Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž Zk-7/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB:52634238587, ministarstvo, Z., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., S., protiv tuženika P. T. OIB: … iz G., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. N. T. i M. B. u Z., radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini posl. br. P- 532/2021-11 od 4. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini posl. br. P-532/2021-11 od 4. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-532/2021-11 odbijena je tužba za ispravak upisa iz pojedinačnog ispravnog postupka ostvarenog temeljem rješenja toga suda posl. br. Z-1230/2020 od 10. studenog 2020. kojom je tužiteljica zahtijevala brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva tužitelja na nekretninama zk.č.br. 180/4, zk.č.br. 180/5, zk.č.br. 180/6, zk.č.br. 180/7, zk.č.br. 180/8, zk.č.br. 180/9, zk.č.br. 180/10, zk.č.br. 180/14, zk.č.br. 180/15, zk.č.br. 180/16 i zk.č.br. 180/17 upisanih u zk.ul.br. 946 k.o. P. Zemljišnoknjižnog odjela Gvozd i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe navedenog rješenja, uz naknadu parničnog troška (stavka I i II izreke prvostupanjske presude).

1.2. U stavku III izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6.1. Na temelju pravilnog utvrđenja činjenica odlučnih za ostvarenje pretpostavki stjecanja prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnim nekretninama, sud prvog stupnja odbio je neosnovani zahtjev tužiteljice za brisanje upisanog tuženikovog vlasništva i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog upisa tužiteljice.

6.2. Odluka suda prvog stupnja u skladu je s odredbama čl. 159. st. 1. i 4. u vezi čl. 18. st. 3., čl. 114., čl. 129. st. 1., čl. 130. st. 1. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) i čl. 216. st. 5. u vezi čl. 205. st. 1., alineja 2 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, dalje:ZZK) u odnosu na utvrđenje da su predmetne nekretnine bile u posjedu tuženika i njegovih prednika u razdoblju od svakako 40 godina do 17. studenog 1999. (dakle od 1959.) a nije oborena predmnijeva poštenja tog posjeda.

6.3. U tom je smislu prvostupanjski sud o stjecanju tuženikovog prava vlasništva dosjelošću pravilno raspravio i odlučio kao o prethodnom pitanju u ovoj parnici, od kojeg je ovisila odluka o tome treba li ispraviti upis koji je proveden u pojedinačnom ispravnom postupku temeljem rješenja toga suda posl. br. Z-1230/2020 od 10. studenog 2020.

7.1. U žalbi tužiteljica iznosi svoje mišljenje kako je prvostupanjski sud u predmetnom parničnom postupku raspravljanje trebao ograničiti jedino na pitanje je li u prethodnom postupku zemljišnoknjižni sud bio ovlašten utvrđivati sporne činjenice. Navedeno mišljenje je pogrešno jer se u parničnom postupku povodom tužbe za ispravak provode svi dokazi potrebni za utvrđivanje činjenica o kojima ovisi osnovanosti tužbenog zahtjeva a sud donosi odluku na temelju svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđenje je li s obzirom na mjerodavne odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava i odredbe zemljišnoknjižnog prava koje uređuju pretpostavke za upis tog prava u zemljišnu knjigu, sud u pojedinačnom ispravnom postupku donio valjanu odluku.

7.2. Stoga je sud u predmetnom parničnom postupku povodom tužbe za ispravak iz pojedinačnog ispravnog postupka bio dužan ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi jesu li ispunjene sve materijalno pravne pretpostavke za uknjižbu upisanog prava u zemljišnoknjižnom postupku. Sud u takvoj vrsti parnice donosi odluku na temelju svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu postojanja određenoga knjižnog prava, njegovog nositelja, sadržaja i opsega. Kao što je navedeno, sud je raspravio i utvrdio odlučne činjenice stjecanja prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnim nekretninama, što opravdava izvršeni upis tako stečenog prava u zemljišnim knjigama.

8. Za razliku od žalbenog navoda tužiteljice, činjenica da vlasništvo prednika tuženika i tuženika na predmetnim nekretninama nije bilo uknjiženo ne obara predmnijevu njihovog poštenja odnosno ne dovodi do zaključka da oni nisu bili pošteni posjednici. Naime, činjenica da su prednici tuženika i tuženik kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama ne čini samo za sebe njihovo posjedovanje nesavjesnim ili nepoštenim - ako su prednici tuženika i tuženik za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imali razloga osnovano vjerovati da posjed vrše kao vlasnici, što i jesu obrađujući predmetno imanje i vršeći vlasničkopravne ovlasti bez osporavanja.

9. Žalbeno pozivanje na dijelove odluka Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-1271/17 od 17. prosinca 2018. i Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Zk- 234/16-3 od 19. rujna 2016. nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost osporene presude jer je iz stanja spisa suda prvog stupnja posl. br. Z-1230/2020 vidljivo da je prijedlogu za pojedinačni ispravni postupak priložen prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, dakle isprava iz koje proizlazi opravdanost pokretanja tog postupka i potom opravdanost izvršenog zemljišnoknjižnog upisa dosjelošću stečenog prava vlasništva tuženika.

10. Povodom žalbenih navoda, svedenih na tvrdnju o pogrešnom računanju roka dosjedanja prije 8. listopada 1991. jer su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, valja reći da se jednako kao i u osporenoj presudi odlučuje i uz primjenu mjerodavnog st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 6-142/99 i 13-69/17, dalje: Konvencija) i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04.

11. Dana 8. listopada 1991. je Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, "Narodne novine" br. 53/91, dalje: ZOVO) u čl. 3. stavljena izvan snage i odredba čl. 29. ZOVO kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, čime je od 8. listopada 1991. bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću i na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

12. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV je u izvornom tekstu ("Narodne novine" br. 91/96, dalje: ZV/96) bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije tog dana. Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. kojom se ukida ista odredba, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 114/01) izmijenjena je izvorna odredba čl. 388. st. 4 ZV i od 13. prosinca 2001. se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

13. Polazeći od st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju a na tragu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04, nije sporno da izmjena čl. 388. st. 4 ZV iz 2001. predstavlja zakonito miješanje javne vlasti sa legitimnim ciljem zaštite prava onih koji su mogli pretrpjeti posljedice primjene čl. 388. st. 4 ZV/96. Međutim, takvo miješanje neće biti razmjerno ukoliko izostaje kakva šteta u odnosu na prava trećih osoba i to iz razloga što pojedini građani, kao ovdje tuženik, ne bi trebali snositi posljedice koje proizlaze iz greške javne vlasti pri donošenju neustavnog propisa.

14. U okolnostima u kojima se ni ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, računanjem roka dosjelosti temeljem savjesnog posjeda tuženika i njegovih prednika i prije 8. listopada 1991. tuženik je posjedovanjem predmetne nekretnine osobno i putem svojih prednika u razdoblju od 1959. do 1999. ostvario pretpostavke iz čl. 159. st. 1. i 4. ZV u vezi st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina prethodno upisanih kao vlasništvo tužiteljice.

15. Odluka o naknadi parničnog troška, po kojoj je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnični trošak, temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, kao što je pravilno odlučio prvostupanjski sud.

16. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. toč. 2 ZPP odlučiti kao u stavku I izreke.

17. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.