Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž Zk-653/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. K., OIB: ... i Đ. K., OIB: ..., oboje iz C., i obojica zastupanih po punomoćniku M. O., odvjetniku iz D., protiv protustranke S. z. n. z. i s. p. N.R. B. i H., radi uknjižbe, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-3388/2022 od 11. kolovoza 2022., 26. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba predlagatelja, te se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Z- 3388/2022 od 11. kolovoza 2022.:

- preinačuje na način da se prihvaća prigovor istih i rješava:

Na temelju presude i rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku broj V P- 40/04 od 26. svibnja 2004. koja je ispravljena rješenjem istog suda broj: 6 P-40/04-72 od 22. listopada 2010., Kupoprodajnog ugovora od 11. svibnja 2006. zaključenog između OOUR S. b. z. d. b. N. V. u stečaju iz C. kao prodavatelja te K. d.o.o. iz C. kao kupca, te Ugovora o zamjeni nekretnina od 15. ožujka 2012. zaključenog između K. d.o.o. iz C. s jedne strane i predlagatelja s druge strane, nalaže se uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim kao općenarodna imovina, čiji je organ upravljanja S. z. n. z. i s. p. N. R. B. i H. pod oznakom

čkbr. zgr. 475 kuća i čkbr. 484/2 neplodno sve upisano u zk.ul. 348 k.o. C.

za korist predlagatelja A. K. iz C., OIB: ... i Đ. K. iz C., OIB: ... svakoga u ½ dijela.

Nalaže se brisanje zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja temeljem Uredbe Republike Hrvatske od 17. srpnja 1991. upisane pod broj: Z- 1350/91, te brisanje zabilježe odbijenog prigovora i žalbe.

- ukida u dijelu odluke kojim je odbijen prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj: Z-4902/19 od 8. ožujka 2022. kojim je odbijen prijedlog za brisanje tereta upisanih pod brojem 577/32, Dnbr. 72/33, Dnbr. 182/33 i Dnbr. 93/40 i predmet u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prigovor predlagatelja i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda broj Z-4902/19 od 8. ožujka 2022., dok je pod točkom II. izreke naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda zabilježiti odbijeni prigovor.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobijaju predlagatelji, ne navodeći zakonske žalbene razloge, ali sadržajno ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud isto preinači na način da usvoji prigovor predlagatelja, te preinači rješenje prvostupanjskog suda od 8. ožujka 2022. i u cijelosti dopusti predloženi upis, kao i da naloži njegovu provedbu i brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

3. Žalba predlagatelja je osnovana.

4. Nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku broj Z-4902/19 od 8. ožujka 2022. odbijen prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama iz zk.ul. 348 k.o. C. i brisanje prava vlasništva protustranke, te radi brisanja zatraženih zabilježbi, kao i da je zabilježen odbijeni prijedlog predlagatelja.

5. Odlučujući o prigovoru predlagatelja na navedeno rješenje prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 40. i 41. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - ispravak i 108/17 - dalje: ZZK) smatra da predlagatelji ispravama koje su dostavili uz prijedlog ne dokazuju neprekidni niz stjecanja od uknjiženog vlasnika do njih, jer isti ne prilažu ispravu iz koje bi nedvojbeno proizlazilo da je B. i H. pravni slijednik uknjiženog S. z. n. z. i s. p. N.R. B. i H., a što da je osnovni preduvjet za uknjižbu knjižnih prava u ovom redovnom, strogo formalnom izvanparničnom postupku. Pri tome se napominje da obrazloženje sudskih odluka nema svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti već isključivo izreka kojom se odlučuje o postavljenom zahtjevu, a da u konkretnom slučaju pravno sljedništvo nije bilo predmetom tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno presudom na osnovu koje predlagatelji predlažu upis uknjižbe.

6. Nadalje, tvrdnje predlagatelja da bi pravno sljedništvo predstavljalo opće poznatu činjenicu, sud smatra neosnovanim, s obrazloženjem da se pravno sljedništvo, pa i ono koje se temelji na zakonu, mora utvrditi odgovarajućom ispravom nadležnog tijela koje utvrđuje ispunjenje zakonskih pretpostavki za sljedništvo, a da zemljišnoknjižni sud u redovno zemljišnoknjižnom postupku nije takvo tijelo, obzirom ono svoju odluku temelji isključivo na postojećim ispravama, te ne utvrđuje samostalno odlučne činjenice. Ukazuje da je u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama zabilježena zabrana raspolaganja i opterećenja istih temeljem Uredbe Republike Hrvatske od 17. srpnja 1991. („Narodne novine“ broj: 36/91) a kojom je i poduzećima kao i drugim pravnim osobama sa sjedištem izvan Republike Hrvatske zabranjeno raspolaganje i opterećenje nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske do okončanja postupka razdruživanja SFRJ, a koji postupak do danas nije okončan. Sud još smatra da bi pravni posao koji su predlagatelji sklopili s OOUR S. b. z. d. b. N. V. u stečaju bio osnova za prijenos prava vlasništva ako bi, pored dokaza pravnog slijednika, a sukladno Odluci o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“ broj: 46/00) morali priložiti suglasnost Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske za raspolaganje tim nekretninama, a što predlagatelji nisu priložili.

