Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. K-675/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., u nastavku: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-715/2013 od 31. siječnja 2014., nakon održane i zaključene javne rasprave u prisutnosti zamjenika ODO-a u O. Ž. F., opt. Đ. Š. i branitelja opt. K. M., odvjetnika iz O., dana 26. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I/

Na temelju čl. 508 st. 5. u vezi čl. 497. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u nastavku teksta: ZKP/08), presuda Općinskog suda u Osijeku broj: K-453/2014-23, koja je postala pravomoćna dana 7. svibnja 2015., djelomično se stavlja izvan snage u odnosu na I-optuženog Đ. Š.

II/

Optuženi Đ. Š., OIB , sin F. i M. Š. r. K., rođen. godine u O., s prebivalištem u K. street VI5 HP, C., E., državljanin R. H., oženjen, otac troje maloljetne djece, zaposlen, vlasnik građevinskog obrta s primanjima od 1.500,00 GBP, osuđivan

k r i v  j e

što je

dana 30. lipnja 2013., u 21,00 sati do 1. srpnja 2013. do 00,30 sati, nedaleko od D., na pustari „Prkos“, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da dođu do kabela, za vrijeme dok je K. Đ. pazila da netko ne naiđe, optuženi Đ. Š. je armaturnim kliještima prerezao ogradu svinjogojske farme u vlasništvu TD „T. G.“, svinjogojska farma „L.-P.“ d.o.o. iz E., te ušao u dvorište gdje je istim kliještima prerezao lokot na šest svinjaca, iz kojih je uzeo 980 m kabela PPOO 5,25 mm, 100 m kabela PPOO 4x2,5 mm, 280 m kabela PPOO 4x1,5 mm i 36 m kabela P/F 16 mm, koje su potom stavili u prtljažnik automobila „Golf“ reg. oznake B. 179-BI, na koji način su uzeli i zadržali za sebe kabele ukupne vrijednosti 32.362,00 kune, vlasništvo TD „T. grupe“, svinjogojske farme „L.-P.“ d.o.o. iz E.,

dakle, provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenog prostora, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu, opisano u čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. KZ/11,

pa se optuženi Đ. Š., na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine.

te se opt. Đ. Š., na temelju čl. 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, ošt. S. farma L. – P. d.o.o. E., OIB:, se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. T. 6. ZKP/08, nalaže se optuženom Đ. Š. da naknadi troškove kaznenog postupka - sudski paušal u iznosu od 753,00 kuna /100,00 €[1] , u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u O. broj: K-DO-715/2013 od 31. siječnja 2014. optužen je Đ. Š. zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe, opisano u čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. KZ/11.

2. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: K-453/2014-23 od 20. veljače 2015. proglašeni su krivima I-opt. Đ. Š., kojem je suđeno u odsutnosti, i II-opt. K. Đ. zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe, opisano u čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. KZ/11, te je I-opt. Đ. Š. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a II-opt. K. Đ. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od tri godine.

3. Citirana presuda postala je pravomoćna 7. svibnja 2015. kada je presudom Županijski sud u Osijeku broj: Kž-243/2015-4, odbio žalbu opt. Đ. Š. kao neosnovanu.

4. Ovosudnim rješenjem broj: Kv-458/2019-6 od 9. prosinca 2019. na temelju odredbe čl. 497. st. 3. ZKP/08 dopuštena je obnova kaznenog postupka u odnosu na opt. Đ. Š..

5. U ponovljenom postupku optuženi Đ. Š. je priznao počinjenje kaznenog djela u cijelosti.

6. U dokaznom postupku ispitan je opt. Đ. Š., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o očevidu PU Osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i krim. tehniku broj: KU-45/13 od 2. srpnja 2013., izvješće PU Osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj: KU-45/2013 od 2. srpnja 2013. o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja, zapisnik s potvrdom o oduzimanju predmeta broja 592363 od 1. srpnja 2013., zapisnik s potvrdom o oduzimanju predmeta broja 592364 od 1. srpnja 2013., potvrda o vraćanju privremeno oduzetih predmeta od 1. srpnja 2012., odštetni zahtjev TD T. G., S. farme, L.-P. d.o.o. od 4. srpnja 2013., izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu Đ. Š. s potvrdom o upoznavanju s razlogom uhićenja i pravima uhićenja, te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

