REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 2 UsI-707/2022-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ž. G. iz S.B., ., Vl. Obrta ., OIB: … kojeg zastupa opunomoćenik I. P., odvjetnik u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/7, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. svibnja 2022. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-471-02/2020-01/175, URBROJ: 513-07-12/21-42 od 24. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S. B.KLASA: UP/I-471-02/2020-01/175, URBROJ: 513-07-12/21-42 od 24. studenog 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I.1. izreke utvrđena manje obračunata obveza i porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. godine: porezna osnovica od 1.350.419,15 kn, porezna stopa od 20%, porezna obveza od 270.083,83 kn, kamate od dana dospijeća obveze do 19. listopada 2021 u iznosu od 70.068,16 kn. U točki I.2. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. godinu: porezna osnovica od 296.575,71 kn, porezna stopa od 18%, porezna obveza od 53.383,62 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 9.925,71 kn. U točki I.3. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine: porezna osnovica od 348.839,72 kn, porezna stopa od 18%, porezna obveza od 62.791,15 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 7.421,99 kn. U točki I.4. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine: porezna osnovica od 206.778,88 kn, porezna stopa od 18%, porezna obveza od 37.220,20 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 2.139,54 kn. U točki I.5. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. godine: osnovica za obračun 886.196,41 kn, stopa za obračun 40%, porezna obveza u iznosu od 354.478,56 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 96.512,52 kn. U točki I.6. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza prireza od 574.332,79 kn, stopa za obračun 36%, obveza prireza od 206.759,79 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 40.893,17 kn. U točki I.7. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine: osnovica za obračun prireza 306.912,73 kn, stopa za obračun prireza 36%, obveza prireza 110.488,58 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 14.267,52 kn. U točki I.8. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine: osnovica za obračun poreza od 350.282,64 kn, stopa za obračun 36%, obveza poreza od 126.101,75 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 8.259,17 kn. U točki I.9. tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. godine: osnovica za obračun prireza od 354.478,56 kn, stopa za obračun prireza od 12%, obveza prireza od 42.537,43 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 11.581,51 kn. U točki I.10. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. godine: osnovica za obračun prireza od 206.759,80 kn, stopa za obračun prireza od 12%, obveza prireza od 24.811,18 kn, kamate obračunate od dana dospijeća obveze do 19. listopada 2021. u iznosu od 4.907,19 kn. U točki I.11. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine: osnovica za obračun prireza od 110.448,58 kn, stopa za obračun prireza od 12%, obveza prireza od 13.258,63 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 1.712,10 kn. U točki I.12. tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine: osnovica za obračun prireza od 126.101,75 kn, stopa za obračun prireza od 12%, obveza prireza od 15.132,21 kn, kamata obračunata od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 991,11 kn. U točki I.13. tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. godine: porezna osnovica od 391.344,34 kn, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 97.836,08 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 27.213,86 kn. U točki I.14. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. godine: porezna osnovica od 304.783,24 kn, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 76.178,57 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 15.480,99 kn. U točki I.15. izreke tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine: porezna osnovica od 362.412,64 kn, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 90.603,16 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 12.154,25 kn. Točkom I.16. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelju je utvrđena manje obračunata obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine: porezna osnovica od 226.067,70 kn, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 56.516,76 kn, kamate obračunate od dana dospijeća do 19. listopada 2021. u iznosu od 3.975,24 kn. U točki II. izreke naložena je tužitelju uplata utvrđenih obveza i kamata na odgovarajuće račune Državnog proračuna, kao i obračun i uplata daljnjih kamata. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u svojim poslovnim knjigama, a koja se odnose na povećanje porezne osnovice. U točki IV. izreke određen je rok od osam dana za izvršenje tog rješenja od dana njegove izvršnosti, dok je u točki V. izreke tužitelj upozoren da će se naplata izvršiti ovrhom ako ne izvrši uplate iz točke II. u roku iz točke IV. izreke tog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava zakonitost predmetnih rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Smatra kako se iz obrazloženja osporavanih rješenja ne može utvrditi koje je to parametre i podatke prilikom donošenja osporavanih rješenja porezno tijelo koristilo i na temelju čega te da je stoga postupanje poreznog tijela apsolutno arbitrarno. Naglašava kako ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir dokumentaciju koju je dostavio a da pri tome nisu obrazložili zbog čega. Ističe da je tužitelju nametnut nerazmjeran teret dokazivanja stvarnog stanja na način da dokaže svoju poreznu prijavu i knjigovodstveno stanje, dok tuženik istovremeno odbija zaprimiti bilo kakvu dokumentaciju od tužitelja. Ukazuje kako je tuženik kao javnopravno tijelo dužan utvrđivati sve činjenice, a ne samo one koje opravdavaju utvrđivanje porezne obveze. Smatra da je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja pogrešno tumačio odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dodanu vrijednost te da žalbeni razlozi nisu razmotreni usprkos činjenici da su u žalbi isti obrazloženi i potkrijepljeni. Predlaže sudu provesti dokaz saslušanjem tužitelja i provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja te potražuje trošak ovog upravnog spora. Slijedom navedenog, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga tuženik predlaže da sud presudom odbije tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 18. listopada 2022. na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) održana u njegovoj odsutnosti. Tijekom rasprave, službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i navoda iz obrazloženja pobijanih odluka te se protivila daljnjem izvođenju dokaza.

