Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 40 Gž-3502/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej, kao predsjednika vijeća, Vesne Skerlev, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sandre Artuković Kunšt, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz P., protiv tuženika G. H. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-33/14-127 od 26. kolovoza 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika G. H. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-33/14-127 od 26. kolovoza 2022. godine, u dijelu pod stavkom I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 462.250,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. listopada 2012. godine pa do isplate, i to do dana 31. srpnja 2015. godine prema kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% (pet postotnih poena), te počevši od dana 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi 8,14%, a u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se u preostalom zatraženom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 11.015,00 kuna kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 137.287,50 kuna u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, dok se u preostalom zatraženom dijelu zahtjev tužiteljice odbija.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom I., III. i IV. izreke, podnio je žalbu tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu, u pobijanome dijelu, preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem, uz obvezu nadoknade žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, tužiteljica je osporila osnovnost žalbenih navoda, predložila žalbu odbiti, te joj dosuditi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete s osnove pogoršanja zdravstvenog stanja, uzrokovanog štetnim događajem od dana 13. siječnja 2014. godine, u kojemu je tužiteljica sudjelovala kao suputnik u vozilu.

6. I u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporno je pitanje osove i visine tražbine.

7. Prvostupanjski sud je na spornu okolnost uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i zdravstvenog stanja tužiteljice, pogoršanog u drugoj polovni 2011. godine, proveo dokaz vještačenjima po vještacima fakulteta u Z., fakulteta u R., te po vještaku dr. sc. D. P.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka fakulteta u Z. prof. dr. sc. V. Š. i prof. dr. sc. S. D. proizlazi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da tužiteljica od 2011. godine ima učestale atake opće slabosti, lupanje srca, mučnine i gubitke svijesti, te joj je postavljena dijagnoza posttraumatske epilepsije, međutim, da se za istu ne može, niti potvrditi, a niti isključiti, da je u uzročno-posljedičnoj vezi s traumom nastalom u predmetnom štetnom događaju.

9. Obzirom da je prvostupanjski sud, nakon usmenog izjašnjenja vještaka, ocijenio nalaz vještaka fakulteta u Z. nejasnim i proturječnim, određeno je provođenje novog vještačenja po fakultetu u R.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka fakulteta u R. prof. dr. sc. K. R., dr. sc. I. A. i prof. dr. sc. D. L., proizlazi zaključak da su kod tužiteljice krize gubitka svijesti započele 2011. godine, nakon čega je u redovnom tretmanu neurologa radi epilepsije. Prije prometne nezgode tužiteljica nije imala kontakte s psihijatrom ili psihologom, a psihijatrijski se započela liječiti 2003. godine, kada joj je dijagnosticirana reakcija na teški stres i ordinirana simptomatska terapija. Zaključak je psihijatra da je navedeno posljedica predmetne prometne nezgode, te da je tužiteljica od 2014. godine u psihijatrijskom tretmanu radi anksiozno depresivnog poremećaja, uz preporuku uzimanja simptomatske terapije. Osim smetnji na planu psihomotorike i raspoloženja, provedenom psihodijagnostikom utvrđeno je i postojanje kognitivne deterioracije. Postoji pojačana anksioznost, u odnosu na epileptičke napade postoji neizvjesnost, iščekivanje, prekomjerna zabrinutost za zdravlje i posljedice bolesti, gubitak životne energije, raspoloženja, zbog čega je ocijenjeno postojanje umanjenja životne aktivnosti iz osnove psihijatrijske domene sa 10%. Iz nalaza neurologa dr. sc. A., proizlazi da se kod tužiteljice, u međuvremenu, stanje pogoršalo, time što su se pojavile psihičke tegobe, razvila se posttraumatska epilepsija s naglašenim duševnim promjenama, danas razvijenim psihoorganskim sindromom. Tužiteljica je trpjela strah jakog intenziteta, po pojavi napada, 2-3 dana, srednjeg intenziteta oko mjesec dana i lakog intenziteta oko 3 mjeseca. Umanjenje životne aktivnosti s neurološkog stanovišta iznosi 50%, u što je uključena i bol. Iz nalaza neurokirurga prof. dr. sc. L., proizlazi da su kvantificirane posljedice koje se očituju kao jasno pogoršanje tužiteljičinog stanja po ozljedi iz 2003. godine, a razvijene u najjačem stupnju od 2011. godine, budući se radi o kroničnoj fazi glavobolja, vrtoglavica, bolova u vratu, a posttraumatska epilepsija se ne uspijeva na zadovoljavajući način kontrolirati lijekovima, što sve upućuje na umanjenje životne aktivnosti od daljnjih 42-43%.