7. Opt. Đ. Š. je u obrani priznao počinjenje teške krađe i to na način i u vrijeme kako je to optužen zajedno sa opt. K. Đ., koja mu je u to vrijeme bila izvanbračna supruga. Djelo su počinili zajednički i po prethodnom dogovoru, a razlog je bila neimaština s obzirom da je u to vrijeme bio nezaposlen i uzdržavao je K. i njihovo dvoje maloljetne djece. Naglasio je da su svi ukradeni kablovi vraćeni oštećenom trgovačkom društvu jer je policija sve ukradene predmete oduzela od njega i vratila vlasniku. Za prvu presudu nije ni znao jer mu je suđeno u odsutnosti, a kada mu je K. Đ. rekla da je rasprava dovršena i da je osuđen, zatražio je obnovu kaznenog postupka i dao je sudu svoju adresu, te je želio da mu se sudi u njegovoj prisutnosti. Iskreno se kaje zbog počinjenog djela i napominje da nije činio nova kaznena djela, da se protiv njega ne vodi drugi postupak, te posebno ističe da se u međuvremenu oženio, te da je dobio još jedno dijete i da je s obitelji odselio u grad C., u E. gdje već osam godina radi kao vlasnik građevinskog trgovačkog društva koje uz njega ima još dva zaposlena radnika.

8. Osim sveobuhvatnog priznanja, odlučne činjenice su dokazane i na temelju presude koja je pravomoćna u odnosu na suoptuženicu II.-opt. K. Đ.. U presudi je nedvojbeno utvrđena vrsta, količina i vrijednost otuđenih predmeta iz svinjogojske farme koja se nalazi na pustari P. nedaleko od D., koja je bila u vlasništvu trgovačkog društva T. G. d.o.o. E.. Dakle, sve navedene činjenice utvrđene su kao nesporne. II.- optužena K. Đ. je u cijelosti priznala počinjenje djela, te je navela da je živjela sa I. opt. Đ. Š. u izvanbračnoj zajednici u kojoj su dobili dvoje maloljetne djece. Dokazan je i provalni način počinjenja djela, jer je I. opt. Đ. Š. armaturnim kliještima prerezao ogradu farme, a potom je istim kliještima prerezao i lokot na šest svinjaca iz kojih je uzeo veću količinu različitih kablova, svi detaljno opisani u izreci presude. Ove činjenice su dokazane kao nesporne čitanjem policijske potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od opt. Đ. Š.. Nadalje, dokazano je da je II.-optužena bila supočiniteljica jer je njena uloga bila da pazi da netko ne naiđe, te je tako u bitnom pridonijela počinjenju ove teške krađe. Nedvojbeno je i da je sav ukradeni materijal, odnosno privremeno oduzeti predmeti od opt. Đ. Š., vraćen predstavniku trgovačkog društva M. B., što proizlazi iz policijske potvrde PP. D. od 1. srpnja 2013.

9. Slijedom svega, nesporno je dokazano da je opt. Đ. Š. počinio kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu iz čl. 229. st. 1. KZ/11, te da nema ispričavajućih razloga.

10. Dakle, sud prihvaća optuženikovo cjelovito priznanje jer je ono u skladu sa svim ostalim ranije izvedenim dokazima na koju obrana nije imala primjedbi. Nužna zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe, kao i subjektivni element koji se odnosi na postojanje namjere optuženika, dokazani su bez sumnje. Oblik optuženikove krivnje je dolusan jer je optuženi Đ. Š. djelo počinio s izravnom namjerom (i to tzv. prvog stupnja) budući da je bio svjestan da provaljivanjem čini tešku krađu i želio je ostvarenje upravo tog kaznenog djela.

11. Od odlučne važnosti bila je činjenica da je kazneni postupak protiv opt. Đ. Š. vođen u njegovoj odsutnosti, kao i da je osuđen u odsutnosti, ali je naknadno nastupila mogućnost da mu se sudi u njegovoj prisutnosti. Obnovom postupka opt. Đ. Š. se omogućilo aktivno sudjelovanje u kaznenom postupku, dano mu je pravo da u kontradiktornom postupku, uz poštivanje načela neposrednosti i stranačke javnosti, iznese obranu i da se očituje o svim okolnostima koje su bitne u vezi počinjenja djela, kao i o svim okolnostima koje su nastale nakon počinjenja djela, koje sud vrednuje prilikom odmjeravanja kazne.