6. Na održanoj raspravi sud je sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja kao stranke te provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja jer je prema stajalištu ovoga suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Pri tome sud ističe kako su navedeni dokazni prijedlozi usmjereni na tumačenje prava, odnosno ocjenu dokazne građe koja egzistira u spisu, a što je zadaća suda pa je stoga i po toj osnovi izvođenje navedenih dokaza nepotrebno.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured S.B., Služba za nadzor kod tužitelja, vlasnika obrta G. iz S. B., obavilo porezni nadzor o kojem je 19. listopada 2021. sačinjen zapisnik KLASA: 471-02/20-01/120, URBROJ: 513-07-12/21-02 na koji je tužitelj izjavio prigovor koji porezno tijelo nije uvažilo.

9. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi kako je u postupku nadzora poreza na dobit za 2016. godinu vezano za proknjiženo na kto 7631 – Prihodi od prodaje robe u tranzitu u iznosu od ukupno 364.613,85 kn utvrđeno kako tužitelj u postupku nadzora nije predočio izdane račune za isporuku robe i usluga koji su nabavljeni po predočenim primljenim računima i evidentirani na kontu 7130 u iznosu od 291.691,08 kn. Nadalje proizlazi da je uvidom u Glavnu knjigu za 2016. utvrđeno kako tužitelj poslovne prihode i rashode od prodaje robe „u tranzitu“ iskazuje bez evidentiranja poslovnih promjena zaduženja i razduženja skladišta robe, kako nema iskazane zalihe robe na veleprodajnom skladištu na dan 1. siječnja 2016., na dan 31. prosinca 2015. niti na dan 31. prosinca 2016. godine, kao i da tužitelj u poslovnim knjigama nema evidentiran poslovno-skladišni prostor, u vlasništvu niti u najmu.

10. Nadzorom je utvrđeno, a vezano za proknjiženo na kto 7612 Prihodi od prodaje stana, da je tužitelj prodao tri stana ispod nabavne vrijednosti kupcu P. d.o.o. G. V., prvom vlasniku predmetnih nekretnina (stanova). Naime, društvo P. S. d.o.o. nabavilo je predmetne stanove od društva P. d.o.o. G. V. te je iste prodalo tužitelju, a tužitelj ih je dalje prodao društvu P. d.o.o. G. V. i predmetne je transakcije proknjižio na način da je razliku nastalu s osnova umanjenja vrijednosti knjižio kao vrijednosno usklađenje.

11. Poreznim nadzorom utvrđeno je da je isporuka stanova obavljena prihvatom računa – otpremnica za isporučene nekretnine, na temelju ugovora sklopljenih između P. S. d.o.o. i Obrt G. te da iz tih ugovora nije razvidno da su predmet prodaje stanovi koji nisu bili u funkciji, odnosno koji su nedovršeni. Iz Predugovora za stan A1, zaključenog između društva P. S. d.o.o., kao prodavatelja i Obrta G., kao kupca, proizlazi se da će u slučaju raskida ugovora i odustajanja od kupovine „kupac bezuvjetno i bez mogućnosti na prigovor priznati štetu koju je pretrpio prodavatelj u visini od 40% ukupne novčane vrijednosti po Ugovoru“, dok u predočenim ugovorima o kupoprodaji stanova, zaključenim između prodavatelja P. S. d.o.o. i tužitelja kao kupca, klauzula o namiri štete u visini 40% ukupne novčane vrijednosti po Ugovoru nije navedena, odnosno nije ugovorena niti je iz ugovora razvidno ugovaranje kupoprodaje temeljem prethodno zaključenih predugovora. Utvrđeno je i da je u zemljišnim knjigama evidentiran prijenos vlasništva nad stanovima u korist Ž. G., vlasnika Obrta G.. Dakle, nadzorom je utvrđeno kako nije došlo do raskida ugovora niti do odustanka od kupovine kao ugovorenih razloga za namiru štete društvu P. d.o.o. umanjenjem vrijednosti.

