REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-6002/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika L. d.d., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i trpljenja upisa, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-190/2021-6 od 3. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-190/2021-6 od 3. studenoga 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-190/2021-6 od 3. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-190/2021-6 od 3. studenoga 2021. utvrđeno je da je k.č.br. ..., plaža, 291 m2, upisana u zk.ul. ... k.o. L., u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski, pomorsko dobro te je tuženik dužan trpjeti provedbu upisa pomorskog dobra na ovoj nekretnini, uz istodobno brisanje njegova upisa vlasništva.

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-190/2021-6 od 3. studenoga 2021. odbijen je tuženikov prigovor nenadležnosti suda kao neosnovan (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. studenog 2021. po stopi od 5,75% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope nastanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II. izreke).

3. U obrazloženju navedenih odluka prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i da raniji upis tuženikova vlasništva L. potječe od upisa vlasništva pravnog prednika „R.“ ugostiteljstvo i turizam d.d. R. na k.č. ... k.o. L., koji je obavljen upisom pod Z-1551/95 na temelju presude Okružnog privrednog suda Rijeka poslovni broj P-11938/92 od 15. travnja 1993. na mjesto prava vlasništva Grada N. V., a koji je prije toga (Z-212/95) bio obavljen na mjesto općenarodne imovine s organom upravljanja Narodnim odborom Općine N. V.. Osim toga utvrđeno je da je iz k.č. ... nastala k.č. .... parcelacijom pod br. Z-....

3.1. Također je prvostupanjski sud utvrdio kako nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi plaža te da se nalazi na području autokampa K. te kako nije sporno da predmetna nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost temeljenog kapitala tuženikovog prednika, već je u pretvorbi u kapitalu iskazana samo vrijednost restorana R. k. V. (koja se niti ne nalazi na ovoj nekretnini).

3.2. Tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda prvostupanjski sud je odbio obrazloživši da su sudovi dužni pružati pravnu zaštitu unutar utvrđenih granica pomorskog dobra te da je odredbom članka 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19; dalje: ZPDML) propisana aktivna legitimacija Republike Hrvatske za podnošenje tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra.

3.3. Tuženikov daljnji prigovor da je predmetnu nekretninu stekao na temelju pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci poslovni broj P-11938/92 od 15. travnja 1993. prvostupanjski sud je odbio jer je utvrdio kako se nekretnina iz navedene presude danas nalazi na drugoj nekretnini oznake k.č. ..., pa se tuženikovi navodi ne odnose na nekretninu koja je predmet ove parnice.

3.4. Isto tako, utvrđeno je da je Uredbom Vlade Republike Hrvatske, koja je stupila na snagu 2. travnja 1998., određena granica pomorskog dobra na dijelu k.o. L., na području autokampa K. („Narodne novine“ broj 49/98 i 60/01), te da predmetna nekretnina ima status pomorskog dobra, kao i da predmetna granica nije upisana u zemljišnim knjigama te tužitelj ovom tužbom traži da se u zemljišnim knjigama utvrdi da je predmetna nekretnina pomorsko dobro.

3.5. Ocijenivši da prvostupanjski sud ne može preispitivati odluku kojom se utvrđuje granica pomorskog dobra, a predmetna nekretnina ima status pomorskog dobra, prvostupanjski sud je zaključio da je riječ o stvari koja je izvan prometa i koja nije sposobna biti predmetom prava vlasništva niti drugih stvarnih prava te je prihvatio tužbeni zahtjev.

4. Protiv ove presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i rješenje na način da odbaci tužbu, a podredno da preinači tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 6.606,25 kn.

5. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako prvostupanjski sud nije odlučio o tuženikovom prigovoru nedostatka pravnog interesa za podnošenje deklaratorne tužbe, jer je granica pomorskog dobra za predmetnu nekretninu utvrđena propisom (Uredbom Vlade Republike Hrvatske), a tužiteljica od povoljne deklaratorne presude ne bi imala drukčije i kvalitetnije pravne koristi od one koju ionako ima i prije podnošenja tužbe.

5.1. Osim toga, tuženik u žalbi navodi kako tužiteljica želi u istoj stvari (utvrđenje pomorskog dobra) dva puta dobiti odluke dva različita tijela (Vlade i suda), pa je tužiteljica morala dokazati da su prijeporne nekretnine stvarno neposredno ušle dijelom ili u cijelosti u obuhvat pomorskog dobra što nije učinila. Smatra da bez katastarskog plana ne postoji nikakav dokaz da bi nekretnina uopće bila pomorsko dobro i tužiteljica u tom smislu uopće ne dostavlja nikakve dokaze. Tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako nije sporno da je predmetna nekretnina u naravi plaža ističući da takvu činjenicu nije nikada priznao i navodi kako se sporna čestica stvarno ne nalazi u obuhvatu kampa „K.“.

5.2. Tuženik u žalbi navodi i da tužiteljica kao dokaz da predmetna čestica kč.br. ... k.o. L. predstavlja pomorsko dobro dostavlja u spis dopis Primorsko- goranske županije, Upravni odjel za pomorsko dobro, promet i veze, Klasa: 342- 01/19-01/54, Urbroj: 2170/1-07-02/6-19-2 od 14. svibnja 2019. godine, no navedeni dopis nije upravni akt, niti sam po sebi predstavlja relevantan dokaz, jer je Uredbom Vlade Republike Hrvatske iz 2001. godine utvrđena nova granica pomorskog dobra na dijelu k.o. L. koja se tiče i predmetne čestice, a status pomorskog dobra se ne može dokazivati običnim dopisom.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da su pobijana presuda i rješenje na zakonu osnovani.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje da je nekretnina k.č.br. ..., plaža, 291 m2, koja je upisana u zk.ul. ... k.o. L., u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Vinodolski, pomorsko dobro, kao i zahtjev da je tuženik dužan trpjeti provedbu upisa pomorskog dobra na toj nekretnini, uz istodobno brisanje tuženikovog vlasništva.

9. Veći dio tuženikove žalbe predstavlja obrazlaganje tuženikove tvrdnje o tome zbog čega tužiteljica u ovom predmetu nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro.

10. Međutim, provjeravanju pravnog interesa ima mjesta samo ako se obavlja preventivno – dakle, prije meritornog odlučivanja o tužbenom zahtjevu (tako i sudska praksa, npr. pravno shvaćanje prihvaćeno u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-234/2018 i dr.). Eventualna povreda pravila o pravnom interesu nije razlog apsolutne ništavosti (članak 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku), a okolnost da je u konkretnom slučaju tužiteljica, eventualno, mogla ostvariti svoje pravo i bez dijela tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da nekretnina predstavlja pomorsko dobro nema utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o osnovanosti njenog zahtjeva.

11. Neosnovano tuženik smatra da tužiteljica pokušava dva puta ishoditi određenje pomorskog dobra, jednom od Vlade Republike Hrvatske, a drugi put u ovom parnici. Granice pomorskog dobra su nesporno već određene, a upravo to je i razlog zbog kojeg tuženik smatra da tužiteljica nema ni pravnog interesa voditi ovu parnicu radi utvrđenja da je predmetna nekretnina pomorsko dobro. Međutim, tužiteljica u predmetnoj parnici ni ne traži da se odredi granica pomorskog dobra, nego deklaratornim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi (deklarira) kako se nekretnina nalazi na području pomorskog dobra koje je već ranije određeno Odlukom Vlade Republike Hrvatske. Stoga se ne radi ni o tome da tužiteljica pokušava dva puta ishoditi određivanje pomorskog dobra kako to tuženik navodi u žalbi.

12. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (članak 352. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Zbog toga sud nije uzeo u razmatranje činjenicu da predmetna nekretnina u naravi, eventualno, ne predstavlja plažu (tuženik niti ne iznosi što bi nekretnina bila u stvarnosti), a koju je tuženik prvi put iznio u žalbenom postupku. Naime, ova činjenica je istaknuta radi osporavanja osnove tužbenog zahtjeva, ali ne i radi utvrđenja bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. U predmetnom slučaju je granica pomorskog dobra na spornoj nekretnini određena Odlukom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. L. od 2. travnja 1998. („Narodne novine“ broj 49/98.), pa sud nema razloga niti ovlasti da u postupku odlučivanja o konkretnom tužbenom zahtjevu, važeću i utvrđenu granicu pomorskog dobra mijenja.

14. Ovaj sud primjećuje da je tijekom prvostupanjskog (a i žalbenog) postupka upravo zbog toga što predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro utvrđeno Odlukom Vlade Republike Hrvatske, žalitelj prigovarao nedostatku tužiteljičinog pravnog interesa za podnošenje tužbenog zahtjeva. Takvi prigovori su izravno proturječni žalbenim navodima da nekretnina, eventualno, nije utvrđeno pomorsko dobro (tuženik ne navodi što je u naravi predmetna nekretnina), a za takvu tvrdnju spisu nije privijen (niti predložen) nikakav dokaz. Naprotiv, nijedna privijena isprava nije proturječna utvrđenju prvostupanjskog suda o tome da je predmetna nekretnina plaža unutar granica pomorskog dobra (a to osobito proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, kao i iz popisa katastarskih čestica – str. 46. spisa i dopisa o statusu nekretnina – str. 40. spisa Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za pomorsko dobro, promet i veze).

15. Neosnovana je i tuženikova tvrdnja kako tužiteljica nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je određivanje granica pomorskog dobra izvan nadležnosti sudova, međutim, sudovi su dužni pružati pravnu zaštitu unutar utvrđenih granica pomorskog dobra, a upravo je člankom 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, radi učinkovitije zaštite pomorskog dobra, dano izrijekom ovlaštenje Republici Hrvatskoj da može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, između ostalog i podnositi tužbe radi utvrđenja (i upisa) pomorskog dobra.

16. Slijedom navedenog, razlozima svoje žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac