada 1991., popis cijele postrojbe i vojnu iskaznicu.

7. Kraj takvog stanja stvari, prema ocjeni suda u upravnom postupku nije bilo potrebno saslušavati daljnje svjedoke te je sud odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja na raspravi za saslušanje tužitelja i svjedoka.

8. Naime, člankom 3. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17) propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Imajući u vidu da tužitelj u razdoblju od 16. rujna 1991. do 30. prosinca 1991. nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru na način da je s postrojbom odlazio na borbene položaje i pripremao se za odlazak na bojište, već je od 16. rujna 1991. do 1. listopada 1991. bio u vojarni u Zagrebu, nakon čega je bio na liječenju do 30. prosinca 1991., tuženik je prema ocjeni suda pravilno zaključio da nije ispunjen uvjet iz članka 3. stavka 2. citiranog Zakona, jer tužitelj nije u spornom razdoblju sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru.

10. Budući da prema odredbama članka 3. citiranog Zakona za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja sama formalna pripadnost postrojbi nije dovoljna, već je potrebno kumulativno ispuniti uvjete iz članka 3. stavka 1. i 2. Zakona, odnosno uvjete pripadnosti postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske i sudjelovanja u oružanom otporu agresoru i djelovanja u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište), to za predmetno razdoblje nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta - sudjelovanje u oružanom otporu agresoru.

11. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odluka o trošku temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

U Zagrebu 26. listopada 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.