12. Nadalje, iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da je porezno tijelo, obavljajući nadzor poreza na dobit za 2016. a u pogledu troškova izgradnje stambene graševine na lokaciji u Zagrebu, … tijekom 2016. godine, na kontu 6000, utvrdilo da su po primljenom računu broj URA 958 obračunati građevinski radovi: zidanje zidova, postavljanje AB ploče iznad garaže, postavljanje oplate te betoniranje ulaza stepenica, postavljanje opate na ogradama i terasama balkona te betoniranje, postavljanje klupčica, termo i hidro izolacije terase, oplate te betoniranje kod deponije, postavljanje konstrukcije ograde oko ploče iznad garaže, u iznosu od 47.000,00 kn (osnovica) i PDV 11.750 kn, ali da iz predočene dokumentacije nije moguće utvrditi mjesto gdje su radovi konkretno obavljeni, a temeljem opisa radova porezno tijelo je zaključilo kako isti nisu obavljeni na lokaciji Zagreb, …, već su obavljeni za privatne potrebe tužitelja.

13. Isto tako, iz dokumentacije u koju je izvršilo uvid, porezno tijelo je utvrdilo kako je na primljenim računima broj URA 518, 522, 537, 538, 552 i 555 od dobavljača U. d.o.o., u ukupnom iznosu od 65.816,57 kn (osnovica 52.653,26 i PDV 13.163,31 kn) navedeno da se građevinski materijal isporučuje na „Gradilište M.“ iako tužitelj u 2016. godini nije izvodio građevinske radove na gradilištu M. te je porezno tijelo zaključilo da se radilo o izuzimanju imovine obrta za privatne potrebe vlasnika obrta.

14. Nadalje, nadzorom poreza na dobit za 2017. godinu porezno tijelo je utvrdilo da se dobra nabavljena po predočenim računima (str. 22. do 27. obrazloženja prvostupanjskog rješenja, kto 7102-Trošak prodane robe u tranzitu) ne nalaze na zalihi na dan 31. prosinca 2017, da tužitelj nema u poslovnim knjigama skladišni prostor u vlasništvu niti u zakupu te da za predmetna dobra nije predočena uredna i vjerodostojna dokumentacija o isporuci kupcima, jer nisu izdani računi niti su evidentirani prihodi od prodaje u iznosu od 337.600,76 kn (osnovica 270.080,61 kn i PDV 67.520,15 kn).

15. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi kako je vezanim nadzorom kod društva O. – K. d.o.o. utvrđeno da je u 2017. godini ovo društvo primilo 2 računa (416/1/1 od 14. listopada 2017. i 427/1/1 od 21. listopada 2017.) od dobavljača I. d.o.o. za isporuku 7.592 m3 krečnjaka – kalcita, u privitku kojih računa su preslike izdatnica društva B. d.o.o., a koje su bile priložene i uz račune obrta G. izdane društvu I. d.o.o. Uvidom u navedenu dokumentaciju utvrđeno je da je obrt G. u 2017. „u tranzitu“ isporučio društvu O. – K. d.o.o. krečnjak – kalcit, te da je ovu isporuku društvu O. – K. d.o.o. po izdanim računima obračunalo društvo I. d.o.o., ali da iz podataka iz izdatnica nije razvidno da je isporuka obavljena društvu I.d.o.o. Nadalje, na temelju podataka iz izdatnica, društvo I. d.o.o. obračunalo je društvu O. – K.d.o.o. količinu od 7.592 m3 krečnjaka – kalcita, dok je obrt G.prema izdanim računima, društvu I. d.o.o. obračunao količinu od 6.492 m3 iz čega proizlazi kako je obrt G.propustio obračunati kupcu Ikar d.o.o. isporuku krečnjaka – kalcita u količini od 1.100 m3, vrijednosti 38.200,00 kn (osnovica 30.560,00 kn, PDV 7.640,00 kn).

16. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da je porezno tijelo, obavljajući nadzor poslovnih rashoda za 2017. godinu, utvrdilo niz nepravilnosti i to s osnova izdataka za koje je utvrđeno kako nisu nastali u poslovne svrhe, već se radilo o privatnim potrebama vlasnika Obrta G.; s osnova obračunatog poreza i prireza na dohodak od kapitala te za iznos manje evidentiranih rashoda (trošak prodane robe u tranzitu) kako je to detaljno opisano na str. 29. i 30. obrazloženja prvostupanjskog rješenja pa se ovdje, s razloga ekonomičnosti, neće ponavljati.

17. Obavljajući porezni nadzor poreza na dobit za 2018. godinu, a kako to proizlazi iz zapisnika o provedenom nadzoru, porezno tijelo je uvidom u Glavnu knjigu utvrdilo da tužitelj ima evidentiranu nabavu i isporuku dobara „u tranzitu“, da nabavljenu robu ne skladišti, nego je izravno od dobavljača isporučuje kupcu te da u svojim poslovnim knjigama nema evidentiran skladišni prostor u vlasništvu ili u zakupu. Za robu nabavljenu po primljenim računima (navedeni na str. 33. i 34. obrazloženja prvostupanjskog rješenja) u ukupnom iznosu od 167.276,66 kn (osnovica 133.821,33 kn, PDV 33.455,33 kn) poreznom tijelu nisu predočeni izdani računi niti otpremna dokumentacija za obavljenu isporuku dobara, pri čemu su zalihe na dan 31. prosinca 2018. bile 0,00 kn te je stoga porezno tijelo, 17. veljače 2021., zatražilo dostavu uredne i vjerodostojne dokumentacije za predmetne isporuke (ulazne i izlazne račune) koje tuženik nije dostavio niti se u pogledu istih očitovao. 18. Porezno tijelo je nadalje, u provedbi vezanog poreznog nadzora kod društva O. – K. d.o.o., utvrdilo kako je obrt G. propustio obračunati kupcu I. d.o.o. isporuku krečnjaka-kalcita „u tranzitu“ u količini od 5.010 m3, vrijednosti 268.287,50 kn (osnovica 214.630,00 kn, PDV 53.657,50 kn) po računima prikazanim na stranicama 37. do 39. obrazloženja osporavanog rješenja te je na temelju navedenog utvrđeno kako je tužitelj evidentirao manja potraživanja od kupaca u iznosu od 268.287,50 kn, te je obračunao manji PDV u iznosu od 87.112,83 kn.

19. Iz poslovne dokumentacije tužitelja, porezno tijelo je utvrdilo i kako je tužitelj propustio obračunati 50 m3 nasipnog krečnjaka kupcu M., vrijednosti 1.562,50 kn (osnovica 1.250,00 kn, PDV 312,50 kn), te je stoga utvrđeno kako je tužitelj evidentirao manje poslovnih prihoda u iznosu od 1.250,00 kn zbog čega je ukupan iznos neiskazanih prihoda od 349.701,33 kn.

20. U provedbi nadzora iskazanih rashoda u 2018. godini, porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj evidentirao nabavu (kto 6000) građevnog materijala u vrijednosti 258.582,71 kn (osnovica 206.865,97 kn, PDV 51.716,74) ali iz predočenih primljenih računa po kojima je nabavljen građevinski materijal nije razvidno da li je materijal isporučen na gradilište K.. Zbog navedenog, porezno tijelo je zaključkom KLASA: UP/I-471-02/20-01/175, URBROJ: 513-07-12/21-30 od 23. ožujka 2021. tužitelju naložilo da u roku od 10 dana dostavi vjerodostojni dokumentaciju o utrošku građevinskog materijala u izgradnji stambene zgrade u Zagrebu, …. Tužitelj je 2. travnja 2021., dostavio dodatnu dokumentaciju kojom se potvrđuje utrošak građevinskog materijala u izgradnji stambene zgrade u Zagrebu, …, osim za račune broj 21, 54, 71, 74, 95, 109, 220 (tablica na str. 40. obrazloženja prvostupanjskog rješenja) te je na temelju navedenog porezno tijelo utvrdilo kako je ukupan iznosu od 15.888,86 kn (osnovica 12.711,03 kn, PDV 3.177,83) izuzet iz imovine obrta te je obračunat porez na dohodak od kapitala.

