Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

49Pr-645/2018-30

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz P., O.:

…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.,

protiv tuženika R. H., M. O.: …,

zastupanog po O. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja K. K., odvj. vježbenice kod T. B., odvjetnice u S. i zz tuženika

M. P., po objavi dana 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku R. H., M.

O.:…, tužitelju M. M., iz P., ,

O.:… na ime razlike plaće isplatiti ukupan iznos od 1.400,87 kn bruto/185,93 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 373,48 kn od 16.02. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1.027,40 kn od 16.09. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 6.750,00 kn/895,88 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 27. srpnja 2018. tužitelj potražuje od tužene isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada koji mu nije plaćen navodeći kako je zaposlenik tužene, djelatnik P. carinskog ureda S., na radnom

mjestu carinika, sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 4. svibnja 2013. do 4. svibnja 2018. da je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen i to u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima i u radu na drugi način. Tužitelj napominje da je poslodavac u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana kada bi oni padali u radne dane od ponedjeljka do petka, a što da je pogrešan način određivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga da je ostvario prekovremeni rad na dane blagdana i neradne dane

Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji rad mu nije plaćen pošto su tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tužene, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

2. U odgovoru na tužbu tužena je predložila odbaciti tužbu jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje iste budući da nije okončan postupak mirnog rješenja spora. Tužena da je u svom odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora od

3. srpnja 2018. prihvatila tužiteljev zahtjev za 28 prekovremenih sati za koje je utvrđeno da tužitelju nisu isplaćeni. Tužena je priznala tužiteljev zahtjev na način kako je prikazano u specifikaciji obračuna, za ukupan iznos od 1.392,35 kn (za 36 prekovremenih sati rada) te se usprotivila tužbenom zahtjevu koji prelazi navedeni iznos.

3. Tužitelj je istakao kako je tužena bila u obvezi u zakonskom roku od 3 mjeseca, ponuditi mu konkretni novčani iznos na ime ostvarenog prekovremenog rada, što nije učinila. Tužena da je pogrešno postupala kada je manji broj odrađenih sati u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati prenosila u slijedeći kalendarski mjesec što je protiv odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i tumačenju istih. Također i kada je u pojedinim mjesecima vršila nadopunu satnice sa odrađenim prekovremenim satima na blagdan budući je iste sate rada trebala na kraju mjeseca obračunati kao prekovremeni rad. Nadalje, da u utuženom razdoblju tužitelj nije koristio slobodne dane na ime mjesečnog ostvarivanja prekovremenog rada, a niti da je tužena donijela rješenje kojim bi se odredilo vrijeme korištenja slobodnih dana. Osim toga, da je tužena pogrešno postupila kada je mjesečno ostvarene sate rada u pojedinim mjesecima prenosila u slijedeći kalendarski mjesec iako ih je trebalo obračunati kao prekovremene sate u mjesecu u kojem su i ostvareni.

4. Tužena je istakla kako rad službenika u turnusu koji je radio na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, a koji dani su padali na dane od ponedjeljka do petka, predstavlja njegov redovan rad te da mu se osnovna plaća uvećava za svaki sat rada za dodatak propisan Kolektivnim ugovorom - rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, sve u skladu s čl. 38. st. 1. KU. Tužena naglašava, da se uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad isplaćuje za stvarno odrađeni prekovremeni rad duži od mjesečnog fonda radnih sati, a ne zbog same činjenice da službenik radi u turnusu u dane blagdana, neradne dane i Uskrs koji padaju od ponedjeljka do petka. Stoga da su navodi iz tužbe neutemeljeni i neosnovani i da se radi o pogrešnoj interpretaciji KU-a.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora, obračunskih isprava za isplatu plaća, evidencije o korištenju radnog vremena,

rješenja o rasporedu tužitelja, izvoda iz zapisnika sa sjednica Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M. G., dipl.oec.

6. Tužitelj je nakon dopunskog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci potražujući od tužene ukupan iznos od 1.400,87 kn sa pripadajućim kamatama za razdoblje od siječnja 2014. do rujna 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od siječnja 2014. do rujna 2014. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48. Tužena priznaje da je tužitelj radeći u turnusima u utuženom periodu ostvario 36 prekovremenih sati rada, koji nisu isplaćeni te ne spori da bi mu pripadao ukupan iznos od 1.392,35 kn. Sporno je da li je tužena pravilno obračunala i isplatila sve prekovremene sate rada koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9. U odnosu na prijedlog tužene za odbačaj tužbe zbog preuranjenosti, za navesti je kako je isti neosnovan budući je tužena zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora ocijenila djelomično osnovanim, ali nije precizirala u kojem iznosu pa tužitelj nije trebao čekati istek tromjesečnog roka, već je tužbu mogao podnijeti odmah nakon primitka dopisa tužene što je i učinio jer su ostvarene pretpostavke za njezino podnošenje u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

10. Zakon o državnim službenicima (NN 49/12 – pročišćeni tekst, 150/11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR). Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 89/12, 104/13, dalje: KU) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40% za rad noću, 50% za prekovremeni rad, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom, 10% za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10% za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta uvećanje iznosi 10% i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi 5% . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog članka prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje, prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana, međutim tužena tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje da bi tužitelj koristio slobodne dane po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju.