12. Treba reći da ovaj postupak nije obnovljen na temelju čl. 498. st. 1. t. 4. ZKP/08. Naime, temelju te odredbe sud može preinačiti pravomoćnu presudu i bez obnove kaznenog postupka. U takvom slučaju (tzv. neprava obnova postupka) osuđenik mora dokazati da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile neke nove okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude, a za koje okolnosti sud nije znao u vrijeme izricanja presude ili u to vrijeme one nisu ni postojale. Sud u nepravoj obnovi kaznenog postupka donosi presudu izvan rasprave u sjednici vijeća, a nakon ispitivanja tužitelja. U tom postupku sud samo provjerava činjenice na kojima je utemeljen zahtjev za obnovu postupka, te donosi odluku kojom dopunjava ili ispravlja činjeničnu osnovu za odluku o kazni i mijenja osudu na blažu od prethodno izrečene.

13. No, u ovom kaznenom postupku optuženiku je dozvoljena obnova na temelju čl. 497. st. 3. ZKP/08. Dakle, ne radi se o nepravoj obnovi kaznenog postupka. Stoga, u obnovljenom postupku sud u prisutnosti optuženika mora održati raspravu poštujući sva zakonska pravila kaznenog procesa. U novom postupku optuženiku se mora omogućiti očitovanje o optužbi, odnosno iznošenje obrane te sva druga njegova prava koja, sukladno odredbi čl. 239. ZKP/08, proizlaze iz pouke o pravima uz puno poštivanje prava na pošteno suđenje. Jedno od najvažnijih načela poštenog suđenja zahtijeva od suda da u slučaju donošenja odluke koja izravno utječe na prava osobe (ili njegove pravno zaštićene interese) tu osobu treba prethodno saslušati. Pravo na saslušanje opće je priznato univerzalno pravno načelo poznato još iz rimskog prava (Seneca: qui statuit aliquid, parte inaudita altera, aequum licet statuerit, haud aequs est - onaj koji odlučuje ne saslušavši drugu stranu, iako bi mogao pravedno odlučiti, ipak nije pravedan).

14. Ako bi se prihvatilo pravno stajalište da u obnovljenom postupku uvijek ostaje na snazi ona presuda iz prethodnog postupka u kojem je optuženiku suđeno in absentia jer u novom postupku optuženik nije iznio činjenice koje bi bile prikladne za njegovo oslobođenje ili bar za osudu po blažem zakonu, tada bi svaki osuđenikov zahtjev za obnovu postupka na temelju njegovog prava na suđenje u prisutnosti u svojoj suštini bio besmislen. Takav izvanredni pravni lijek bi bio izlišan i potpuno nesvrhovit. Dakle, prema ovakvom pravnom tumačenju, sud može mijenjati prvotnu osudu jedino ako optuženik iznese nove činjenice koje bi bile prikladne za njegovo oslobođenje ili osudu po blažoj kvalifikaciji djela. No, ako osuđenik kojemu se sudilo u odsutnosti želi suđenje u vlastitoj prisutnosti i ako ne posjeduje nekakve dokaze kojima bi doveo do svog oslobođenja (kao što i jest najčešći slučaj u praksi), ovim pravnim shvaćanjem, sud raniju pravomoćnu presudu uvijek mora ostaviti na snazi. Dakle, takvim gledištem osuđenik koji traži obnovu postupka na temelju odredbe 497. st. 3. ZKP/08. bez novih dokaza/činjenica nema nikakvog izgleda za uspjeh. Nakon toga bi osuđenik trebao tražiti novu obnovu postupka, ali sada prema članku 498. stavku 1. točki 4. ZKP/08., u kojem bi mogao iznijeti olakotne okolnosti kojima bi ublažio kaznu. Tek bi potonji osuđenikov zahtjev rezultirao uspjehom. Drugim riječima, osuđenik kojemu je suđeno u odsutnosti bi trebao podnijeti dva izvanredna pravna lijeka - zahtjev za pravu obnovu postupka (čl. 497. st. 3. ZKP/08), a onda i zahtjev za nepravu obnovu postupka (čl. 498. st. 1. T. 4. ZKP/08). Kada se na ovaj način razlože predmetne činjenice i analiziraju postulati ovog izvanrednog pravnog lijeka, dolazi se do zaključka o nelogičnosti navedenog pravnog stajališta.

