REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4184/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alen Blagajec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1550/2019-2 od 18. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-630/15-48 od 15. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1550/2019-2 od 18. travnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-630/15-48 od 15. veljače 2019. u dijelu u kojem je na dosuđeni iznos glavnice od 18.969,72 kuna ili 2.517,71 EUR odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 16. listopada 2008. do 14. veljače 2019. i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 18.969,72 kuna ili 2.517,71 EUR za razdoblje od 16. listopada 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 14. veljače 2019. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak revizije u iznosu od 1.406,25 kn ili 186,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena tekućim od 25. listopada 2022. do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 23.712,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 16. listopada 2008. do isplate te je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 18.969,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 15. veljače 2019. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 15.000,04 kn s istim kamatama (toč. I. izreke). Ujedno je djelomično odbijena žalba tužitelja te je u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 4.742,43 kn, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 18.969,72 kn za razdoblje od 16. listopada 2008. do 15. veljače 2015., prvostupanjska presuda potvrđena.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o kamatama tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tako da prihvati tužbeni zahtjev.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U revizijskom stupnju postupka predmet spora je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos nenovčane imovinske štete.

7. Odredom čl. 382. st. 2. ZPP-a je propisano da u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

10. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj naznačuje pitanja

„1. Da li zakonska zatezna kamata za utvrđenu totalnu štetu na motociklu (vozilu ) tužitelja, kao nenovčanu imovinsku štetu, a u postupku za naknadu štete iz prometne nezgode, počinje teći i da li obveza tuženika na platež te kamate nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku i u trenutku pregleda u kojem je utvrđen nastup totalne štete, ili neke druge nenovčane imovinske štete na vozilu odnosno motociklu, a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom (tj. prijedlogom za nagodbu) uz koji je priložila svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili tijek kamata počinje teći tek od donošenja I-stupanjske odluke?

2. Da li, a u povezanosti s prethodno navedenim pravnim pitanjem odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje u tekstu: ZOOUP), kao propisa lex specialis u postupcima za naknadu štete po izvanugovornoj odgovornosti zbog štete nastale u prometnoj nezgodi, pravi bilo kakvu razliku u odnosu na početak tijeka zateznih kamata za naknadu neimovinske i naknadu nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć i totalna šteta na vozilu), a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku sa svom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, te da li ta odredba ZOOUP-a (od st. 1 do st. 4) jasno propisuje obveze tuženika i pravo tužiteljice na naplatu zateznih kamata ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I- stupanjske odluke?

3. Da li odredba čl. 12 ZOOUP-a st. 1 do st. 4. predstavlja iznimku od pravila navedenog u odredbi čl. 1089. st. 2. noveliranog ZOO (NN br. 35/05 i 41/08 )?“.

11. Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tužitelj se poziva na veći broj odluka ovog suda u kojima je izraženo shvaćanje koje nije podudarno s onim iz pobijane presude.

12. Naznačena pitanja ovaj sud ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud na dosuđeni iznos nenovčane imovinske štete kamate dosudio od presuđenja (15. veljače 2019.) do isplate primjenom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) uz obrazloženje da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je kao novčana obveza tuženika određena prema cijenama na dan presuđenja pa tuženik od tog dana kasni s ispunjenjem obveze.

14. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Rev 934/14-2 i Rev 550/14-2 iz kojih proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP).

15. Člankom 12. st. 1. ZOOP propisano je da je odgovorni osiguratelj dužan u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen je odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

16. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Slijedom iznesenog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da se u konkretnom slučaju tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe 16. listopada 2008., tužitelj ima pravo na kamate od tog datuma.

18. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 12. st. 4. ZOOP kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu kamate na dosuđeni iznos nenovčane imovinske štete (18.969,72 kn), valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st.

1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci.

19. Tužitelj uspio je s revizijom te mu je na temelju čl. 166. st. 2., 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) priznat trošak revizije u iznosu od 1.125,00 kuna što uz 25% PDV-a, odnosno trošak u iznosu od 1.406,25 kn ili 186,64 EUR. 20. Preračunavanje izvršeno prema tečaju od 7,53450 kn za 1. EUR.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil