REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-10248/2022.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R. P., kojeg brani I. Z., odvjetnik iz K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (''Narodne novine'', broj: 126/19.) odlučujući o žalbi okr. R. P., protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj: Pp-1135/2021-13 od 25. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog R. P. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 1. na način da se izriče:

Na temelju članka 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okr. R. P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

što je dana 28. veljače 2021. , nedjelja, u 10, 45 sati u mjestu V. T., D. xxx, kao punoljetni član obitelji, bivši bračni drug, počinio nasilje u obitelji prema svojoj bivšoj bračnoj družici, žrtvi nasilja S. B. na način da joj je sa svojeg mobilnog telefona pozivnog broja xxxx poslao na njezin mobilni telefon pozivnog broja xxxx slijedeću SMS poruku: „ Nisam se ja tebi dužan ništa najaviti glupa si ko traktor.“, čime bi počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po čl. 22. st. 1. istog Zakona

II U povodu žalbe okrivljenog R. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja bivše bračne družice S. B., slanjem SMS poruka uvredljivog, uznemirujućeg i omalovažavajućeg sadržaja, u trajanju od 8 (osam) mjeseci-ukida.

III. Povodom žalbe okrivljenog R. P., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da okrivljeni R. P. radnjom opisanom pod točkom 2. Presude počinio prekršaj iz članka 22. stavke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu se temeljem tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 2. 000, 00 (dvije tisuće kuna) / 265,44 EUR-a (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetčetiricenta) , ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom prvostupanjskom presudom računajući od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

IV. Žalba okrivljenog R. P. se odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. Stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/ 07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni R. P. dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200, 00 (dvjesto kuna) / 26, 54 EUR-a (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta) , u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. R. P. je proglašen krivim zbog djela prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih u izreci, te temeljem tih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.000, 00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja bivše bračne družice S. B., slanjem SMS poruka uvredljivog, uznemirujućeg i omalovažavajućeg sadržaja u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.2. Nadalje, pobijanom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200, 00 kuna.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno po svom branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

3. U povodu žalbe okrivljenika , a po službenoj dužnosti ovaj Sud je ispitao prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te utvrdio da u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona odnosno djelo činjenično opisana u izreci

1 Fiksni tečaj konverzije 7, 53450

prvostupanjske presude u točki 1. izreke nije prekršaji iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,kako mu se stavlja na teret.

4. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio nasilje prema bivšoj supruzi, na način da joj je sa svojeg mobilnog telefona poslao SMS poruku, uvredljivog sadržaja, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22.st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Međutim,odredbom članka 22.st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji sankcionira se počinitelj nasilja iz članka 10. istog Zakona , kojom zakonskom odredbom je definiran pojam nasilja u obitelji i kojom je u točki 3. propisano da je nasilje u obitelji,između ostalog i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost.

Dakle,prema citiranoj zakonskoj odredbi članka 10.točke. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ,nedvojbeno proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, pa je, prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koje čine biće prekršaja koje se okrivljeniku stavljaju na teret.

Kako je vidljivo iz izreke pobijane presude,u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi ponašanje okrivljenika izazvalo povredu dostojanstva ili uznemirenost,slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja. S obzirom je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja,to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

4.1. Slijedom navedenog ,djelo činjenično i pravno opisano pod točkom 1. Izreke pobijane presude za koje se protiv okr. R. P. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude,po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. za predmetno djelo prekršaja oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

5. U odnosu na djelo prekršaja opisano pod točkom 2. pobijane presude , ovaj sud je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona , ispitivao pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9., i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede koje se u žalbi ističu, a od onih na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika i to u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.2. Naime, okrivljenik je u potpunosti priznao počinjenje prekršaja navodeći kako je slao navedene poruke jer je bio isprovociran ponašanjem oštećenice, prvostupanjski sud je poklonio u potpunosti vjeru iskazu oštećenice dovodeći ga u vezi s materijalnim dokazima u spisu. Dakle, nije bilo nikakve dvojbe da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Stoga, navodi žalbe u kojima se inzistira na analiziranju zbog čega je okrivljenik izrekao navedene riječi, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke. Ne postoji, provokacija koja bi izazvala ovakvo ponašanje okrivljenika, a da bi bila opravdana i u skladu sa zakonom.

5.3. Stoga su žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ocijenjeni kao neosnovani, s obzirom žalitelj nije iznosio nove činjenice i nove dokaze koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka (čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona).

6. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije prestroga, te kako je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu, po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne i ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom kaznom na žalitelja odgojno djelovati tako da ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje, odnosno da je novčana kazna dovoljno individualizirana osobi žalitelja.

7. Međutim, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, napominje se da je odredbom članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano izricanje zaštitne mjere pod nazivom zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja te je odredbom stavka 2. propisano da će se u odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) odrediti mjesta ili područja te udaljenost koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Mjera iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja žrtve nasilja, a takva mjera nije u skladu sa člankom 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji tj. nije propisana zakonom i time sud pogrešno je primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika zbog čega je odlučeno kao pod točkom II ove presude.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. Stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 (pet) otpravaka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.