15. Pravo na saslušanje je fundamentalno ljudsko pravo i ono nije utemeljeno samo za ''pozitivce''. Naime, optuženiku se mora omogućiti pravo da mu se sudi u njegovoj prisutnosti i to optuženikovo pravo ne smije biti samo formalno i načelno, tj ''papirnato'', već iskonsko i stvarno. Elementarno pravo na saslušanje stoga nije ograničeno samo na one osobe koje imaju neku uvjerljivu obranu i koji bi u ponovljenom postupku mogli iznijeti neke nove činjenice kojima bi se ekskulpirali, odnosno otklonili vlastitu krivnju, već to supstancijalno pravo imaju i osobe koje su krive, ali kojima se mora moći omogućiti da na sudu u raspravnom postupku iznesu ''svoju stranu priče''. Pri tome se najčešće radi upravo o olakotnim okolnostima koje optuženik nije imao priliku ranije podastrijeti. Optuženik mora moći iznijeti sudu razloge vlastitog postupanja, rastumačiti motive za učin djela, objasniti kako je djelo počinio i sve skrivljene učinke djela, predočiti činjenice o svom prijašnjem životu, tj. o svojim osobnim i obiteljskim imovinskim prilikama, te o svom ponašanju nakon počinjenog delikta. Sve su te činjenice upravo one o kojima ovisi izbor vrste kazne i njene mjere. Bez tih činjenica sudu bi se omogućila nekontrolirana arbitrarnost u odmjeravanju kazne. Odmjeravanje kazne je ono najvažnije područje u kojem sud ima vrlo velike ovlasti s obzirom na veliki raspon kazne za svako kazneno djelo. Izbor i valorizacija mjerila za odmjeravanje kazne temelji se na svim prethodno nabrojanim okolnostima. U ovom obnovljenom postupku sud se bavio upravo njihovim utvrđivanjem.

14. Dakle, nakon optuženikovog očitovanja o krivnji i iznošenja obrane, utvrđeno je da je optuženik u cijelosti priznao počinjenje djela i da je izrazio iskreno kajanje te da je postao otac još jednog djeteta i da se s obitelji preselio u E. gdje živi i radi već više od 8 godina kao vlasnik društva koje zapošljava tri radnika i na taj način uzdržava svoju obitelj. Olakotna okolnost jest i to da je od počinjenja djela proteklo 9 i pol godina, te da je oštećeniku vraćeno sve što je ukradeno. Otegotnu okolnost predstavlja činjenica da je optuženik već osuđivan i to zbog istih kaznenih djela.

15. Slijedom navedenog, imajući u vidu opću svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali mu je izrečena uvjetna osuda s najvećim zakonskim rokom provjere od pet godina. To znači da je u pogledu krivnje prethodna presuda ostavljena na snazi, ali je djelomično izmijenjena u pogledu vrste i visine kazne. Dakle, sud smatra da se ciljevi specijalne i generalne prevencije mogu ostvariti i primjenom uvjetne osude, pa je odredio da se navedena zatvorska kazna neće izvršiti ako optuženik u roku maksimalnog roka provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Ova sankcija je pravična i primjerena društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i počinitelja. Stoga će i samim izricanjem kazne bez njezina izvršenja biti jasno izražen društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela koji će dovoljno djelovati na optuženog Đ. Š., a njome će optuženiku biti omogućena i socijalna reintegracija. Presuda će imati generalnopreventivnu svrhu jer će u dostatnoj mjeri djelovati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

16. S obzirom da je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev, a da je u postupku nedvojbeno da su sve otuđene stvari (kablovi) vraćeni trgovačkom društvu, sud je oštećenika uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u građanskom postupku. Inače, vrijednost otuđenih kablova utvrđena je upravo prema oštećenikovoj specifikaciji koja je navedena u imovinskopravnom zahtjevu i ona je kao takva nedvojbena.

17. Budući da je optuženik proglašen krivim, naloženo mu je da plati trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu koja je odmjerena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11), kao i složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka te optuženikovim materijalnim mogućnostima.

18. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 26. listopada 2022.

S U D A C:

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka, putem ovog suda a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.

DOSTAVITI:

1. ODO O. na br. K-DO-715/2013

2. opt. Đ. Š.

3. branitelj opt. K. M., odvjetnik iz O.