REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2110/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Slađana Panić Šilješ, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Hypo Steiermark Kraftfahrzeug- und Maschinenleasing GmbH, Graz, OIB:46480388251, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hačić, Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-731/16-3 od 18. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P-1072/15-27 od 5. srpnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru br. P-1072/15 od 18. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima broj 2L Ovr-520/12 određena rješenjem broj 2L Ovr-520/12 od 24. veljače 2012. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (toč. 1.). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 502.000,00 kuna (toč. 2.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijane odluke preinačiti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica izdala tuženiku zadužnicu, kao sredstvo osiguranja prilikom sklapanja Ugovora o nagodbi od 27. studenog 2009., a koji Ugovor je zaključen i s glavnim dužnikom NČ iz [adresa],
- da je glavni dužnik NČ djelomično ispunio svoju obvezu u iznosu od 3.780,59 Eura,
- da iz Suglasnosti radi zapljene po pristanku dužnika od 27. studenoga 2009. proizlazi da je tužiteljica, kao jamac platac, preuzela sve obveze dužnika iz točke I. obične zadužnice uz dužnika, a radi zapljene svih računa koje jamac platac ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se na jamca platca primjenjuju sve točke od I. do XIII. obične zadužnice.
8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocijenivši da je glavni dužnik NČ svoju obvezu prema tuženiku izvršio samo djelomično, odnosno u iznosu od 3.780,59 Eura, radi čega je ostala nepodmirena tražbina od 592.009,37 Eura, a da je tužiteljica, kao jamac platac, preuzela sve obveze dužnika iz točke I. obične zadužnice, uz dužnika, radi zapljene svih računa koje jamac platac ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa. Nadalje, nižestupanjski sudovi ocijenili su da navodi tužiteljice da je ovrha nedopuštena. jer je određena na temelju preslike obične zadužnice, koja ne predstavlja ovršnu ispravu, nisu od utjecaja, jer je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima Ovr-520/12 od 25. travnja 2010. nedopuštenom zbog prestanka tražbine ovrhovoditelja odnosno tuženika, pa predmet spora u ovoj parnici nije niti moglo biti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja valjane ovršne isprave na temelju koje je određena predmetna ovrha.
9. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
10. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
12. U parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe granice raspravljanja određene su odredbom čl. 51. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) u vezi s odredbama čl. 48. st. 1. i st. 3. OZ, iz kojih proizlazi da se tužba kojom se pokreće parnica na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
13. U konkretnom slučaju ovršenica je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-520/12 od 25. travnja 2012. upućena u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe zbog razloga propisanog odredbom čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ, budući da je sporna visina tražbine zbog djelomičnog podmirenja duga iz ovršne isprave. Stoga je parnični sud bio ovlašten utvrđivati odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva samo zbog žalbenog razloga zbog kojeg je upućen pokrenuti tu parnicu, a ne zbog nekih drugih razloga koje je tužiteljica istaknula tijekom parnice. Ostale žalbene navode (izuzev onih propisanih odredbom čl. 48. OZ) ispituje i ocjenjuje sud, odlučujući povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi, u okviru ovršnog postupka.
14. Stoga u ovom sporu sudovi nisu utvrđivali je li ovrha nedopuštena jer je određena na temelju preslike obične zadužnice, niti se navedeno može ispitivati u ovom revizijskom postupku.
15. U odnosu na odluke drugostupanjskih sudova na koje se revidentica poziva u reviziji valja ukazati da se radi o odlukama u kojima se nije radilo o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama s konkretnim predmetom, dok u odnosu na odluku Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4058/13 od 30. srpnja 2015. valja ukazati da je uvidom u sustav e-spisa utvrđeno da je navedena odluka, kao i prvostupanjska odluka u istom predmetu, ukinuta odlukom revizijskog suda broj Rev-2770/15 od 13. ožujka 2019., te je u istoj ujedno izraženo prethodno navedeno pravno shvaćanje vezano uz odredbu čl. 51. st. 3. OZ.
16. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