11. Objedinjenim nalazom, navedeni vještaci fakulteta u R. su utvrdili umanjenje životne aktivnosti tužiteljice, u odnosu na pogoršanje zdravstvenog stanja sa 67%.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. D. P. proizlazi da je kod tužiteljice, nakon sklapanja izvansudske nagodbe, došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, obzirom da su se pojačali psihički problemi, višekratno je praćena i liječena po psihijatru i psihologu, a koje tegobe su progradirale pojavom epileptičkih ataka. Aktualno kognitivno funkcioniranje je na ispodprosječnoj razini, uz značajno sniženu mentalnu efikasnost i postojanje mentalne deterioracije, a koja je uvjetovana promjenama na mozgu, koje su organske prirode. Pamćenje je ispod očekivanja, obzirom na dob. U kolovozu 2011. godine počeli su se javljati epileptički napadi u formi posttraumatskih parcijalnih kompleksnih napada, sa sekundarnom generalizacijom, a unatoč trajnoj terapiji, napadi se i dalje javljaju. Uznapredovao je i cervikocefalni sindrom, te blaži cervikobrahijalni, s ograničenom pokretljivosti vrata, sa periodičnim vertiginoznim smetnja, što je uzročno-posljedično vezano sa štetnim događajem. Pogoršanje zdravstvenog stanja očituje se u pojavi posttraumatske epilepsije, kroničnog psihoorganskog sindroma, te pogoršanju funkcionalnog statusa cervikalnog segmenta vratne kralješnice, sa posljedičnim cervikobrahijalnim i vertiginoznim sindromom. Trajne posljedice umanjenja životne aktivnosti ocijenjen je sa ukupno 55%, uz istu ocjenu intenziteta pretrpljenog straha kao vještačenjem po fakultetu u R.

13. Iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na rezultatima provedenih vještačenja po fakultetu u R., te po vještaku dr. sc. D. P., obzirom da se rezultati ovih vještačenja, u bitnome, podudaraju, time da su u nalazu i mišljenju fakulteta u R. obuhvaćene i posljedice pogoršanja zdravstvenog stanja sa neurološke, neurokirurške i psihijatrijske strane.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je utemeljio svoju odluku na rezultatima navedenih vještačenja, obzirom da su ista provedena sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, sveobuhvatno i obrazloženo, te su vještaci u potpunosti argumentirano otklonili osnovanost prigovora na nalaze i mišljenja.

15. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice iz 2011. godine, u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 8. rujna 2003. godine.

16. Imajući u vidu utvrđene kvalifikatorne okolnosti, sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), dosuđeni novčani iznosi pravične novčane naknade neimovinske štete su, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u potpunosti primjereni.

17. Žalbeni navodi svode se, u bitnome, na sljedeće prigovore:

- prigovor bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP;

- prigovor pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na registarsku oznaku vozila, u kojemu je tužiteljica bila suputnica;

- prigovor zastare, u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva;

- prigovor isključive krivnje tužiteljice za štetu, zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom;

- prigovor provedenim vještačenjima u postupku;

- prigovor dosuđenom tijeku zakonske zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

18. Na prvi žalbeni prigovor treba odgovoriti da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

19. Obzirom da je pasivna legitimacija bila nesporna, neodlučan je prigovor pogrešne naznake registarske oznake vozila u kojemu je tužiteljica bila suputnik, te isto predstavlja i isticanje nove činjenice u žalbi, što, sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, nije dopušteno.

