1              Poslovni broj: I Kž-7/2024-4

Poslovni broj: I Kž-7/2024-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. Š., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj K-13/2023-15 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se žalba optuženog S. Š., te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri na način da se:

 

- optuženi S. Š. za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 21. veljače 2023. do 3. travnja 2023. te od 14. studenog 2023., pa nadalje,

 

- optuženom S. Š., na temelju članka 72. KZ/11., izriče se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora i počinje teći od izvršnosti ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi S. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti u prometu, izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude, pa je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. optuženi S. Š. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina.

 

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom S. Š. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 21. veljače 2023. do 3. travnja 2023.

 

1.2. Temeljem članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom S. Š. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija u trajanju od 5 godina dulje od izrečene kazne zatvora.

 

1.3. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 265,46 eura/2.000,00 kuna, troškove toksikoloških vještačenja u iznosu od 353,04 eura/2.659,80 kuna, trošak prometno tehničkog vještačenja u iznosu od 331,80 eura/2.499,78 kuna te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene koji će biti određeni posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju D. P., odvjetniku u P., zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznu i sigurnosnu mjeru u kraćem trajanju ili da u pobijanom dijelu istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

 

2.1. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optuženog S. Š. je osnovana.

 

5. U pravu je optuženik kada, žaleći se zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, smatra da mu je prvostupanjski sud podcijenio značaj brojnih i pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti te da bi se u konkretnoj situaciji svrha kažnjavanja mogla postići blažom kaznom zatvora od izrečene i sigurnosnom mjerom u kraćem trajanju.

 

6. Naime, točno je da je optuženik inkriminirane zgode pri iznimno visokoj koncentraciji od 2,14 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, uslijed čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, upravljao vozilom brzinom od najmanje 93 km/h u naseljenom mjestu te zanemarujući dužnost približavanja raskrižju, uslijed čega je prednjim lijevim dijelom svog automobila udario u stražnji dio mopeda kojim je upravljao S. O., prethodno se krećući ispred njega u istom smjeru, a koji moped je bio zaustavljen uz središnju liniju na istoj kolničkoj traci radi skretanja ulijevo, s upaljenim lijevim pokazivačem smjera, propuštajući osobni automobil koji je dolazio iz suprotnog smjera, pa je optuženik kršeći više blanketnih normi Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10, 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. dalje: ZOSPC), izazvao prometnu nesreću u kojoj je S. O. od zadobivenih ozljeda na mjestu preminuo, a putnica na suvozačkom mjestu u automobilu VW Passat M. B. zadobila tjelesnu ozljedu, što je optuženik u cijelosti priznao i zbog čega je proglašen krivim.

 

7. Međutim, premda prvostupanjski sud pravilno optuženiku cijeni otegotnim višestruko nepoštivanje prometnih propisa te tjelesnu ozljedu M. B., putnice iz osobnog automobila VW Passat, kao i ugrožavanje mlt. D. L., starog 14 godina, kojeg je prevozio u vozilu, pogrešno mu uzima kao otegotno smrt jedne osobe, s obzirom na to, da je ta okolnost kvalifikatorni element djela za koje je optuženik proglašen krivim.

 

8. S druge pak strane, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost kako kaznenu, tako i prekršajnu, da je otac troje mlt. djece o kojima skrbi, da je djelo u cijelosti priznao uz izraženo žaljenje u odnosu na posljedice djela te kajanje zbog vlastitog neprihvatljivog ponašanja, čime je pokazao svijest o štetnosti, neprihvatljivosti i pogibeljnosti vlastitog postupanja, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, jer je uputio ispriku majci žrtve, te pokušao stupiti u kontakt s njom sa željom da joj nadoknadi štetu i pomogne. Olakotnim je optuženiku cijenjena i činjenica da je i sam pogođen posljedicama nesreće zbog čega se liječi u Neuropsihijatrijskoj bolnici, o čemu je u spis predao medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi, da je zbog izazivanja prometne nesreće tjeskoban, depresivnog raspoloženja, da pati od nesanice i košmarnih snova uz izuzetan osjećaj krivnje, da ga je sram i da ima osjećaj da je iznevjerio obitelj i prijatelje, a o čemu je govorio i na raspravi.

 

9. Zbog navedenog, imajući na umu težinu počinjenog kaznenog djela kao i posljedice do kojih je ono dovelo, a pravilnom ocjenom okolnosti konkretnog slučaja te brojnost pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i ličnost samog optuženika, njegovo psihičko i fizičko zdravlje koje je narušeno i dijagnosticirano kao reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe kao direktne posljedice traumatskog događaja, što ukazuje da se kritički odnosi prema počinjenom te i sam snosi posljedice svog protupravnog ponašanja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da će se i kaznom zatvora u trajanju od 4 godine u dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor te utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka. Jednako tako, ovakvom će se kaznom upozoriti i drugi građani da se klone sličnih ponašanja te da kao sudionici u prometu poštuju propise o sigurnosti prometa, sve u cilju izbjegavanja svakog ponašanja koje je podobno izazvati opasnost za život i tijelo drugih sudionika. Tako odmjerena kazna zatvora pravedna je i nužna da bi se njome ostvarile sve zakonom predviđene svrhe, zbog čega je trebalo prihvatiti žalbu optuženog S. Š. te preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni.

 

9.1. Nadalje, u izrečenu kaznu valjalo je temeljem članka 54. KZ/11. optuženiku uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

 

10. Isto tako, a s obzirom na doista visok stupanj alkoholiziranosti optuženika, unatoč kojem on sjeda za volan i upravlja vozilom u prometu te uz činjenicu da osim toga krši tri odredbe blanketnog propisa i time izaziva prometnu nesreću s ranije opisanim teškim posljedicama, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da je optuženika kao vozača na određeno vrijeme potrebno isključiti iz cestovnog prometa, jer postoji realna opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa.

 

10.1. Stoga, a kako bi se izbjegla stanja koja ubuduće mogu poticajno djelovati na ponavljanje sličnih kaznenih djela, optuženiku je potrebno zabraniti upravljanje motornim vozilima, a s obzirom na to da optuženik nije prije ni kazneno, ni prekršajno kažnjavan, te u odnosu na njegovu kritičnost prema počinjenom djelu i kršenju prometnih propisa, prihvaćena je žalba optuženika te je pobijana presuda preinačena i u dijelu odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri sukladno članku 72. stavku 3. KZ/11., prema kojem se sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom izriče u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora, pa mu je sukladno prethodno utvrđenim činjenicama i svim okolnostima ista mjera izrečena na vrijeme koje je za tri godine dulje od izrečene mu kazne zatvora. Konkretno to znači da optuženik počev od izvršnosti ove presude u smislu članka 67.a. KZ/11., tj. od njezine uredne dostave, ne smije upravljati motornim vozilima svih kategorija i to kako prije izdržavanja kazne zatvora (npr. odgoda izdržavanja kazne), tako i za vrijeme izdržavanja kazne zatvora (npr. prekidi kazne, uvjetni otpust), kao i nakon izdržane kazne u ukupnom trajanju od tri godine dulje od izrečene kazne. U protivnom izlaže se opasnosti da počini kazneno djelo iz članka 311. stavaka 1. i 2. KZ/11.

 

11. Slijedom svega navedenog, budući da je žalba optuženog S. Š. osnovana, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je tu žalbu prihvatiti i na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 20. ožujka 2024.