Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1642/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L., OIB: ..., iz V., zastupanog po punomoćnicima M. G. i H. Š., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š., u V., protiv tuženika N. H. B. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o., u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem 5 P-119/22-32 od 9. rujna 2022., u sjednici vijeća, održanoj 26. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika N. H. B. d.d. i u pobijanom dijelu potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem 5 P- 119/22-32 od 9. rujna 2022.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, tužitelju se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu u iznosu od 7.072,08 kuna / 938,63 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu u iznosu od 2.693,74 kuna / 357,52 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 11.687,50 kuna / 1.551,20 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka, a točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkama I. i II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te i u dijelu kojim je dijelom točke III. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 11.687,50 kuna / 1.551,20 eura, kao i u dijelu kojim je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovori na žalbu tuženika, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 310253, koji su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika, V. d.d., Z., kao Banka, zaključili dana 11. kolovoza 2004., u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva i da je ništetna odredba članka 7. Ugovora o kreditu, kojom odredbom da je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF), kao i da su ništetne odredbe članaka 9. točke 7., 13., 14. i 20. Ugovora o kreditu, te kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu iz navedenih osnova ništetnosti.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Vinkovcima, pod poslovnim brojem 5 P-602/19-20 dana 5. siječnja 2022. donio presudu i rješenje (stranice od 161 do 173 spisa), kojom je točkom I. izreke presude utvrđena ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu od 11. kolovoza 2004. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu banke, bez navođenja ikakvih jasnih i objektivnih parametara za promjenu iste, koji ugovor je zaključen između tužitelja, kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 45.800,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja i tuženika pravnog slijednika tuženika, te u navedenom dijelu ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke, točkom II. izreke presude, utvrđena ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu od 11. kolovoza 2004. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, točkom III. izreke presude, utvrđena ništetnim dio odredbe članka 9. točke 20. Ugovora o kreditu od 11. kolovoza 2004. koja glasi: "Korisnik kredita može kredit vratiti prijevremeno samo uz posebnu odluku banke“, točkom IV. izreke presude utvrđen ništetnim dio odredbe članka 9. točaka 7., 13. i 14. Ugovora o kreditu koja glasi: "9.7. Ugovorne strane su suglasne da banka može za vrijeme trajanja ovog ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta korisnika kredita, uslijed nepoštivanja odredaba ovog ugovora od strane korisnika kredita i/ili založnog sudužnika, te drugih uvjeta po ocjeni banke, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge, a o čemu će banka obavijestiti korisnika kredita.,, 9.13. Korisnik kredita izričito izjavljuje da je spreman platiti sve iznose koji bi eventualno mogli nastati uslijed fluktuacija u tečaju i to posredstvom dodatnih uplata ili kratkoročnim osiguranjem odgovarajućih instrumenata osiguranja banci.,, 9.14. Korisnik kredita svojim potpisom potvrđuje da su mu izričito objašnjeni posebni rizici koji su vezani uz navedeno financiranje u stranoj valuti, a što se prije svega odnosi na otvoreni tečajni rizik i to u pogledu njegove obveze vraćanja kredita“, točkom V. izreke presude, naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu u iznosu od 1.909,26 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, točkom VI. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju isplati s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 50.825,24 kune, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, točkom VII. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.072,08 kuna temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te za isplatom iznosa od 2.693,74 kune temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa zateznom kamatama, točkom VIII. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 8.542,11 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka, točkom IX. izreke presude odbijen je zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka, a izrekom rješenja dopuštena je preinaka tužbe.

7. Odlučujući o žalbama stranaka, navedena presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem 5 P-602/19-20 od 5. siječnja 2022., presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž-200/2022-3 od 2. ožujka 2022., točkom I. izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i u pobijanom dijelu po žalbi tuženika, točkama I., II., III. IV. V. i VI. izreke presude, potvrđena je presuda Općinskog suda u Vinkovcima, pod poslovnim brojem 5 P- 602/19-20 od 5. siječnja 2022., a točkom II. izreke, uvažena je kao osnovana žalba tužitelja i u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja u dijelu kojim je točkom VII. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka (točke VIII. i IX. izreke presude), ukinuta je prvostupanjska presuda, te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

8. Dakle, u ovoj pravnoj stvari ostalo je za odlučiti, da li je osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 7.072,08 kuna, a osnovom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.693,74 kune, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. U ovoj fazi postupka, sporne su točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, kojima je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 7.072,08 kuna / 938,63 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te naloženo tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu u iznosu od 2.693,74 kuna / 357,52 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

10. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio je na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da su nesporne aktivna i pasivna legitimacija stranaka, kao i činjenica da je, između tužitelja i pravnog prednika tuženika V. d.d., zaključen Ugovor o kreditu broj 310253 od 11. kolovoza 2004. na iznos od 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 20 godina i promjenjivom kamatnom stopom, te da je redovna kamata ugovorena u visini od 4,80% kao godišnja i promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke i da je prednik tuženika u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao, zbog čega da je došlo do povećanja anuiteta, te da je tijekom trajanja otplate kredita u određenom vremenskom periodu kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope, kao i da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod poslovnim brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a istu presudu da je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.;

- iz iskaza tužitelja, isti da je podigao kredit u tadašnjoj V. d.d. u CHF, obzirom da je u to vrijeme navedeni kredit bio s najpovoljnijom kamatom, te da je samo mogao utjecati na iznos kredita kojeg da će dobiti i rok otplate, dok na druge parametre da nije mogao utjecati, a tijekom trajanja otplate kredita, jedno vrijeme kamatna stopa da je bila manja od početno ugovorene kao i tečaj, te da je dobivao obavijesti o promjenama kamatne stope, a na što da nije mogao utjecati, a kada da je pročitao ugovor o kreditu, pojedini dijelovi da mu nisu bili jasni, ali da nije htio ništa komplicirati, te da mu je poznato što znači riječ "promjenjiva", no da nije bio svjestan rizika promjene kamatne stope;