7. U žalbi predlagatelji ističu da je navedeno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pogrešno, slijedom čega upućuju na isprave koje prileže spisu, a posebno na pravomoćnu presudu i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku broj V.p. 40/04 od 26. svibnja 2004. i 14. siječnja 2010., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4540/04-4 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-30/06-2, iz kojih proizlazi da je B. i H. pravni slijednik S. z. n. z. i s. p. N.R. B. i H. Smatraju da je pogrešan stav suda sadržan u točkama 8.1. i 8.2. pobijanog rješenja jer su predmetne nekretnine prodane unutar stečajnog postupka Trgovačkog suda u Dubrovniku broj St-32/03 u postupku nad stečajnim dužnikom OOUR S. b. z. d. . N. V. temeljem zaključka tog suda od 5. siječnja 2006.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 91. st. 1. ZZK, s obzirom da predlagatelji ni sadržajno ne ukazuju na počinjenje i jedne bitne povrede odredaba parničnog (zemljišnoknjižnog) postupka, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena i jedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, pravilno ukazuju predlagatelji da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio prijedlog za upis prava vlasništva nekretnina koje su predmet ovog postupka u korist predlagatelja.

10. Kako nije sporno da su nekretnine koje su predmet ovog postupka upisane u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina čiji je organ upravljanja Savjet za narodno zdravlje i socijalnu politiku N.R. B. i H., a predlagatelji neprekinuti niz stjecanja predmetne nekretnine dokazuju između ostalog i presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P-40/04 OD 26. svibnja 2004., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4540/04-4 od 18. listopada 2005. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-39/06-2 od 1. listopada 2009., iz kojih presuda je evidentno da je u parničnom postupku raspravljeno pitanje pravnog sljedništva upisanog nositelja prava upravljanja predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, te je utvrđeno da je to Bosna i Hercegovina, pa kako je navedenim presudama presuđeno da je OOUR S. b. z. d. b. N. V. u stečaju iz C. isključivi vlasnik nekretnina koje su predmet ovog postupka, te je naloženo da je tuženik B. i H. za kojeg je utvrđeno da je pravni slijednik upisanog nositelja prava upravljanja, dužan trpjeti i dozvoliti da se S. b. upiše kao vlasnik navedenih nekretnina, uz istodobno brisanje prava korištenja dosadašnjih upisanih korisnika, a nakon toga predlagatelji navedenim Kupoprodajnim ugovorom, potvrdom da je isplaćena kupoprodajna cijena te Ugovorom o zamjeni dokazuju daljnji neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe, pogrešno smatra prvostupanjski sud da nije bilo uvjeta za upis prava vlasništva na predlagatelje sukladno prijedlogu istih.

11. Osim toga, kako iz navedenih presuda jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju na strani navedene S. b. radi o originarnom stjecanju vlasništva predmetnih nekretnina, u odnosu na navedenu nekretninu nema mjesta ni upisu navedene zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja temeljem Uredbe Republike Hrvatske od 17. srpnja 1991., koja se odnosi na zabranu raspolaganja i opterećenja pravnim osobama sa sjedištem izvan H., jer to navedena bolnica nije, slijedom čega je prihvaćanjem žalbe predlagatelja, a primjenom odredbe čl. 128. st. 1.a ZZK valjalo preinačiti rješenje zemljišnoknjižnog suca o prigovoru, dopustiti zahtijevati upis te odrediti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i žalbe, kao i naprijed navedene zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja.

12. Međutim, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio odlučne činjenice vezane uz prijedlog predlagatelja za brisanje tereta pod brojem 577/32, 72/33, 182/33 i 93/40, pa ovaj sud ne može povodom žalbe predlagatelja ocijeniti je li postoje uvjeti za brisanje ili ne, s obzirom da uopće nije raspravljeno na što se ti tereti odnose, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 91. st. 1. ZZK prihvaćanjem žalbe predlagatelja u tom dijelu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovno odlučivanje.

13. Prvostupanjski sud će prije svega utvrditi koji tereti su upisani pod navedenim zabilježbama te nakon toga, dajući za svoje zaključke jasne i okolnosne razloge, ocijeniti da li je osnovan prigovor predlagatelja, odnosno da li ima zakonskih osnova za brisanje navedenih tereta ili nema.

U Varaždinu 26. listopada 2022.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.