Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 23 Gž Ovr-240/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. d.d. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, protiv ovršenika M. A. iz S. B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-260/2022-3 od 27. travnja 2022., 26. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika M. A., ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-260/2022-3 od 27. travnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika povodom zahtjeva od 25. ožujka 2022. za izravnu naplatu tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – zadužnice broj

OV – 2903/06, kao neosnovan.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovršenik, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer osporeno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je trebalo odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe kod FINE temeljem bjanko zadužnice broj Ov-2903/2006 od 9. ožujka 2006., s obrazloženjem kako ovršenik nije prijedlogom učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno opasnost da u ovrsi naplaćeni iznos ne bi mogao nadoknaditi niti da bi ga teško mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja.

6. Nadalje, ovršenik je sudu prvog stupnja podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava ovršenika nedopuštenim iz razloga što smatra da je tražbina iz predmetne isprave zastarjela, te je zaključkom od 24. svibnja 2022. ovršenik upućen da pokrene parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odnosno izravne naplate po zahtjevu za izravnu naplatu od 25. ožujka 2022. temeljem bjanko zadužnice broj OV-2903/06 od 9. ožujka 2006.

7. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u nastavku: OZ) je propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti A. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.) (stavak 2.).

8. Ističe se da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. usvojen zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

9. Budući da predmetna zadužnica koja je poslana na naplatu FINI očito nije prošla sudsku kontrolu, a iz svega iznesenog proizlazi da služi kao sredstvo osiguranja radi naplate tražbine po Ugovoru o kreditu zaključenog između banke i fizičke osobe, to se imajući u vidu navedeni zaključak predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i stajalište izraženo u presudi Suda Europske unije broj C 407/18 od 26. lipnja 2019., prvostupanjski sud u ocjeni osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe nije trebao ograničiti samo na ispitivanje pretpostavki iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ.

10. Naime, iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske ne propisuje mogućnost ovršnog suda da u ovršnom postupku, prilikom zaprimanja prijedloga za ovrhu ispituje je su li odredbe sadržane u ovršnoj ispravi poštene ili nepoštene, već isto može biti predmet preispitivanja parničnog postupka, na koji je ovršenik u konkretnom slučaju upućen, te da načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, što uključuje i određivanje odgode ovrhe izvan pretpostavki iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ.

11. Kako prvostupanjski sud uopće ne iznosi razloge da li se u konkretnom slučaju primjenjuje stajalište izraženo u presudi Suda Europske unije broj C 407/18 od 26. lipnja 2019., to je postupajući na opisani način prvostupanjski sud počinio istaknutu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 2. OZ, s obzirom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama pa ovaj sud ne može ispitati pravilnost navedene odluke.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

13. U nastavku postupka sud prvog stupnja će cijeneći pravne stavove iznesene u ovoj odluci ponovno razmotriti sve relevantne okolnosti i odlučiti o prijedlogu za odgodu ovršenika.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka se ostavlja za konačnu odluku sukladno čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

Zadar, 26. listopada 2022.

Nacrt odluke izradio viši

Sudac

Željko Đerđ, v.r.

sudski savjetnik - specijalist

Luka Smoljan, v.r.