1                            Poslovni broj: II Kž-111/2024-5

Poslovni broj: II Kž-111/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. V., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. u svezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kovm-1/2024-6 od 28. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kovm-1/2024-6 od 28. veljače 2024., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KOz-DO-1/2024. od 26. veljače 2024., protiv okrivljenog A. V. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 2. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. u svezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. kolovoza 2023.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni A. V. po branitelju, odvjetniku T. B., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i pobijano rješenje ukine.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog A. V. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

6. Osnovana sumnja da je okrivljeni A. V. počinio kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točke 2. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11., proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Stoga, okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru ne ocjenjuju vjerodostojnost dokaza iz optužnice, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća ako optužnica bude potvrđena.

7. Nadalje, nije u pravu žalitelj ni kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela, tvrdi da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega i od ponavljanja djela na slobodi i koje bi opravdavale daljnje produljenje istražnog zatvora. Naprotiv navedenom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ocijenio sve činjenice temeljem kojih je osnovano zaključio o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upravo iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08.

8. Nasuprot žalbenim prigovorima, opasnost da će okrivljeni A. V. puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz činjenice da je okrivljeni A. V. strani državljanin, državljanin R. A. i R. S. M., dakle država koje nisu članice E. U., dok je teritorijem R. H. vezan samo zaposlenjem. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog A. V., tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

8.1. Pritom zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju isticanjem žalitelja kako je okrivljenik u R. H. već dulje vrijeme zaposlen kao građevinar i da mu to zaposlenje predstavlja jedini izvor prihoda, da mu uskoro ističe boravišna dozvola pa bi produljenjem istražnog zatvora mogao izgubiti mogućnost boravka ovdje, čime bi se dovela u opasnost egzistencija njega i njegove obitelji, jer navedene okolnosti ne ukazuju na odsutnost namjere bijega, osobito kada se uzme u obzir težina kaznenog djela, a koje mu se stavlja na teret i za koje je propisana kazna zatvora od tri do deset godina.

9. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

9.1. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv, kao i u ponašanju okrivljenika nedugo nakon počinjenja inkriminacije, kada je pokušao ponovno uspostaviti blizak odnos sa žrtvom, ali i drugom mlađom muškom osobom. Naime, okrivljenikova upornost i ustrajnost tijekom i nakon inkriminiranog događaja, prema žrtvi koja je dijete, upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, i to ne samo u odnosu na žrtvu nego i bilo koju drugu osobu i bez obzira na njegovu raniju neosuđivanost.

10. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, u ovom stadiju postupka ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predloženih u žalbi niti jamstvom.

11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. ožujka 2024.