REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-764/2018

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Cvitković, u kaznenom postupku protiv optuženika B. B., zbog kaznenog djela iz članka zbog kaznenog djela iz članka 147. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11), u povodu privatne tužbe S. M., nakon održane i zaključene javne rasprave 20. listopada 2022., u prisutnosti optuženika, te privatnog tužitelja, 25. listopada 2022. objavio je i

p r e s u d i o  je :

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08),

Optuženik: B. B., OIB:…,

rođen … u K., BiH, s prebivalištem u

K., umirovljenik, državljanin

Republike  Hrvatske,  neoženjen,  bez  djece,  srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi noću 3. kolovoza 2018. oko 3,00 sati u K. na rivi ispred samoposluge S. verbalno i fizički napao privatnog tužitelja u prisustvu svjedoka, bez ikakvog razloga i povoda sa riječima: "što lažeš, ja sam te vidio kako polijevaš ruke katalizatorom (kemijskom supstancijom), pa si tako sebi namjestio lažnu penziju", pokazujući rukama, "ovako si radio, ovako si radio" i prijetio se da će ga udariti šakom koju je držao u rukama i pritom prijetio da će ga ubiti kad– tad i sve to u prisustvu dvaju svjedoka, tako da je privatnog tužitelja vrijeđao, sramotio i klevetao i širio lažne informacije, nanoseći mu duševnu bol javno protiv časti i ugleda,

II. dakle, drugog uvrijedio, te pred drugima iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju, koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita,

III. čime bi počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv privatnosti – uvrede – opisano i kažnjivo po članku 147 stavak 1. KZ/11, te kazneno djelo – klevete – opisano i kažnjivo po članku 149 stavak 1. KZ/11, a sve u svezi člankom 51. KZ/11.

IV. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj S. M. dana podigao je 13. kolovoza 2015. pred

ovim sudom privatnu tužbu protiv B. B., a koju privatnu tužbu je konačno uredio dana 8. travnja 2021., a zbog dva kaznena djela protiv privatnosti – uvrede – opisano i kažnjivo po članku 147 stavak 1. KZ/11, te kazneno djelo – klevete – opisano i kažnjivo po članku 149 stavak 1. KZ/11.

2. Optuženik B. B. pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe izjavio je kako se u odnosu na navode privatne tužbe ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani: otpusno pismo V. b. S., Kožno odjeljenje od 22.11.1976. M. S. (list 3 spisa), otpusno

pismo Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada od 21. studenog 1983. na ime M. S. (list 4-5 spisa), rješenje Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika H. od 23. listopada 1978. list od 6-7 spisa, presuda Upravnog suda u Zagrebu US-1329/1986 od 9. listopada 2016. od 8-9 spisa, presuda Upravnog suda RH US 9441/21 od 14. lipnja 2006. (list 10-12 spisa), rješenje HZMO od 8. studenog 2007. (list 13-14 spisa), te su saslušani privatni tužitelj S. M. iskaz na zapisniku od 25. travnja 2022. (list 43-44 spisa), svjedoci B. R. iskaz na zapisniku od 14. rujna 2022. (list 47 spisa) i I. V. R. iskaz na zapisniku od 14. rujna 2022. (list 48 spisa).

4. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika, te je na kraju ispitan optuženik.

5. Optuženik u svojoj obrani naveo je da je on doista 2018. u K. na rivi S. M. kazao da je polijevao ruke katalizatorom, te je pokazivao kako je

to radio. Isti je tada bio u društvu danas ispitanih svjedoka. Isto da je kazao zato što da je to vidio na svoje oči i što da se navedeno dosita dogodilo. Naime, S. M. je radio zajedno sa njim u isto vrijeme u tvornici J., a jedno vrijeme su zajedno radili na istim poslovima, i to na pripremi posla. Isti posao su zajedno radili 4 do 4,5 mjeseca. U J. je radio do 25.9.1979. do 30.6.1993. U navedenom periodu, a pogotovo u periodu kada je radio s M. vidio je na svoje oči kako M. polijeva ruke katalizatorom, a kako bi što manje radio, to tvrdi, zato da će mu to i dalje ponavljati jer da je to istina. On njega na ovaj način ne kleveće, govori istinu. Nije mu kazao da je ovako namjestio lažnu mirovinu, nego da mu je kazao da zna što je radio i to će uvijek tvrditi, jer da je to vidio na svoje oči. Nije mu ove prigode prijetio, niti ga vrijeđao. Kao dokaz za sve izrečeno da će donijeti dokaz iz Mirovinskog o tome do kada sam radio u J..