21. Poreznim nadzorom je utvrđeno, vezano za nabavke ostalih usluga (najam eko TOI wc, plin, električna energija, voda), kako se ido utroška plina od 861,60 kn (neto) ne odnosi na mjerno mjesto … Zagreb, nego za mjerno mjesto … te da obračunati utrošak nije u vezi s izgradnjom stambene zgrade u Zagrebu, …(računi navedeni u tablici na str. 41. obrazloženja prvostupanjskog rješenja).

22. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je porezno tijelo povećalo rashode u iznosu od 306.912,73 kn s osnova izdataka koji nisu nastali u poslovne svrhe, već se radilo o rashodima za privatne potrebe vlasnika obrta, Ž. G., za koje je utvrđeno da se radi o izuzimanju u iznosu od 183.165,52 kn (167.276,66 kn + 15.888,86 kn), te s osnova troškova obračunatog poreza na dohodak od kapitala i prireza porezu na dohodak u iznosu od 123.747,21 kn (porez 110.488,58 kn i prirez 13.258,63 kn).

23. Pri provedbi nadzora poreza na odbit za 2019. poreno tijelo je utvrdilo kako za nabavljenu robu po primljenim računima koji su navedeni na stranicama 45. i 46. obrazloženja prvostupanjskog rješenja, u iznosu od 184.108,98 kn (osnovica 147.287,18 kn, PDV 36.821,80 kn) porezno tijelo je utvrdilo da tužitelj nema izlazne račune niti otpremnu dokumentaciju za obavljenu isporuku, da u Glavnoj knjizi iskazuje poslovne prihode i rashode od prodaje robe u „tranzitu“ bez evidentiranja poslovnih promjena zaduženja i razduženja skladišta te da na stanju zaliha na dan 1. rujna 2019. odnosno 31. prosinca 2019. nema predmetne robe.

24. Osim toga, tijekom poreznog nadzora, a uvidom u predočenu poslovnu dokumentaciju tužitelja, utvrđeno je kako je tužitelj u 2019. godini propustio obračunati kupcu IKAR d.o.o. isporuku krečnjaka –kalcita u „tranzitu“ u količini od 2.674 m3 (tablica n str. 49. i 50. obrazloženja prvostupanjskog rješenja) u vrijednosti od 73.535,00 kn (osnovica 58.828,00 kn, PDV 14.707,00 kn).

25. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je vezano za evidentirane troškove gradnje od ukupno 33.802,08 kn (osnovica 27.041,62 kn, PDV 6.760,46 kn), porezno tijelo od tužitelja, zaključkom KLASA: UP/I-471-02/20-01/175, URBROJ: 513-07-12/21-30 od 23. ožujka 2021. zatražilo dostavu vjerodostojne dokumentacije o utrošku građevinskog materijala u izgradnji stambene zgrade u Zagrebu, …, te je tužitelj poreznom tijelu 2. travnja 2021. dostavio dodatnu dokumentaciju kojom se potvrđuje utrošak građevinskog materijala u izgradnji stambene zgrade u Zagrebu, …, osim za primljene račune broj 21, 27, 28, 29, 48, 62, 65, 66, 67, 73, 150, 171, 316, 317, 439, 497 (navedeni u tablici na str. 51. obrazloženja prvostupanjskog rješenja). Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, porezno tijelo je utvrdilo da je na navedenim računima rukom napisano da je „Ž. G. osobno izvodio radove“, ali da u Glavnoj knjizi za 2019. nisu evidentirani poslovni događaji u vezi s ovim radovima u vlastitoj režiji, osim proknjiženih troškova nabave materijala. Zbog navedenog je utvrđeno kako je vrijednost dobara od 24.939,70 kn izuzeta od strane vlasnika obrta Ž. G. za vlastite potrebe, obračunat porez na dohodak od kapitala, te je utvrđeno kako su poslovni rashodi manje evidentirani u iznosu od 24.939,70 kn odnosno za trošak bruto dohotka od kapitala po osnovi izuzimanja.

26. U provedbi poreznog nadzora utvrđeno je i kako obračunati utrošak plina u iznosu od 802,70 kn nije u vezi sa izgradnjom zgrade u Zagrebu, …, već je u pitanju mjerno mjesto …., zbog čega je konstatirano kako su i za navedeni iznos evidentirani manji rashodi.

