REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2681/2020-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, postupajući po prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3508/2015-45 od 26. travnja 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Nastavlja se postupak po prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020. prekinut rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2681/2020-2 od 9. ožujka 2021.
II. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020. u stavku prvom a) izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.818,72 kune sa zateznim kamatama, radi slijedećeg pravnog pitanja:
Ima li potrošač, koji je imao sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu s valutnom klauzulom izraženom u švicarskim francima s promjenjivom kamatnom stopom koju jednostrano određuje Banka, a sklopio je Aneks ugovora o potrošačkom kreditu po odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15), pravo na povrat iznosa kojeg je preplatio po osnovnom ugovoru u kreditu na temelju ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu,
odnosno
predstavlja li sam prihvat izračuna konverzije i sklapanje dodatka ugovoru o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK/15 informirano odricanje potrošača od prava na ostvarenje pune restitucije neosnovano stečene imovinske koristi od strane banke?
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020. u stavku prvom toč. a) izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba ugovora o kreditu o pravu banke na izmjenu kamatne stope, se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd 2681/2020-2 od 9. ožujka 2021. odredio prekid postupka koji se vodi po prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020. zbog podnošenja Zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije u predmetu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1042/17, u povodu kojeg je vođen postupak pred Sudom Europske unije pod brojem C- 474/2020. Odluka o prekidu je donesena pozivom na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
1.1. Rješenjem Predsjednika Suda Europske unije broj C-474/2020 od 18. lipnja 2021. određeno je brisanje tog predmeta i upisnika suda jer je aktom podnesenim putem e-Curije 14. lipnja 2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske obavijestio je Sud o povlačenju svojeg zahtjeva za prethodnu odluku. U tim okolnostima, u skladu s člankom 100. Poslovnika Suda, određeno je brisanje navedenog predmeta iz upisnika Suda.
1.2. Time su prestali razlozi zbog kojih je prekinut postupak po prijedlogu za reviziju, pa je valjalo rješenjem odrediti nastavak postupka i odlučiti o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije.
2. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine", broj 80/22) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo je osnovanim prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020. u odnosu na materijalnopravna pitanja 1-3, naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, koja se u bitnome svode na pitanje kako je formulirano u toč. II. izreke ovog rješenja. Pitanje je važno za rješenje ovoga spora, a važno je i u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojemu nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.
3. Stoga je valjao tužitelju dopustiti reviziju radi naznačenog pravnog pitanja i riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.
4. Prijedlog tužitelja je nedopušten u odnosu na pitanja broj 4. i 5. koja se odnose na način odmjeravanja parničnih troškova u slučaju kad je presudom odlučeno o deklaratornom i kondemnatornom tužbenom zahtjevu na način da je prihvaćen deklaratorni a odbijen kondemnatorni tužbeni zahtjev. Odgovor na naznačena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, uz ostalo od označene vrijednosti predmeta spora u odnosu na pojedini tužbeni zahtjev, te razloge prihvaćanja/odbijanja svakog od tužbenih zahtjeva. Stoga nije moguće unaprijed dati tumačenje o primjeni odredbe čl. 154. st. 2. i st. 4. ZPP koje bi bilo primjenjivo za sve buduće slučajeve.
5. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude u stavku prvom toč. a) izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba ugovora o kreditu o pravu banke na izmjenu kamatne stope, nije dopušten jer naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
6. Tuženik u bitnome predlaže dopustiti reviziju radi pitanja postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u slučaju proturječnosti u pojedinim točkama izreke presude u situaciji kad je prvom točkom sud prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnim odredbe ugovora, a drugom točkom odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev koji se temelji na tvrdnji da je tuženik na temelju ništetne odredbe bez valjane pravne osnove stekao određeni novčani iznos.
6.1. Tuženik je u obrazloženju ovog pitanja iznio svoje viđenje pravne pozicije potrošača koji je s bankom sklopio aneks ugovora o kreditu po odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/15, sa zaključkom da potrošač koji je sklopio aneks ugovora o kreditu konverzijom valute obveze više ne može imati potraživanje po osnovi eventualno ništetnih odredbama početnog ugovora. Zato po shvaćanju tuženika sud nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe početnog ugovora. Time tuženik zapravo sadržajno podupire pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojemu potrošač, koji je imao sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu s valutnom klauzulom izraženom u švicarskim francima s promjenjivom kamatnom stopom koju jednostrano određuje Banka, a sklopio je Aneks ugovora, nema pravo na povrat iznosa kojeg je preplatio po osnovnom ugovoru u kreditu na temelju ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu. U odnosu na to shvaćanje navedene su i presude drugostupanjskih sudova, koje po svom sadržaju ne daju odgovor na tuženikovo naznačeno pitanje koje se odnosi na navodnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog proturječnosti izreke presude, odnosno ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju koje se odnosi na bitnu povredu odredaba postupka.
6.2. U istom kontekstu je tuženik naveo da je pitanje važno zato što je o tom pitanju Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Gos 1/19 od 4. ožujka 2020., a tu odluku tuženik je protumačio na način da bi iz nje proizlazilo shvaćanje prema kojemu potrošač koji je sklopio aneks ugovoru o kreditu nema nikakva potraživanja iz početnog ugovora o kreditu neovisno o tome je li riječ o ništetnim odredbama, iako to ne proizlazi iz obrazloženja odluke, a u konačnici i ne daje odgovor na naznačeno pitanje u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije.
6.3. Ovaj sud je analizom odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Gos 1/19 ocijenio da obrazloženje drugostupanjske presude u ovom predmetu nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem u odluci revizijskog poslovni broj Gos 1/19, u kojoj je zauzeto shvaćanje prema kojemu sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine", broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Stoga navedena odluka ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju.
6.4. U ovom predmetu je sud dao obrazloženje zašto tužitelj nema pravo na isplatu unatoč utvrđenju ništetnom odredbe početnog ugovora o kreditu, odnosno iznesene su činjenice koje su nastupile nakon sklapanja početnog ugovora, a od kojih po shvaćanju suda ovisi osnovanost kondemnatornog zahtjeva.
7. Stoga je valjalo odbaciti tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u toč. III. izreke ovog rješenja
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