6. S obzirom na navode obrane optuženik je za spis dostavio dopis HZMO-a od 13. listopada 2021. s podacima o mirovinskom stažu i plaći. U prilogu potvrdu od 13. listopada 2021 o mirovinskom stažu i plaći, a što je pročitano i pregledano u dokazne svrhe.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane optuženika, ovaj sud smatra da u konkretnim slučaju nije dokazano da je optuženik B. B. inkriminirane prigode počinio kazneno djelo uvrede, niti kazneno djelo klevete, kao niti koje drugo kazneno djelo, pa je temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se optuženik B. B. oslobađa optužbe.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi B. B. 2018. u K. privatnom tužitelju u prisustvu ispitanih svjedoka kazao da je polijevao ruke katalizatorom, te je pokazivao kako je to radio. Sporno je je li time uvrijedio privatnog tužitelja, te je li na ovaj način o privatnom tužitelju iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, a znajući da je neistinita, ili je pak iznosio tvrdnje koje su istinite, odnosno za koje smatra da su istinite. Sporno je je li inkriminirane prigode verbalno i fizički napao privatnog tužitelja riječima: "što lažeš, ja sam te vidio kako polijevaš ruke katalizatorom (kemijskom supstancijom), pa si tako sebi namjestio lažnu penziju", i prijetio se da će ga udariti šakom koju je držao u rukama i pritom prijetio da će ga ubiti kad– tad.

9. Sud je razmatrao obranu optuženika, materijalnu dokumentaciju iz spisa i kao iskaze svjedoka, te privatnog tužitelja.

10. Privatni tužitelj S. M. u svom iskazu naveo je da je kritične prigode koju je tužio bila noć 2018. te je bio u društvu sa svojim prijateljima I.

V. R. i B. R., podalje od njih na šentadi je ležao B.

B., oni ga nisu vidjeli jer je bila noć. U jednom trenutku isti se digao te je prišao njemu i njegovim prijateljima, te je pokazivao rukom prema drugoj ruci, okrenut prema njima te je govorio "ovako si radio". Isti je pokazivao da je on sebe polijevao nekakvom kemijskom supstancom na poslu i tako dobio mirovinu, isti je na to mislio. Isti je rekao da je on sebe polijevao kemijskom supstancom i tako dobio lažnu mirovinu, međutim isti tada nije niti radio sa njim već je u K. došao nakon što je on već ozlijeđen, i oni nisu zajedno radili. On da je uredno dobio mirovinu te ima svu dokumentaciju koju je predao sudu kao i medicinsku dokumentaciju, te su ovakve tvrdnje da je lažno dobio mirovinu neistinite tvrdnje, a što njega vrijeđa i šteti mu. On da je kazao B. da to nije istina i da će mu pokazati dokumentaciju koju ima, isti je nastavio vikati da prima lažnu mirovinu da je prevario državu, te stalno pokazivao rukom prema ruci kao da se polijeva kemijskom supstancom. Isti je ove prigode prijetio da će ga udariti i vikao: "da će me štakom udariti, što lažeš" on da nije ništa lagao. Mirovinu je dobio na temelju profesionalne bolesti jer je obolio na radu, a o čemu je predao dokumentaciju za spis, a do mirovine je bio na privremenoj naknadi. B. B. da nije radio sa njim već je u firmu došao nakon što je on obolio.

11. Svjedok B. R. naveo je da je on prijatelj od S. M. dok

već dugo vremena ne razgovara s B. B.. Sjeća se događaja iz kolovoza 2018. kada su u večernjim satima sjedili ispred prodavaonice na R. u K., S. M., I. V. R. i on. Među njih je došao B. i govorio

M. da je prao ruke katalizatorom,. Na poseban upit naveo je da ga nije vrijeđao nego je govorio da je prao ruke katalizatorom i oni su se posvađali, te je svađa trajala oko 20-tak minuta. Kako je B. poslije kazao da je on vidio kako je M. prao ruke katalizatorom. Koliko se sjeća ove prigode B. nije vrijeđao i prijetio M.. Na poseban upit privatnog tužitelja svjedok je kazao da je B. pokazivao rukama po svojoj ruci da je polijevao katalizatorom.