27. Iz dostavljene dokumentacije i provedenih knjiženja vezano za dobavljača HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. Z., a u vezi društva O. Q. d.o.o. utvrđeno je da su obveze prema društvu O. Q. d.o.o. evidentirane u manjem iznosu od 10.000,00 kn, troškovi izgradnje objekta evidentirani u iznosu manjem od 10.000,00 kn te da su, u pogledu primljenog računa broj UR 231 – rn. 1102/10/1 od 16. travnja 2019., dobavljača V. k. d.o.o., troškovi izgradnje manje evidentirani u iznosu od 1.466,40 kn.

28. Opća načela vođenja knjigovodstva i evidencija propisana su člancima 65., 66. i 67. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) prema kojima se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom razvojem i okončanjem poslovnih događaja. Knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. Knjiženja i druga evidentiranja ne smiju se mijenjati na način da se prvotni sadržaj više ne može utvrditi. Smatra se da se poslovne knjige, osim evidencija o dnevnom gotovinskom prometu, vode pravodobno, ako se njima osiguravaju podaci bitni za pravodobno utvrđivanje i prijavljivanje (izvješćivanje) te plaćanje poreznih obveza.

29. Odredbom članka 92. Općeg poreznog zakona propisano je da, ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti (stavak 1.). Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona (stavak 2.). Pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit će od: raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena 2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja 3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja 4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji 5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom (stavak 3.).

30. Prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04., 90/05., 57/06.,146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 106/18. i 121/19.) porezna osnovica je odbit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

31. Odredbom članka 61. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020. i 138/2020.) propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju se primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobici, udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju.

32. Člankom 66. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona smatraju izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.

33. Odredbom članka 7. stavka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) propisano je da se isporukom dobara uz naknadu smatra korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez.

34. Člankom 26. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 01/17., 41/17., 128/17., 1/19. i 1/20.) propisano je da se izuzimanje, odnosno korištenje dobara i usluga poreznog obveznika u neposlovne svrhe ili druge svrhe osim njihovog poslovanja utvrđuje na temelju računa, obračuna, knjigovodstvenih i drugih vjerodostojnih isprava.

35. Odredbom članka 78. stavka 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je svaki porezni obveznik obavezan izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik.

36. Člankom 157. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora za isporučena dobra i obavljene usluge ispostaviti račun koji sadrži elemente iz članka 79. Zakona. Račun može biti ispostavljen na papiru ili u elektroničkom obliku. Porezni obveznik kupcu dostavlja račun te osigurava primjer koji služi kao isprava za knjiženje.

37. Slijedom navedenog, a imajući u vidu mjerodavne Zakona o porezu na dobit, Zakona o porezu na dohodak te Zakona o porezu na dodanu vrijednost kojima se propisuje što je porezna osnovica poreza, kao i odredbe Općeg poreznog zakona koje propisuju kako se mora voditi knjigovodstvo, odnosno na kojim i kakvim ispravama se moraju temeljiti knjiženja u poslovnim knjigama, sud je stava, da je porezno tijelo, uvidom u predočenu poslovnu dokumentaciju tužitelja, pravilno utvrdilo da tužitelj evidentiranja u poslovnim knjigama ne temelji na urednoj i vjerodostojnoj dokumentaciji zbog čega su prvostupanjskim rješenjem utvrđene porezne obveze poreza na dobit, poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala, prireza porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala te poreza na dodanu vrijednost, pravilne i na zakonu osnovane.

38. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je, prema stajalištu ovoga suda, tužitelju, prvostupanjskim rješenjem utvrđen manje obračunati porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. u iznosu od 270.083,83 kn i zatezna kamata u iznosu od 70.068,16 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. u iznosu od 53.383,62 kn i zatezna kamata u iznosu od 9.925,71 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. u iznosu od 62.791,15 kn i zatezna kamata u iznosu od 7.421,99 kn te za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 37.220,20 kn i zatezna kamata u iznosu od 2.139,54 kn.