- iz nalaza i mišljenja vještaka T. B., da se kamatna stopa više puta mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora, time da je jedno vrijeme otplate kredita kamatna stopa bila veća od početno ugovorene, a jedno vrijeme da je bila manja od početno ugovorene, te da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja, a zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 8.981,34 kuna, a zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita da iznosi 53.518,98 kuna, te ukupan iznos više plaćenih anuiteta, uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća, da je utvrđen u visini od 50.825,24 kuna, time da je jedno vrijeme tečaj na dan plaćanja bio manji od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu, pa na taj način, za vrijeme manjeg tečaja, tužitelj da je platio manji iznos od 2.693,74 kuna, a zbog manje kamatne stope, u odnosu na početno ugovorenu, tužitelj da je platio manji iznos u visini od 7.072,08 kuna;

- iznos kojeg da je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope da iznosi 8.981,34 kune, time da je zbog manje kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu tužitelj platio i manji iznos od 7.072,08 kuna;

- iznos kojeg da je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu, da iznosi 53.518,98 kuna, time da je zbog manjeg tečaja u odnosu na početno ugovoreni tužitelj platio i manji iznos od 2.693,74 kuna;

- da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, jer, sukladno odredbi članka 371. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18 i 126/21– dalje: ZOO/05), zastara da počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa kako Visoki trgovački sud,

- da je pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 14. lipnja 2014., od kojeg dana tužitelj da je stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata, a kako tužba u ovom predmetu da je zaprimljena 6. lipnja 2019. to da nije protekao zastarni rok iz članka 225. ZOO/05.

11. Na osnovu utvrđenih činjenica, a imajući u vidu da je presudom toga suda pod poslovnim brojem P-602/19 od 5. siječnja 2022. tužitelju dosuđena tzv. pozitivna razliku i to s naslova promjene kamatne stope u iznosu od 1.909,26 kuna, a s naslova valutne klauzule u iznosu od 50.825,24 kuna, sud prvog stupnja, a obzirom da se radi o ništetnosti dijela predmetnog Ugovora o kreditu, a posljedica te ništetnosti, u smislu odredbe članka 104. ZOO/05, da je da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju te ništetnosti, zaključuje da je tuženik, osnovom ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, primio upravo iznos od 7.072,08 kuna / 938,63 eura s naslova ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope, odnosno iznos od 2.693,40 kuna / 357,48 eura s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, pa tužitelju, a pozivom na odredbe članka 210. u svezi odredbe članka 104. sve ZOO/05, dosuđuje i daljnji iznos, tj. iznos koji da se odnosi na tzv. negativnu razliku u visini od 7.072,08 kuna / 938,63 eura s naslova ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope, te i iznos od 2.693,40 kuna / 357,48 eura s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, ispravno pri tome zaključujući, da tuženik nema pravo na iznose, koji da se odnose na tzv. negativnu razliku, jer tijekom dokaznog postupka da nije utvrđeno da je plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja, a tuženik tijekom postupka da nije niti zahtijevao da mu tužitelj taj iznos vrati ili pak istaknuo određene prigovore.

12. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, kada je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude usvoji tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode i za navesti, da iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude niti ne proizlazi da je tuženik na bilo koji način potraživao da mu tuženik isplati razliku iznosa, koji su se, radi manjeg tečaja od početnog, kada je zaključen predmetni Ugovor o kreditu, ukazivali manjim, odnosno razliku iznosa radi manje kamatne stope od početno ugovorene Ugovorom o kreditu, a niti je u tom pravcu isticao izjavu o prijeboju (članak 195.ZZO/05), ali neovisno o toj činjenici, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog, odnosno po kamati nižoj od početno ugovorene, tužitelj zaista nije primio, niti, stekao bez osnove, bilo kakav novčani iznos, na koji način nikakva imovina tuženika nije niti prešla u imovinu tužitelja, pa je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznose kako je to navedeno točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, pravilno pri tome zaključujući, da tuženik nema pravo na iznose, koji se odnose na tzv. negativnu razliku, jer plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja bilo koji dio imovine tuženika da nije prešao u imovinu tužitelja.

15. U odnosu na daljnje žalbene prigovore, kojima se prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je utvrdio ništetnim predmetne odredbe Ugovora o kreditu, koje se odnose na valutna klauzula u valuti švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu, tuženiku je za navesti, da je presudom i rješenjem prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem 5 P-602/19-20 dana 5. siječnja 2022. (listovi od 161 do 172 spisa) već utvrđeno da su ništetne te predmetne odredbe, a koja presuda je u tom dijelu i potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž- 200/2022-3 od 2. ožujka 2022. (listovi od 246 do 262 spisa).

16. Žalitelju je i za navesti, da je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je tužitelju na dosuđene iznose glavnica priznao pripadajuće zatezne kamate, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05., te suviše, tuženiku je i za navesti, da je sud prvog stupnja i ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužitelju plati pripadajuće zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u konkretnom slučaju nesavjestan stjecatelj.

17. Isto tako, tuženiku je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene prigovore i za odgovoriti, da je odredbom članka 377. stavka 2. ZPP-a propisano, da je prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

18. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

19. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žale, ukazuje neosnovana.

20. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tužitelja odgovora na žalbu tuženika) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

22. Slijedom navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

23. Nepobijani dio (odbijajući dio točke III. izreke presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 26. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.