12. Iz iskaza svjedoka I. V. R. proizlazi da je on u dobrim odnosima

s M. i B. kako u vrijeme za koje ga se pita tako i danas, sjeća se događaja od prije 4 godine kada su na jednoj klupi na rivi u K. sjedili M.,

R. i on, a na drugoj klupi je ležao B., a koji je ležao na klupi do njih ili dvije klupe do njih. B. je bio pripit, oni nisu pili. U jednom trenutku M. je pričao o J. gdje je ranije radio, a tada se s klupe ustao B. te došao do njih i počeo govoriti kako je on vidio da je M. zalijevao svoju ruku katalizatorom i pokazivao isto pokretima. Isti je ponavljao kako on nije obolio u J. već da je sam zalijevao svoju ruku katalizatorima i da je on to vidio. Kako se radilo o monologu, M. mu nije odgovarao, a ako i je to je bilo kratko, sve je trajalo 15-20 minuta nakon čega su otišli oni ili on, toga se ne može sjetiti. Na upit je li ove prigode bilo vrijeđanja naveo je da nije bilo vrijeđanja, psovanja, te da je B. bio pripit pa da je time razumio njegovo ponašanje, ali nije u redu navedenom čovjeku, tada od 74 godine, tako govoriti. Ove prigode nije čuo da bi B. izrekao ikakve prijetnje M., M. je otišao i kazao neće on mene maltretirati ja ću ga tužiti. Na

upit kazao je da B. nije otvoreno kazao da je ovako namjestio sebi lažnu penziju već da se to dalo iščitati iz onoga što je govorio, dalo se zaključiti da mu isto govori da polijevanje ruke katalizatorom je namjestio penziju, a ne zbog alergenata. Ove prigode B. da nije prijetio, on se ne sjeća da mu je na iti jedan način prijetio. 13. Pregledom otpusnog pisma V.b. S., Kožno odjeljenje od

22.11.1976. proizlazi da je privatni tužitelj uslijed dijagnose eczema vulgarre chron manus utg-e e proffesionale ležao u bolnici 26 dana od 27. 10. 1976., nadalje iz otpusnog pisma Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada od 21. studenog 1983. na ime M. S. proizlazi da se kod bolesnika radi o alergijskom kontaktnog dermatitisa profesionalne etiologije. Da je isti nije radno sposoban za obavljanje svog dosadašnjeg posla kao niti za druge poslove na kojima bi u znatnoj mjeri bio u kontaktu sa alergenim i iritantnim kemijskim supstancijama. Te da je potreban nastavak liječenja kod nadležnog dermatologa. Također iz navedenog otpusnog pisma razvidno je i da se zbog kožnih promjena na obim šakama i podlakticama liječi od 1976. Isto tako razvidno je da je nakon kraćeg bolovanja upućen na isto radno mjesto. 1977. da mu je promijenjeno radno mjesto, na tu ocjenu da se žalio jer u skladištu dolazi u kontakt sa istim materijalima žali se u 2 navrata i neradi tih 7 godina čekajući rješenja. Pregledom rješenja Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 23. listopada 1978. razvidno je da se privatnom tužitelju počev od 15. 2. 1977. priznaje pravo na zaposlenje na poslu radnika u skladištu, uslijed gore opisanog oboljenja. Pregledom presuda Upravnog suda u Zagrebu US-1329/1986 od 9. listopada 2016. od 8-9 spisa, presuda Upravnog suda RH US 9441/21 od 14. lipnja 2006. razvidno je da se privatni tužitelj žali na rješenje RZ-6650 od 12. 3. 1985. u kojem mu je priznato svojstvo invalida rada s pravom na zaposlenje na drugom radnom mjestu i to na mjestu radnika u skladištu, odnosno noćnog čuvara s punim radnim vremenom, te da je upravna tužba privatnog tužitelja odbijena, dok je drugom presudom uvažena tužba u odnosu na poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, središnje službe Zagreb klasa 140-04/00-01/OB ur broj 341-99-03/1-00/014655 od 29. lipnja 2001., a kojim osporenim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broji 8339 od 12. listopada 2000. godine, kojim je rješenjem tužitelju kao osiguraniku određeno počev od 1. siječnja 1999. godine invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od, 520,38 kn, time da mu je mirovina obračunata temeljem mirovinskog faktora i vrijednosnih bodova prema desetogodišnjem razdoblju od 1975 do 1984. Pregledom rješenja HZMO od 8. studenog 2007. utvrđeno je da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu pod brojem 8339 8. studenoga 2007. osiguraniku korisniku prava za naknadu plaće zbog nezaposlenosti počev od 1. siječnja 1999. prevedeno to pravo na invalidsku mirovnu Zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 650,54 kn.