20. Povodom prigovora zastare, u odnosu na preinačenu tužbu, treba reći da, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, pitanje zastare se, u odnosu na povećani dio zahtjeva, ocjenjuje samostalno onda kada se, uz povećanje tužbenog zahtjeva, mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmijene istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmijene činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare, u odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi, primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014. godine, kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

21. U ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem generičnog - novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.

22. Ovdje je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, visina koje se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja te je stoga prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. U ovom slučaju, nije riječ o povremenim tražbinama, niti je promijenjena činjenična osnova tužbe. Tužiteljica je podnošenjem tužbe 13. siječnja 2009. godine, poduzela radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu nematerijalne štete te je time prekinula zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev x- 1196/11-2 od 4. travnja 2012. godine. Navedenom je presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove."

23. S obzirom da visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sudovi primjenjuju Orijentacijske kriterije, koje donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske i stranke se pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete, u cilju maksimalnog uspjeha u sporu, pridržavaju navedenih Orijentacijskih kriterija.

24. U okolnostima u kojima su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine (br. Su-IV-47/2020-5) izmijenjeni, do tada važeći, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02), na način da se, tada prihvaćeni iznosi, naznačeni u novčanim jedinicama (kune), povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe mogla tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske naknadno odredio, jer tužiteljica nije znala, niti je mogla znati, za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete, u ovim situacijama, mogla se stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo novo pravno shvaćanje.

25. Budući da tužiteljica u tužbi podnesenoj 13. siječnja 2014. godine, nije mogla postavljati svoj zahtjev, u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogla predvidjeti da će se, po proteku daljnjih godina trajanja postupka, odnosno 2020. godine, isti Kriteriji, na navedeni način, izmijeniti, a upravo je u skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, (br. Su-IV-47/2020--5) preinačila svoj zahtjev, zaključuje se da bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala za tužiteljicu nepredvidiv način primjene toga roka. Ovo stoga, jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija, predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih Kriterija iz 2020. godine. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. godine i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018. godine).

26. Žalbeni prigovor isključive krivnje tužiteljice za štetni događaj, zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, predstavlja iznošenje nove činjenice i novog prigovora u žalbi, što, sukladno odredbama čl. 352. ZPP, nije dopušteno.

27. Nadalje, u odnosu na provedena medicinska vještačenja u postupku, žalitelja se upućuje na dio obrazloženja ove drugostupanjske presude, koji se odnosi na provedeno vještačenje u postupku.

28. Konačno, u odnosu na posljednji žalbeni prigovor, treba reći da je ovaj drugostupanjski sud upoznat sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenom spornom pitanju, izraženom u presudi poslovni broj Rev-1133/21 od 14. prosinca 2021. godine.

29. Međutim, na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj 9. srpnja 2021. godine, zauzeto je drugačije pravno shvaćanje, prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (kod kojeg pravnog shvaćanja se ostalo i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. godine).

30. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od podnošenja zahtjeva, jer je to sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, a tvrdnja žalitelja da je zateznu kamatu trebalo dosuditi od dana 27. svibnja 2022. godine, kao dana preinake tužbe povodom objavljenih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne može se prihvatiti, jer je ta činjenica bez utjecaja na dospijeće tražbine. Naime, povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, pa se obveznik naknade, koji nije isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima), ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u konkretnom slučaju, tužiteljici je, i na povišeni iznos naknade štete, valjalo dosuditi pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31. Zbog toga su navedeni žalbeni prigovori neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

32. Slijedom navedenoga, po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

33. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, obzirom da se radi o nepotrebnom podnesku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.