REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5065/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. /OIB: 29743547503/ iz Zagreba, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa RL, VL, FL, IL i ZL, radi utvrđenja nezakonite odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-573/2019-2 od 9. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-738/17 od 6. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovan otkaz) od 19. lipnja 2017. nezakonita i nedopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na poslove samostalnog stručnog suradnika za preuzimanje rizika, radi obavljanja kojih poslova je zasnovao radni odnos kod tuženika, uspostavljanje kontinuiteta svih prava iz radnog odnosa od donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovan otkaz), odnosno od 19. lipnja 2017. do vraćanja na rad i naknadu parnični troškova (stavak I. izreke). Stavkom II. izreke (pogrešno označenim kao stavak III.) naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn. Odbijen je zahtjev tuženika za isplatu daljnjeg iznosa od 10.000,00 kn na ime parnični troškova.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-738/2017 od 6. veljače 2019. u dijelu kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženika, te predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.
8. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovan otkaz) od 19. lipnja 2017. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (čl. 115. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR-a), za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na poslove samostalnog stručnog suradnika za preuzimanje rizika (čl. 124. st. 1. ZR- a).
11. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 2010.,
- da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 15. prosinca 2014. obavljao poslove samostalnog stručnog suradnika za preuzimanje rizika u Sektoru neživotnih osiguranja i reosiguranja u poslovnim prostorijama Regijske podružnice Jadran - Poslovnici u Splitu,
- da je tuženik 19. lipnja 2017., pozivom na odredbu članka 115. ZR-a donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu /poslovno uvjetovani otkaz/,
- da je protiv iste Odluke tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,
- da je tuženik u cilju reorganizacije i centralizacije poslovanja ukinuo neka radna mjesta pa tako i radno mjesto samostalnog stručnog suradnika za preuzimanje rizika u pomorskom prometu u podružnici u Splitu, koje je poslove obavljao tužitelj,
- da je tužitelj bio jedini radnik na tom radnom mjestu u Splitu,
- da tuženik nije zaposlio drugu osobu na tim poslovima u poslovnoj jedinici u [adresa], a niti u Zagrebu.
12. Po ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) dok je stavkom 2. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
14. Iz po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik u cilju racionalizacije i centralizacije poslovanja ukinuo tridesetak radnih mjesta, od čega najviše u Sektoru neživotnih osiguranja i reosiguranja, među kojima je i tužiteljevo radno mjesto samostalnog stručnog suradnika za preuzimanje rizika u Poslovnici u Splitu, te da na istom radnom mjestu tuženik nije zaposlio nove radnike. Stoga su potpuno irelevantni revizijski navodi tužitelja o organizacijskom ustroju tuženika.
15. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