14. Uvidom dopis HZMO-a od 13. listopada 2021. s podacima o mirovinskom stažu i plaći za B. B.,a koji su prikupljeni u svrhu podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu u svrhu kompletiranja i kontrole podataka o stažu osiguranja i plaći, odnosno osnovici. Iz kompletiranih podataka o stažu osiguranja i plaći, a u odnosu na rad u J.

pogon poliestera razvidno je da je B. B. na istom radnom mjestu radio od 1979. godine do 1993. godine.

15. Kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, za postojanje kaznenog djela klevete nije potrebna namjera da se netko kleveće već je potreban umišljaj koji obuhvaća svijest učinioca da svojom radnjom pronosi nešto neistinito što može škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.

16. Prije svega za kazati je da je na naprijed navedeni način, a prije svega na temelju iskaza ispitanih svjedoka, i to B. R. i I. V. R., a

koji su prijatelji privatnog tužitelja, a čiji iskazi podržavaju navode obrane optuženika utvrđeno što se točno dogodilo inkriminirane prigode. Naime, ovi svjedoci kao prijatelji privatnog tužitelja ne bi zasigurno podržavali obranu optuženika da se događaj na isti način nije odvio, isti su iskazivali suglasno, okolnosno i uvjerljivo. Njihovi iskazi podržavaju navode obrane optuženika o tijeku inkriminiranog događaja, izgovorenom i učinjenom tijekom događaja od strane optuženika. Naime, iz iskaza navedenih svjedoka i optuženika proizlazi da je optuženik inkriminirane prigode kazao da je privatni tužitelj polijevao ruke katalizatorom, te je pokazivao kako je to radio, ali da mu nije direktno govorio da je tako dobio mirovinu. Sam privatni tužitelj navodi da mu optuženik nije kazao da je na taj način dobio mirovinu nego da je na to mislio. Nadalje, svjedoci navode da inkriminirane prigode nije bilo nikakvog vrijeđanja, prijetnji od strane optuženika prema privatnom tužitelju, a što proizlazi i iz obrane optuženika. Dok je i sam privatni tužitelj različito iskazivao od sadržaja svoje privatne tužbe u kojoj je naveo da mu je optuženik kazao da će ga kad-tad ubiti, a u svom iskazu nije spomenuo navedeno, već je spomenuo prijetnje štakom, a o čemu ne iskazuju svjedoci. U samom tužbi tereti optuženika da mu je optuženik kazao da je namjestio lažnu penziju polijevanjem ruke katalizatorom, što u svojoj izjavi pred sudom opovrgava. Slijedom navedenog ovaj sud smatra iskaz privatnog tužitelja motiviran željom za osudom istog.

17. Stoga, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik inkriminirane prigode kazao da je privatni tužitelj polijevao ruke katalizatorom, te je pokazivao kako je to radio, ali da mu nije kazao da je tako dobio mirovinu.

18. Optuženik se brani da je istina da je privatni tužitelj polijevao ruke katalizatorom, a što je on vidio, a kada su zajedno radili u J., dok privatni tužitelj ističe da nikada nisu zajedno radili.