39. Isto tako, prema stajalištu ovoga suda, pravilno je prvostupanjskim rješenjem, tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. u iznosu od 354.478,56 kn i zatezna kamata u iznosu od 96.512,52 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. u iznosu od 206.759,80 kn i zatezna kamata u iznosu od 40.893,17 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31.prosinca 2018. u iznosu od 110.488,58 kn i zatezna kamata u iznosu od 14.267,52 kn i za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 126.101,75 kn i zatezna kamata u iznosu od 8.259,17 kn. 40. Pravilno je tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđen manje obračunati prirez porezu na dohodak po osnovi dohotka od kapitala za razdoblje od 1. siječnja 2016. u iznosu od 42.537,43 kn i zatezna kamata u iznosu od 11.581,51 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. u iznosu od 24.811,18 kn i zatezna kamata u iznosu od 4.907,19 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. u iznosu od 13.258,63 kn i zatezna kamata u iznosu od 1.712,10 kn te za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 15.132,21 kn i zatezna kamata u iznosu od 991,11 kn.

41. Nadalje, prema stajalištu ovoga suda, pravilno je prvostupanjskim rješenjem, tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. u iznosu od 97.836,08 kn i zatezna kamata u iznosu od 27.213,86 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. u iznosu od 76.178,57 kn i zatezna kamata u iznosu od 15.480,99 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. u iznosu od 90.603,16 kn i zatezna kamata u iznosu od 12.154,25 kn te za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u iznosu od 56.516,76 kn i zatezna kamata u iznosu od 3.975,24 kn a kako je sve detaljno obrazloženo u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 24. studenog 2021.

42. Stoga, nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovog upravnoj stvari tužbeni navod tužitelja kako je poreznom tijelu na završni razgovor dostavio dokumentaciju koju porezno tijelo nije prihvatilo niti izvršilo uvid u istu. Naime, postupak poreznog nadzora trajao je od 1. lipnja 2020. (dan definiran u Obavijesti o poreznom nadzoru od 22. svibnja 2020.) do dana izdavanja zapisnika o poreznom nadzoru, 19. listopada 2021. u kojem periodu je tužitelj imao dostatno vremena predočiti odgovarajuću dokumentaciju poreznom tijelu, što je i njegova zakonska obveza propisana odredbom članka 69. Općeg poreznog zakona. Iz stanja spisa također proizlazi da tužitelju nije bilo uskraćeno očitovati se i dostaviti relevantnu dokumentaciju, a na koje pravo je u skladu s načelom pomoći neukoj stranci bio upućen od poreznog tijela. Suprotno navodima tužbe iz obrazloženja osporavanih odluka jasno je vidljivo kako je i naknadno dostavljena dokumentacija bila predmet ocjene, ali ista nema utjecaja na drugačije utvrđenje činjeničnog stanja, koje stajalište prihvaća i ovaj sud, budući se radi o dokumentaciji koja nije provedena kroz poslovne knjige tužitelja, već je ista izrađena suprotno prethodno citiranim zakonskim odredbama. Isto tako tužitelj tijekom ovog upravnog spora nije sudu predočio drugu relevantnu dokumentaciju kojom bi doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog poreznog nadzora, već isti samo paušalno osporava zaključke prvostupanjskog tijela i tuženika te iznosi općenite prigovore u pogledu ocjene činjeničnog stanja.

43. Naime, predmet poreznog nadzora je provjera i utvrđivanje porezno relevantnih činjenica u kontekstu zakonitog utvrđenja, obračuna i iskazivanja porezne obveze, koja obveza se tiče isključivo poreznog obveznika, jer je upravo porezni obveznik dužan, prema općim načelima knjigovodstva, ustrojiti i voditi svoje poslovne knjige i evidencije. Za sve poslovne promjene, porezni obveznik mora imati odgovarajuće uredne i vjerodostojne isprave, kako bi već u tijeku postupka nadzora dokazao da je sukladno zakonu utvrđivao, obračunavao i u poreznim prijavama iskazivao poreznu osnovicu i poreznu obvezu. I odredbe samog Općeg poreznog zakona nalažu poreznom obvezniku dokazati one činjenice koje umanjuju ili ukidaju porez, na način da za svoje tvrdnje o zakonitosti poslovanja, a naročito zakonitosti utvrđene i obračunate porezne osnovice i obveze, već u tijeku postupka nadzora predoči odgovarajuće dokaze.

44. Samo ona dokumentacija iz koje se nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, odnosno ona koja potpuno i istinitu odražava nastali poslovni događa, može imati status uredne i vjerodostojne dokumentacije i kao takva može biti relevantna u poreznom postupku i postupku dokazivanja pored poreznim tijelom, a u skladu s odredbama članka 56. i članka 66. Općeg poreznog zakona.

45. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ove presude.

46. Sud u smislu odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima, nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova.

U Osijeku 25. listopada 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).