REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3747/2021-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz V., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. & Š. iz V., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. N. S. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-653/2018-9 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Nastavlja se postupak po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021. prekinut rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3747/2021-2 od 22. ožujka 2022.
II. Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-415/2019-3 od 2. ožujka 2021. u dijelu kojim je utvrđen ništetnim Ugovor o kreditu bez depozita broj 5140030250-27000057814/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, radi slijedećih pravnih pitanja:
„1) Može li sud utvrditi ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu, unatoč tome što je provedena konverzija ugovora o kreditu na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK) kojom su te odredbe retroaktivno izmijenjene, a sporazum o konverziji je sklopljen je sukladno odredbama ZID ZPK?
2) Može li ugovor o kreditu između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika opstati u slučaju kad sud utvrdi da su odredbe o promjeni kamatne stope i o valutnoj (zaštitnoj) klauzuli nepoštene i ništetne sukladno odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) ili čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača/03?“.
Obrazloženje
1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-3747/2021-2 od 22. ožujka 2022. odredio prekid postupka koji se vodi po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 415/2019-3 od 2. ožujka 2021. zbog podnošenja Zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2020. u povodu kojeg je vođen postupak pred Sudom Europske unije pod brojem C- 567/20. Odluka o prekidu je donesena pozivom na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
1.1. Presudom Suda Europske unije broj C-567/20 od 5. svibnja 2022. odlučeno je da članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjenu njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.
1.2. Stoga su prestali razlozi zbog kojih je prekinut postupak po prijedlogu za reviziju, pa je valjalo rješenjem odrediti nastavak postupka i odlučiti o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije.
2. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine", broj 80/22) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije koja su navedena u izreci ovog rješenja važna za rješenje ovoga spora, te da su važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.
3. Stoga je valjao dopustiti reviziju radi naznačenog prvog i drugog pitanja i riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.
4. Treće pitanje kojim tuženik pita je li sud u smislu odredbe čl. 502.c. ZPP u posebnim parnicama potrošača vezan za pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ako ugovori o kreditu nisu bili obuhvaćeni izrekom pravomoćne presude niti su bili predmetom raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava, nije važno za rješenje ovog spora. U obrazloženju drugostupanjske presude nije izneseno pravno shvaćanje da je sud u ovom sporu vezan za pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. Sud se u presudi pozvao samo na pravno shvaćanje o spornom pravnom pitanju.
5. U odnosu na četvrto pitanje, kojim tuženik pita može li se ugovorna odredba kojom je ugovorena tzv. valutna klauzula u švicarskim francima smatrati ništetnom i nepoštenom iako je korisnik kredita (tužitelj) na temelju ugovora o kreditu mogao u bilo kojem trenutku zahtijevati promjenu valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu valutnu klauzulu, a davatelj kredita je bio dužan takvom zahtjevu udovoljiti, nisu izneseni dostatni razlozi zbog kojih bi to pitanje bilo važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
