REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1075/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, radi smanjenja rente odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-79/2018-3 od 17. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-14/16-44 od 14. studenoga 2017. u sjednici održanoj 25. listopada 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ I. Utvrđuje se da je sa danom 23. kolovoza 2014. godine prestala obveza tužitelja za plaćanje mjesečne rente s osnova izgubljene zarade tuženiku u ukupnom mjesečnom iznosu od 5.579,14 kuna, a koja obveza utvrđena je presudama Općinskog suda u Virovitici posl.br. P-350/06 od 12. siječnja 2007. godine u mjesečnom iznosu od 2.152,30 kuna te posl.br. P-820/04 od 28. prosinca 2004. godine u mjesečnom iznosu od 3.426,84 kuna.
II. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku iznos od 13.799,79 kuna na ime rente po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 24. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2015. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. studenoga 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju da na ime izgubljene zarade isplaćuje tuženiku mjesečnu rentu u iznosu od 877,10 kuna počevši od 1. siječnja 2016. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili se prilike ne izmijene, s tim da dospjele obroke plati odjednom sa kamatom utvrđenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to tekućom na svaki mjesečni obrok od 10-og u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, a buduće obroke najkasnije do 10- og u mjesecu za tekući mjesec, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 22.897,00 kuna, u roku od 15 dana.“
2. Drugostupanjskom odlukom suđeno je:
„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-14/16-44 od 14. studenog 2017.
Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.
7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet postupka je zahtjev za smanjenje mjesečne rente određene presudama Općinskog suda u Virovitici broj P-350/06 od 12. siječnja 2007. i P-820/04 od 28. prosinca 2004. zbog nastupa promijenjenih okolnosti na strani tuženika i to stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:
- da je tužitelj dužan plaćati tuženiku rentu prema presudi Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-820/2004-20 od 28. prosinca 2004. i P-350/2006-51 od 12. siječnja 2007. u iznosu od 5.579,14 kuna mjesečno sa zateznim kamatama na ime izgubljene zarade,
- da je tuženik ostvario pravo na starosnu mirovinu 23. kolovoza 2014.
- da je tuženik u vrijeme povređivanja bio radnik Tvin-a d.o.o. kao vozač,
- da je ostvarivao plaću i dnevnice u tuzemstvu i inozemstvu,
- da je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje radi utvrđivanja razlike između iznosa visine starosne mirovine koju bi tuženik ostvario da je ostao na radu do ispunjenja punog mirovinskog staža i visine invalidske mirovine koju tuženik prima,
- da je utvrđeno da kada se, za razdoblje od 24. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2015. usporede isplaćene tuženikove mirovine i prosječno isplaćene mirovine usporednih radnika (podaci FV i LV) proizlazi da je tuženiku u navedenom razdoblju isplaćena manja mirovina u iznosu od 13.799,79 kuna, dok od srpnja 2015. razlika iznosi 877,10 kuna mjesečno.
11. Sukladno navedenom, sudovi su zaključili da su se ispunile pretpostavke za smanjenje rente jer da je tuženik ostvarivao pravo na naknadu izgubljene zarade u obliku rente, kao posljedicu povrede koju je zadobio u štetnom događaju od 21. studenog 1991. u smislu odredbe čl. 195. st. 2. u vezi sa čl. 188. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO). Tu naknadu tužitelj mu je isplaćivao u visini razlike između primanja koja bi ostvario kao vozač koji imaju licencu za međunarodni prijevoz i ostvarene invalidske mirovine. Pravo na tako isplaćivanu rentu tuženik ima samo do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, a koje je tuženik stekao 23. kolovoza 2014. Nakon toga tuženiku može pripadati samo renta u visini razlike između starosne mirovine i invalidske mirovine koju prima.
11.1. Trenutkom stjecanja prava na starosnu mirovinu, na tuženika prelazi teret dokaza činjenice da i nakon 23. kolovoza 2014. ne bi bio umirovljen, o kojoj okolnosti ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Nadalje nižestupanjski sudovi navode da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je namjeravao otvoriti obrt ili društvo za prijevoz, a na njemu je bio teret dokaza tvrdnje da bi i nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu i nadalje obavljao poslove autoprijevoznika u vlastitom obrtu, odnosno da i po redovnom tijeku stvari, bez obzira na predmetnu nezgodu, nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu, ne bi bio umirovljen.
12. Prema odredbi čl. 196. ZOO sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje presude.
13. Pravilno su dakle sudovi primijenili navedenu odredbu čl. 196. ZOO na gore obrazloženo utvrđeno činjenično stanje kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja obzirom da je tužitelj dokazao da su se promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje presude, a tuženik nije dokazao da i nakon 23. kolovoza 2014. kada je po sili zakona ispunio uvjete za starosnu mirovinu, ne bi otišao u mirovinu.
14. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
