Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-13327/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih S.V. i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljene M.M., podnesenoj putem braniteljice O.M., odvjetnice u B., protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama, broj: Pp- 2581/2021. od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene M.M., a po službenoj dužnosti, te po službenoj dužnosti i u odnosu na okrivljenog S.V., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da su okrivljeni S.V. i M.M., djelom za koje su proglašeni krivima, činjenično opisanim u izreci pobijane prvostupanjske presude, počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Odbija se žalba okrivljene M.M. kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje u odnosu na podnositeljicu žalbe.

III. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenima S.V. i M.M. za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji su proglašeni krivima, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,

€ (sto

118/18.) izriče novčana kazna od 1.200,00 (tisuću dvjesto) kuna / 159,28 pedeset devet eura i dvadeset osam centa)[1] , svakom, koju kaznu su dužni platiti u roku od jednog mjeseca računajući od primitka ove presude.

IV. Okrivljenom S.V. u izrečenu kaznu se, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 600,00 € (sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa) novčane kazne, (šesto) kuna / 79,63

tako da mu za platiti preostaje iznos od 600,00 (šesto) kuna / 79,63 € (sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa), a sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenice u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne.

V. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona, okrivljena M.M. dužna je naknaditi trošak žalbenog € (trideset devet eura i

postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna / 39,81

osamdeset jedan cent), u roku od jednog mjeseca računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni S.V. i M.M. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te su na temelju navedenog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni ublaženom novčanom kaznom od 1.200,00 kuna, svaki. U izrečenu novčanu kaznu se okrivljenom S.V., na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 600,00 kuna novčane kazne tako da mu za platiti ostaje još 600,00 kuna novčane kazne. Ukoliko okrivljenici u određenom im roku plate dvije trećine novčane kazne, kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom.

1.1. Prvostupanjskom presudom su okrivljeni S.V. i M.M. obvezani naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude kojim je proglašena krivom te joj je izrečena novčana kazna i naloženo plaćanje troškova postupka, okrivljena M.M. je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka i pogrešne primjene prava. Podnositeljica žalbe navodi kako je ona bila žrtva nasilja počinjenog od strane izvanbračnog supruga S.V.. To što je priznala da je i ona njega ogrebala i udarila, učinila je to u samoobrani s obzirom da ju je on u alkoholiziranom stanju vrijeđao i napadao. Podnositeljica žalbe predlaže da se povodom žalbe predmet vrati na ponovni postupak u kojem će se ona dodatno saslušati, kao i svjedoci – njezine majka i sestra, kojima je poznato ponašanje okrivljenog S.V. te kako se predmetni događaj zbio.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom u odnosu na podnositeljicu žalbe – okrivljenu M.M., a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu podnositeljice žalbe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositeljica žalbe pobija prvostupanjsku presudu, a od povreda na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti utvrđena je samo povreda iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oboje okrivljenih, a podnositeljica žalbe je, iznoseći svoju obranu, navela da se za predmetni događaj smatra krivom, uz to što smatra da je i okrivljeni S.V. kriv za navedeni događaj. Okrivljena M.M. je opisala kako ju je suprug verbalno i fizički napao, ali navodi da je ona reagirala na isti način, te ga je također opsovala i fizički napala. Izrazila je žaljenje. Iz ovako koncipiranje obrane, vidljivo je kako okrivljena M.M. svoje postupanje ne opisuje kao postupanje u „samoobrani“, kako to čini sada u žalbi, a niti je ona tijekom prvostupanjskog postupka predlagala izvođenje kakvih dokaza, kao što predlaže u žalbi (da se ispitaju u svojstvu svjedoka njezine majka i sestra).

6. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud, uzimajući u obzir obrane oboje okrivljenih, pravilno utvrdio kako su se inkriminirane zgode nasilnički ponašali jedno prema drugome, kako je to opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, a podnositeljica žalbe – okrivljena M.M. nije svojim žalbenim navodima takvu odluku suda dovela u pitanje. Žalbeni navodi podnositeljice žalbe u kojima ona, osporavajući utvrđeno činjenično stanje, upire na određene dokaze koje da je sud trebao izvesti (ispitivanje majke i sestre) su neosnovani iz razloga što je, po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za donošenje odluke o krivnji podnositeljice žalbe na temelju činjenica koje je utvrdio provedenim dokaznim postupkom. Osim toga, izvođenje takvih dokaza podnositeljica žalbe tijekom postupka nije predlagala, kao što je već napomenuto, zbog čega se tek sada, tj. u žalbi, ne može na njih pozivati, budući da se radi o činjenicama i dokazima koji su joj bili poznati tijekom vođenja prvostupanjskog postupka, a što je sve sukladno odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona.

7. Nadalje, rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona u odnosu na podnositeljicu žalbe, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je postupanje podnositeljice žalbe, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, pravno označio kao prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja odredba se odnosi na kvalificirani oblik nasilja tj. na ponovljeno nasilja, a iz činjeničnog opisa predmetnog prekršaja proizlazi da je podnositeljica počinila osnovni oblik prekršaja opisan u odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, ovaj Sud je pravilno pravno označio prekršaj za koji je podnositeljica žalbe proglašena krivom kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8. Odluka o kazni preinačena je samo uslijed spomenute preinake u pravnoj oznaci, ali je ovaj Sud podnositeljici žalbe izrekao novčanu kaznu u istoj visini kao što joj je izrekao i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, smatrajući takvu kaznu primjerenu težini i načinu počinjenja prekršaja, te smatrajući nadalje da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

9. Osim u odnosu na podnositeljicu žalbe, po službenoj dužnosti je valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti i u odnosu na okrivljenog S.V. koji nije podnio žalbu, jer su razlozi, zbog kojih je donio takvu odluku za podnositeljicu žalbe, od koristi i za okrivljenog S.V., a sve sukladno odredbi članka 202. stavka 6. Prekršajnog zakona.

10. Ispitujući odluku o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka određenih podnositeljici žalbe u paušalnom iznosu od 200,00 kuna 8 s obzirom da se ista u žalbi poziva i na ovu žalbenu osnovu, iako samo paušalno), ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao podnositeljicu žalbe na platež navedenih troškova. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje podnositeljice žalbe.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, određena u okvirima određenim već naprijed spomenutim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje podnositeljice žalbe.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. listopada 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljene Savu Vranića i Mirjanu Marić, braniteljicu i tužitelja.