Poslovni broj: 9 UsI-607/20-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice M. J. iz Z. protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z, radi prisilne naplate poreza, 25. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-02/15-01/924, URBROJ: 513-04-19-2 od 9. prosinca 2019.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-02/15-01/924, URBROJ: 513- 04-19-2 od 9. prosinca 2019. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana KLASA: UP/I-415-02/2015-001/00813, URBROJ: 513- 007-24-10/2015-01 od 27. travnja 2015. kojim je utvrđeno da tužiteljica kao ovršenik duguje temeljem ovršnih isprava na dan 27. travnja 2015. iznos od 74.362,26 kn (glavnica 70.911,86 kn, kamata 3.450,40 kn) te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je povrijeđen zakon na njezinu štetu jer je tuženo tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje na koje je pogrešno primijenilo članak 116., članak 128. stavke 1., 2. i 3. te članak 130. Općeg poreznog zakona. Dodaje da je pogrešno stajalište tuženog tijela da se ne može pobijati rješenje prvostupanjskog tijela, jer je donijeto na temelju vjerodostojne isprave o poreznom dugu i to knjigovodstvenih izlista stanja istog, potpisanog od ovlaštene osobe poreznog tijela. Ističe da tuženo tijelo nije odgovorilo na iznijete nove činjenice i dokaze koje je isticala u žalbi na pobijani upravni akt i to da se našla u situaciju zbog koje je radi nemogućnosti otplate kredita bila primorana prodati veći broja stanova od onog dopuštenog, radi čega je na njezinu štetu povrijeđen članak 6. stavak 2. Općeg poreznog zakona jer nisu utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje rješenja o poreznom dugu. Iznosi da joj je za 2010. i 2011. pogrešno utvrđena porezna osnovica za otuđene nekretnine za te godine, radi čega je došlo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja propuštenjem pozivanja nje zbog davanja obavijesti zašto je prodala veći broj stanova od dopuštenog, čime bi dokazala da je to činila radi prikupljanja novčanih sredstava kojim bi vraćala kredit s kamatama R. banci, što dokazuje ugovor o jednokratnom kreditu od 4. siječnja 2008. Nastavlja da je da na navedene okolnosti propustilo ocijeniti i druge pisane isprave. Opisuje da su se zato prilikom donošenja pobijanog upravnog akta trebale sve navedene činjenice uzeti u obzir, kao i da je ona morala vraćati kredit jer se naprijed spomenutim ugovorima obvezala prema banci vratiti ga u roku od 2 godine, pa je bila prisiljena prodati viši od tri stana. Smatra da se je u svezi toga propustilo utvrditi da je podignuti kredit ovjerila Hrvatska narodna banka te da prilikom prodaje ona nije imala nikakve zarade jer su pokriveni svi troškovi i da je vratila R. banci iznos od 905.694,60 EUR-a. Dodaje da je također propušteno utvrditi da je se bez ikakve valjane pravne osnove tereti čak i za stanove koji u momentu utvrđivanja poreza nisu više bili u njezinom vlasništvu, već u vlasništvu drugih osoba jer ih je darovala djeci koja su ih kasnije prodala, dok su neki stanovi bili u suvlasništvu sa njezinim suprugom M. J. i da je sva prodaja legalno prijavljena. Navodi da se osim toga nije uzelo u obzir da joj je otuđen iznos od preko 200.000,00 kn jer je imala provalu radi čega se tuženo tijelo oglušilo na njezin prijedlog za pribavljanje službenim putem podataka od Općinskog državnog odvjetništva u Z. u svezi njezine kaznene prijave. Zaključuje da je tuženo tijelo propustilo ocijeniti pisane isprave uz žalbu te prijedlog za njezinim saslušanjem. Navodi da su ona i suprug uredno plaćali porez sve do nastanka predmetnog duga. Dodaje da su bili žrtva R. b. zadruge. Opisuje da su, kada su gradili predmetnu zgradu, četiri puta bili pokradeni na način da su iščupani parketi pa da su morali podići novi kredit. Iznosi da nisu koristili povrat poreza, a da su mogli te da su bili prisiljeni prodati više stanova nego što je po zakonu dozvoljeno da ne završe na ulici. Nastavlja da im je sin završio na psihijatriji, ali da se hvala Bogu oporavio. Traži da joj se oprosti dug te navodi da su opraštali i drugima milijunske iznose. Predlaže da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se riješi predmetni spor bez rasprave te da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je prvostupanjskim rješenjem o ovrsi utvrđeno da tužiteljica duguje temeljem ovršnih isprava na dan 27. travnja 2015. iznos od 74.362,26 kn (glavnica 70.911,86 kn, kamata 3.450,40 kn) te da je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
7. Sporno je, je li osporavano rješenje tuženika, kojim je žalba tužiteljice protiv tog prvostupanjskog rješenja odbijena, zakonito.
8. Člankom 140. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15.) propisano je da se provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (stavak 1.) te da se osnovom za plaćanje u smislu toga Zakona smatra: rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju i zadužnica (stavak 2.).
9. Porezno tijelo je u predmetnom postupku utvrdilo da tužiteljica duguje na dan 27. travnja 2015. na temelju ovršne isprave i to rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave KLASA: UP/I-410-23/2014-013/68, URBROJ: 513-07-01-60/2014-3 od 15. rujna 2014. iznos od 74.362,26 kn (glavnica 70.911,86 kn, kamata 3.450,40 kn), pa je pravilno donijelo navedeno prvostupanjsko rješenje na temelju ovlaštenja iz članka 140. Općeg poreznog zakona.
10. Nadalje, ističe se da je člankom 130. stavkom 7. Općeg poreznog zakona propisano da se žalbom na rješenje o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.
11. Stoga kako se žalbom na rješenje o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave, pravilno tuženik u osporavanom rješenju nije cijenio žalbene navode vezane uz zakonitost ovršne isprave te dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila uz žalbu, a kojom pobija zakonitost ovršne isprave. Ističe se da su i tužbeni navodi usmjereni na pobijanje zakonitosti ovršne isprave, a što u predmetnom sporu nije moguće zbog zabrane propisane člankom 130. stavkom 7. Općeg poreznog zakona.
12. Vezano uz zahtjev tužiteljice iznesen na ročištu 18. listopada 2022. za oprost navedenog duga valja navesti da ovaj sud nije nadležan za otpis duga, već da su za to nadležna porezna tijela.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 25. listopada 2022.
Sutkinja
Vanja Crnković, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
