REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 374/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije: Jadransko osiguranje d.d.), OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7026/2019-2 od 27. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-151/2019-39 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 26. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7026/2019-2 od 27. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-151/2019-39 od 26. srpnja 2019. u točki I. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljaju se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja koja je glede odluke o glavnoj stvari naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 9.676,23 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na iznose kao u izreci presude suda prvog stupnja (I. izreke). Istovremeno tužitelj je odbijen sa zahtjevom na isplatu 1,738,80 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-893/21 od 5. listopada 2021. podnosi tuženik zbog pitanja:

„Je li u svakom drugom postupku radi naknade štete, pa makar i iz istog štetnog događaja, potrebno ponovno raspraviti i navesti razloge o odlučnim činjenicama u vezi s odgovornosti za nastanak štetnog događaja ili u svezi podijeljene odgovornosti, ili je pak ispravan stav sudova nižeg stupnja da je o odgovornosti već pravomoćno odlučeno u ranijoj presudi u sporu koji je vođen radi naknade štete iz istog štetnog događaja i čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

11. ZPP jer se presuda temelji na činjenicama koje nisu iznijete kao činjenična osnova tužbe zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati?

Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ili Zakon o mirovinskom osiguranju?“.

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. U ovom sporu radi se o potraživanju tužitelja radi isplate iznosa obiteljske mirovine koje tužitelj isplaćuje Mevlidi Zaccaron, supruzi preminulog osiguranika tužitelja Vladimira Zaccarona za vrijeme od 1. rujna 2009. do 31. prosinca 2013., te od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2015.

6. Sudovi nižeg stupnja utvrđuju odštetnu odgovornost tuženika na temelju činjenice da je osiguranik tuženika odgovaran u omjeru od 20% za prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao Vladmir Zaccaron zbog čega tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu supruzi i djeci preminulog.

7. Pri tome pitanje omjera odgovornosti sud prvog stupnja, a što prihvaća sud drugog stupnja, utvrđuje na temelju utvrđenja iz predmeta Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-501/12 od 27. lipnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1325/09 i time je postala pravomoćna.

8. Sud prvog stupnja izravno, a sud drugog stupnja neizravno odbijajući prigovore tuženika u žalbi, zauzimaju pravno shvaćanje da proizlazi utvrđenim nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i njegova suodgovornost za nastanak štetnog događaja u omjeru 20 %, uzročna veza između štetnog događaja i priznanja prava na obiteljsku mirovinu Mevlidi Zaccaron i Shari Zaccaron, kao i činjenica da je tužitelj s osnova obiteljske mirovine u utuženom razdoblju isplatio ukupan iznos od 101.562,07 kn. Ta utvrđenja nisu dovedena u pitanje tuženikovim osporavanjima, kao ni navodom da sud nije vezan obrazloženjima citiranih odluka Općinskog suda u Puli-Pola i Županijskog suda u Puli-Pola (jer da pravomoćno okončan postupak ne znači da tužitelj u novoj tužbi nije obvezan i dužan navesti činjeničnu osnovu svog potraživanja i predložiti dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev). Tuženik je u postupcima koji su prethodili donošenju tih odluka, a koji se tiču iste pravne stvari, aktivno sudjelovao u postupku (u ulozi tuženika) i svojim očitovanja učinio pitanja spornim odnosno nespornim, pa je osnova potraživanja u ovom postupku već presuđena stvar.

9. Takvo pravno shvaćanje nije pravilno.

10. Ovaj sud je u više svojih odluka (primjerice Rev-3024/14 od 12. rujna 2018. ili Rev- x-917/2016 od 17. rujna 2019.) izrazio pravno shvaćanje da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je u novom sporu, rješavajući istaknuti prigovor postojanja doprinosa osiguranika tužitelja, pozvao na rješenja ovog prigovora u drugom sporu. Činjenica da je u prijašnjoj pravomoćnoj presudi, donesenoj povodom zahtjeva za naknadu štete iz istog štetnog događaja, riješeno o odštetnoj odgovornosti kao prethodnom pitanju nije zapreka da u drugoj presudi, koju sud donosi iz istog štetnog događaja, ponovo odluči o odštetnoj odgovornosti.

11. Dakle odgovarajući na prvo postavljeno pitanje, kada sud samo prihvati utvrđenja iz obrazloženja pravomoćne presude ne ocjenjujući u postupku dokaze na odlučne okolnosti (ovdje o doprinosu osiguranika tužitelja nastanku štete) čini bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

12. Glede drugog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje:

„Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“.

14. Dakle, drugo pitanje, se u suštini svodi na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate na ime obiteljske mirovine na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju isplaćene valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.

15. Ovdje radi potpunog odgovora na postavljeno drugo pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti.

16. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

17. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

18. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja počinili su apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štetu sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

17. U nastavku postupka sudovi će utvrditi sve odlučne činjenice, raspraviti prigovore o postojanju podijeljene odgovornosti i visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi bila isplaćena članovima obitelji smrtno stradalog osiguranika tužitelja u smislu odredbe čl.

27. st. 3., postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb314-20cc8

Kontrolni broj: 00025-c4c8c-563c6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.