Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-3127/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R. iz D., OIB …, protiv tuženika M. Ž. iz D., OIB …, zastupan po punomoćniku S. P., odvjetniku iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka proti presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 4057/2019 od 24. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4057/2019 od 24. svibnja 2022. godine.
II Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se navedena presuda u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 781,25 kn i sudi:
Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 781,25 kn/103,69 eura[1] u roku od 15 dana.
III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 625,00 kn/82,95 eura.
.
IV Odbija se tuženik sa daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.526,00 kn/202,53 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tuženi zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se ovrha pokrenuta pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-4093/18 nedopuštenom."
II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.343,75 kn, u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žali se tužitelji, i to kako bi se dalo zaključiti iz sadržaja žalbe, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) i bez određenog prijedloga odluke ovog suda.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.
4. Protiv ove presude u dijelu u kojem nije u cijelosti prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
5. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika osnovana.
6. Suprotno navodima žalbe tužitelja nisu počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. Prvostupanjski sud navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak skladno odredbama Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) na temelju ovršne isprave kako to propisuje članak 20. Ovršnog zakona. Kao ovršna isprava prema slovu zakona cijeni se ovršna sudska odluka u konkretnom slučaju presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-3719/11 od 6. prosinca 2013. kojom je utvrđena ovrhovoditeljeva tražbina prema ovršeniku. Predmetna odluka kako je to razvidno i iz preslike sudske odluke koja prileži spisu postala je pravomoćna 16. travnja 2015., a ovršna 27. lipnja 2015. Ovršnost odluke regulirana je i odredbama Ovršnog zakona gdje je zakonodavac propisao da sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje postaje ovršna ako je prethodno postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, a koji rok teče od dana dostave odluke ovršeniku, a po zakonu nije drugačije određeno.
8. Prvostupanjski sud cijeni odredbu članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) gdje je zakonodavac propisao da predmetna tražbina zastarijeva unutar desetogodišnjeg zastarnoga roka s obzirom da s radi o tražbini koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom.
9. Stoga, kako je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu dana 6. kolovoza 2018. godine unutar zakonom predviđenog zastarnog roka, to smatra prigovor zastare istaknut po ovdje tužitelju neosnovanim.
10. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da iako je parnični postupak ograničen opsegom zaključka donesenog od strane općinskog suda kojim je tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parničnog postupka glede prigovora da bi se prodajom nekretnine narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja sukladno čl. 80.b OZ navodi da je o tom prigovoru već odlučio Županijski sud u Zagrebu pod svojim poslovnim brojem Gž Ovr-1109/19 a povodom izjavljene žalbe ovdje tužitelja protiv rješenja o ovrsi.
11. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, pa radi nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijane presude.
12. Ipak, vezano uz navode žalbe da ovdje nije odlučno kada je postala pravomoćna kaznena presuda nego kada je postala pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-3719/11 od 6. prosinca 2013. godine iz koje proizlazi tražbina na kojoj se temelji prijedlog za ovrhu, pa kako je ta presuda postala pravomoćna 16. travnja 2015. godine a ovršna 27. lipnja 2015. godine a prijedlog za ovrhu je podnesen dana 6. kolovoza 2018. godine, to onda do podnošenja prijedloga nije istekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO.
13. Vezano uz prigovor narušene pravične ravnoteže valja reći da je Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Gž Ovr-1109/2019 od 15. travnja 2019. godine odbio žalbu ovdje tužitelja kao neosnovanu smatrajući i da taj prigovor narušene pravične ravnoteže nije osnovan, dakle, ovdje tužitelju je omogućeno da se u sudskom postupku raspravlja o tom prigovoru.
14. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije dosudio cjelokupno zatraženi trošak jer sukladno čl. 40. st. 5. ZPP, ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. tog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, a što prvostupanjski sud nije učinio, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.
15. Stoga je valjalo tuženiku za sastav odgovora na tužbu i pristup na jedno ročište temeljem Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) za svaku radnju priznati po 1.000,00 kn a za pristup na dva ročišta temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife po 250,00 kn za svaku radnju što onda čini ukupno zatraženi iznos po tuženiku od 3.125,00 kn, pa je stoga tuženiku valjalo još dosuditi iznos od 781,25 kn. 16. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II izreke).
17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka, a jer se prvostupanjska presuda pobija samo u dijelu odluke o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi Tbr. 10. toč. 5. Tarife, dok je s preostalim zahtjevom za naknadu troška tužitelj odbijen, pa i u odnosu na zahtjev za sudsku pristojbu obzirom da iz stanja spisa je razvidno da je prvostupanjski sud a svojim rješenjem od 26. kolovoza 2022. godine ukinuo rješenje kojim je tuženik pozvan na uplatu pristojbe od 800,00 kn (točka III i IV izreke)
U Zagrebu, 25. listopada 2022. godine
Predsjednica vijeća:
Vanda Senta, v.r.