11. Kako bi se utvrdilo je li tužena obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M. G., dipl. oec., čiji nalaz kao stručan, argumentiran i logičan prihvaća. Vještak je osnovni nalaz i mišljenje dao po uvidu u evidenciju o korištenju radnog vremena tužitelja i obračunske isprave za isplatu plaća, mjesečni fond sati rada od ponedjeljka do petka, KU te tumačenja istog. Vještak je naveo kako su podaci koji su korišteni iz evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja ispravno prenijeti u obračunske isprave i da su obračunani sukladno odredbama KU koje se odnose na obračun plaća, odnosno naknada po osnovi rada noću, u drugoj smjeni, turnusa, rada na državne blagdane, subotom i nedjeljom. Prema tome, da se iste naknade ne mogu ponovno obračunavati kao faktor vremena prilikom obračuna razlike prekovremenih sati tužitelja za utuženo razdoblje. Vještak je u vještačenju iskazao mjesečni fond sati (zbroj radnih dana i blagdana) na bazi 40-satnog radnog vremena, koji sati rada su iskazani i u obračunskim ispravama za obračun plaća, zatim redovni mjesečni fond radnih sati i ostvarene sate rada. U stupcu br. 6. iskazao je prekovremene sate rada tužitelja, u stupcu 7. ostvarene sate rada na blagdane od ponedjeljka do petka, u stupcu 8. plaćene sate prekovremenog rada iz isplatnih isprava, u stupcu 9. neplaćene sate prekovremenog rada, u stupcu 10. neplaćene sate prekovremenog rada tužitelja iz stupca 9. uvećano za 50%, u stupcu 11. iskorištene sate tužitelja, a u stupcu 12. preostale neplaćene sate rada koji su utvrđeni na način da je sate rada iz stupca 10. umanjio za iskorištene slobodne sate (stupac 11.), u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada=1 sat i 30 minuta redovitog sata rada). Konačno, u stupcima 13. do 18. iskazao je podatke o obračunu bruto plaće tužitelja, koje podatke je uzeo iz obračunskih isprava za obračun plaće tužitelja. U stupcu 19. iskazao je osnovnu bruto satnicu tužitelja u kunama po mjesecima za utuženo razdoblje, a u stupcu 20.

iznose bruto vrijednosti prekovremenog rada u kunama po mjesecima za utuženo razdoblje. Stoga je vještak iskazao razlike plaća tužitelja po osnovi prekovremenog rada, za razdoblje od 4. svibnja 2013. do 4. svibnja 2018. u bruto iznosu od 9.457,20 kn.

12. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 23. rujna 2019. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu iznosa od 9.457,20 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.

13. S obzirom na prigovore tužene na prekovremene sate rada tužitelja koji su ostvareni na dane blagdana od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, vještak je sačinio dopunski nalaz od 27. prosinca 2019. sukladno čl. 38. st. 10. KU, u kojem je iz tablice iskazane u osnovnom vještačenju, stupac 7., isključio prekovremene sate rada tužitelja ostvarene na blagdan u utuženom razdoblju od ponedjeljka do petka, a sve kako je iskazano u tablici koja je prilog dopuni vještačenja. Stoga je na temelju dokumentacije tužene i podataka u tablici, stupac 20., red sveukupno, iskazao razlike plaća tužitelja po osnovi prekovremenog rada, za predmetno razdoblje, u bruto iznosu od 1.400,87 kn.

14. Podneskom od 1. ožujka 2022. tužitelj je, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka iz dopune vještačenja, specificirao tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci. Tužena je ustrajala u prijedlogu da se tužba odbaci jer je podnesena prije isteka roka od 3 mjeseca, a zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen. Usprotivila se djelomičnom povlačenju tužbe te navela kako bi tužitelj bio u obvezi naknaditi trošak u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva. Ukazala je da je tužena u postupku mirnog rješenja spora kao i u odgovoru na tužbu priznala određeni broj prekovremenih sati kao i iznos za iste pa da nije u tome dijelu dala povoda tužbi. Međutim, prema mišljenju suda, a budući je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, time što je tuženik u odgovoru na tužbu priznao visinu tražbine tužitelja do iznosa od 1.392,35 kn, to nema značaj priznanja tužbenog zahtjeva.

15. Kako je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s dopunjenim nalazom i mišljenjem vještaka, koje sud smatra jasnim, potpunim i sukladnim dokumentaciji priloženoj spisu, obračunskim listama te sukladnim citiranim odredbama KU, a na koju dopunu nije bilo primjedbi, to je valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan jer je utvrđeno da je tužena pogrešno obračunala sate rada tužitelja. Ukupan iznos novčane obveze dvojno je iskazan u kunama i eurima temeljem odredbe čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22). Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu kako je zatražio primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 25 bodova, za sastav tužbe 25 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska po 25 bodova, za sastav dva podneska po 6,25 bodova, za zastupanje na 5 ročišta po 25 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu odluke 12,5 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 3.750,00 kn. Tome se dodaje iznos od 3.300,00 kn na ime troška vještačenja pa ukupan trošak tužitelja iznosi 6.750,00 kn/895,88 eura zbog čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 25. listopada 2022.

S U T K I NJ A

mr.sc. Daniela Pivčević v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana

dostave presude.

DNA:

-pun. tužitelja -

O.

-spis