19. Iz gore navedenih dokaza razvidno je da je optuženik radio u J. od 1979. do 1993., dok za privatnog tužitelja nema podataka od kada radi u istoj firmi, ali je jasno da zasigurno radi već 1976. a kada je profesionalno obolio. Iz svega navedenog je jasno da optuženik i tužitelj rade u isto vrijeme u istoj firmi, a što je suprotno tvrdnjama privatnog tužitelja. Slijedom navedenog jasno je da je optuženik realno mogao vidjeti, jer su doista radili u isto vrijeme na istom mjestu, ono što tvrdi da je vidio. Optuženik je uvjeren da je vidio da privatni tužitelj polijeva ruke katalizatorom, a što je jasno iz njegovog iskaza, držanja pred sudom, odlučnosti o onome što govori sve u nazočnosti privatnog tužitelja, on je siguran da je njegova tvrdnja istinita. Na ovaj način optuženik je dokazao da je imao osnovanog razloga povjerovati u istinitost onog što je iznosio.

20. Nadalje, u postupku je na nedvojben način utvrđeno da nije optuženik kazao da privatni tužitelj sebi namjestio lažnu penziju polijevanjem ruke katalizatorom, kemijskom supstancijom. Klevetnička izjava mora biti takva da je u stanju škoditi časti i ugledu, odnosno mora biti prikladna da izazove prijekor ili prezir ili da umanji nečiji ugled u javnosti, dakle prvo vodi moralnom ocrnjivanju, a drugo umanjivanju socijalne vrijednosti. Radi se o umanjenju socijalne i moralne vrijednosti, društvenog ugleda i reputacije, poniženju, tako da može umanjiti njegove mogućnosti obavljanja poslova i življenja. Je li je neka izjava uvreda ili kleveta, prosuđuje se s obzirom na okolnosti slučaja. U konkretnom slučaju izjava da je netko polijevao ruke katalizatorom i pokazivanje kako je to činio, bez da je optuženik izrekao da je tako namjestio mirovinu, nije klevetnička izjava. Prije svega ne može se nekoga klevetati mislima već samo izgovorenom, napisanom, riječju, to što je optuženik mislio, ili oštećenik mislio da optuženik misli nije klevetnička izjava. Riječi da je neko polijevao ruke katalizatorom same za sebe nisu takvog karaktera da bi umanjile nečiji čast ili ugled, dovele do poniženja oštećenika, k tome u konkretnom slučaju optuženik je uvjeren da iznosi istinite činjenične tvrdnje.

21. Iz svega navedenog proizlazi da kritične prigode optuženik nije klevetao oštećenika.

22. Kazneno djelo uvrede čini onaj tko uvrijedi drugoga. Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u izraženom ili pokazanom omalovažavanju druge osobe ili u nepoštivanju ljudskog dostojanstva. Sadržaj uvrede je u omalovažavanju, u negativnom sudu o vrijednosti drugoga. Uvredu riječima može biti pogrdna formi suda koji ne sadrži činjenice, koji nema supstance, na sugestivan način izjavljuje dojam o ličnosti drugoga Ili psovka- kad počinitelj u formi suda bez razumnog sadržaja izjavljuje svoje nepovoljno mišljenje o društvenoj sposobnosti druge osobe. Izjava da je oštećenik predmetne prigode polijevao ruke katalizatorom nisu ni pogrdni sud o oštećeniku, niti psovka upućena istom. Svjedoci događaja navode da inkriminirane prigode nije bilo vrijeđanja oštećenika o strane optuženika što govori o mnijenju sredine o onome što mu je optuženik kazao. Ovaj sud smatra da se riječi optuženika da je oštećenik polijevao ruke katalizatorom predstavljaju nepristojno ponašanje koje ne predstavlja kazneno djelo uvrede. Subjektivni osjećaj vrijednosti oštećenika ne može biti predmet zaštite kod kaznenog djela uvrede, već se mora raditi o časti u objektivnom smislu, kao vrijednosti koja pripada svakom pojedincu u određenoj sredini.

23. Nadalje, u postupku nije niti utvrđeno da bi optuženik svojim postupanjem inkriminirane prigode počinio koje drugo kazneno djelo.

24. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog valjalo je optuženog B. B. na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 osloboditi optužbe.

25. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja, jer je postupak dovršen presudom kojom se optuženik oslobađa od optužbe.

Splitu, 25. listopada 2022.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku

- privatnom tužitelju

- spis