REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: 1 Us I-263/2022-14
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice D. M. iz S., ..., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 26. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/3, URBROJ: 512- 2501-22-2 od 12. siječnja 2022.
Obrazloženje
1st Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/21-01/295, URBROJ: 512M2-50-21-2 od 10. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti MO S., O., u vremenu od 27. srpnja 1991. do 12. studenoga 1991. s obrazloženjem da prvostupanjsko tijelo ne raspolaže materijalnim dokazima o sudjelovanju tužiteljice u naoružanim odredima Narodne zaštite MO S. pa da se stoga ne može utvrditi niti vrijeme pripadnosti, kao niti točan opis aktivnosti tužiteljice.
2nd Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/3, URBROJ: 512-2501-22-2 od 12. siječnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana s obrazloženjem da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužiteljica ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete da joj se utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju jer nije priložila niti jedan materijalni dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode glede pripadnosti Narodnoj zaštiti MO S., a također ne postoji niti službena evidencija pripadnika Narodne zaštite MO S. Stoga da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR).
3rd Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u naknadno predanom podnesku opisuje radnje koje je poduzimala u svrhu obrane S. te navodi u bitnome da je imala osobno vozilo pa da je stoga sudjelovala u evakuaciji žena, djece i staraca, da je prevozila hranu i oružje na prvu crtu bojišnice, da je bila angažirana u pripremi hrane i za pružanje pomoći ranjenima, te da joj u tom periodu nije bilo bitno je li u evidenciji bilo kakve uloge u Domovinskom ratu, a niti joj je bio bitan novac od strane MUP-a. Tvrdi da je tijekom opsade uništena i sva dokumentacija koja je bila u zgradi MZ S., a iz koje bi se vidjelo njezino sudjelovanje u obrani, te tvrdi da je nekoliko obitelji iz S. riješilo svoj status za svoje poginule pripadnike Narodne zaštite. Slijedom navedenog tužiteljica traži da joj se na temelju izjava svjedoka koji su dali svoje izjave u upravnom postupku prizna status na temelju čl. 3. st. 1. ili čl. 5. ZHBDR. 4th Tuženik je u odgovoru na tužbu i u naknadnom podnesku ostao u bitnome kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja s time da je dodatno naveo kako je suprotno navodima iz tužbe u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo i da nisu učinjene povrede procesnoga prava te je tuženik pojasnio da je uvidom u bazu sudionika Domovinskog rata „IS-PU” utvrđeno da tužiteljica nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te da je u Područnom odsjeku za poslove obrane Karlovac utvrđeno da za MO S., O., ne postoji službena evidencija pripadnika Narodne zaštite. Tuženik je naveo da je prvostupanjsko tijelo tužiteljici dalo mogućnost sudjelovanja u postupku i da je tužiteljica izjavila da je bila pripadnica MO S. u traženom razdoblju, te da su njezine zadaće bile držanje noćnih i dnevnih straža, prijevoz ranjenika, ophodnja mjesta, evakuacija stanovništva, te da je svakodnevno bila izložena neprijateljskom djelovanju. Tuženik je naveo da spisu predmeta prileže i pismene izjave svjedoka M. C. i M. V., te da su navedeni svjedoci potvrdili u cijelosti navode tužiteljice glede pripadnosti Narodnoj zaštiti kao i izvršavanju njezinih zadaća. Međutim tuženik navodi kako tužiteljica nije priložila niti jedan materijalni dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode glede pripadnika Narodne zaštite MO S., a niti postoji službena evidencija pripadnika Narodne zaštite MO S. te materijalni dokazi o sudjelovanju tužiteljice u Narodnoj zaštiti MO S.. Tuženik je pojasnio kako nije sporno da se je tužiteljica našla u jeku ratnih zbivanja u navedenom vremenu u S. i da je pomagala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske opisanim aktivnostima, ali ne na način opisan u čl. 3. st. 1. t. c. ZHBDR. Naime aktivnosti koje sama opisuje, držanje noćnih i dnevnih straža, prijevoz ranjenika, ophodnja mjesta, evakuacija stanovništva ne mogu se podvesti pod zakonom propisane aktivnosti pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom.
5th U tijeku spora održana je rasprava dana 18. listopada 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupio nitko za tužitelja koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.
6th Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
7th Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
8th Čl. 3. st. 1. ZHBDR propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga),
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.,
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.,
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.,
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
St. 2. istoga članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu st. 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
St. 3. navedenog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz st. 1. toga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema tom Zakonu. St. 4. navedenog članka propisano je da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz tog članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.
9th Čl. 5. st. 2. ZHBDR propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora:
a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995. 10th Uvidom u spis predmeta upravnoga postupka utvrđeno je da spisu prileži dopis Područnog ureda za poslove obrane Karlovac od 8. prosinca 2021. iz kojeg slijedi da ne postoji službena evidencija pripadnika Narodne zaštite MO S., dok je uvidom u registar hrvatskih branitelja, odnosno bazu IS-PU, utvrđeno da tužiteljica nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
11th Nadalje, iz zapisnika prvostupanjskog tijela o saslušanju tužiteljice od 11. studenoga 2021. slijedi da je tužiteljici omogućeno da se očituje u postupku, a tužiteljica je izjavila da je obavljala aktivnosti popust dnevnih i noćnih straža, ophodnje po mjestu, da je svojim osobnim automobilom pomagala vojsci i pripadnicima MUP-a u prijevozu ranjenika, evakuaciji stanovništva, da je kuhala i dostavljala obroke na prvu crtu razgraničenja te da je skrbila o ranjenicima.
12th Također tužiteljica je na navedeni zapisnik izjavila da ne posjeduje materijalnu dokumentaciju o pripadnosti Narodnoj zaštiti MO S.
13th Dakle, iz navedenih činjenica slijedi da su pravilno utvrdili prvostupanjsko tijelo i tuženik da tužiteljica ne ispunjava kumulativno propisane uvjete iz citiranog čl. 3. ZHBDR da joj se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rada kao pripadnici naoružanog odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju iz razloga što za tužiteljicu prije svega ne postoji nikakav materijalni dokaz o pripadnosti Narodnoj zaštiti, a pored toga, kao što su pravilno obrazložila i upravna tijela, radnje koje je tužiteljica sama navela da je obavljala tijekom navodne pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite ne mogu se podvesti pod zakonom propisane aktivnosti pružanje oružanog otpora agresoru, niti djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom, a što je također jedan od uvjeta da joj se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
14th Pri tome nije osnovan navod tužiteljice da je tijekom okupacije uništena sva dokumentacija pa da je stoga nema u evidencijama, jer iz dopisa Područnog ureda za poslove obrane Karlovac od 8. prosinca 2021., kao i izjave opunomoćenice tuženika na raspravi održanoj u ovom sporu, slijedi da službena evidencija pripadnika Narodne zaštite MO S. nikada nije bila formalno ustrojena. Dakle ista nije postojala pa stoga niti nije mogla biti uništena.
15th U odnosu na pozivanje tužiteljice da joj se prizna pravo na temelju citiranog čl. 5. st. 2. ZHBDR navodi se da i za primjenu tog članka treba postojati materijalna dokumentacija, koje u konkretnom slučaju nema.
16th Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.
17th Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHBDR.
U Rijeci 26. listopada 2022.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).
