Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-3604/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz V., Republika S., OIB: …, zastupan po punomoćnici D. P., odvjetnici iz Z.1 , protiv prvotuženika M. I. iz Z. , OIB: …, drugotužene V. I. iz Z. , 1 2
OIB: …, trećetužene M. I.2 iz Z. , OIB: …, i četvrtotužene R. I. iz …, OIB: …, svi zastupani po punomoćnici M. R., odvjetnici iz Z.2 , radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj Ps-3/22 od 14. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Ps-3/22 od 14. lipnja 2022. godine.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužni su tuženi iseliti iz stambene zgrade tužitelja izgrađene na čest. zem. 1217/2 i 1217/5 k.o. B., a položena u B. u ul. …, te mu naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve u roku od osam dana po pravomoćnosti ove presude." i r i j e š i o j e
I Nalaže se tužitelju da tuženicima ad.1. M. I.1 , ad.2. V. I., ad.3. M. I. i ad.4. R. I. u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 6.727,00 kn. II Odbija se zahtjev tuženika ad.1.-ad.4. za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa kao neosnovan."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se tužba odbaci odnosno da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe tužitelja sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5. Prvostupanjski sud navodi da prema odredbi čl.162.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvari zahtijevao da mu on preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
6. Prvostupanjski sud navodi da se nekretnina ne nalazi u posjedu tuženika pa stoga odbija tužitelja s traženom pravnom zaštitom i obvezuje ga, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP da tuženima naknadi parnični trošak.
7. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, iako djelomično iz drugih razloga.
8. Na navode žalbe da je prvostupanjski sud trebao odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenjem parnice valja reći da u situaciji kada je tužitelj u tijeku postupka povukao tužbu jer tuženici nisu u posjedu utuženih nekretnina, a kojem povlačenju tužbe su se tuženi protivili, onda je pravilno prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka donio pobijanu presudu.
9. Valja reći da tužitelj u svojoj tužbi nije tražio i predaju u posjed od strane tuženika nego je tražio samo njihovo iseljenje.
10. U tijeku čitavog postupka tuženi su tvrdili da nisu nikad ni bili u posjedu utužene nekretnine (list 29, 64, 70 i 89) s tim da su istu tvrdnju i ponovili nakon što je tužitelj na ročištu održanom 8. rujna 2021. godine naveo da povlači tužbu obzirom da tuženici više nisu u posjedu predmetne nekretnine, dok je tužitelj samo na ročištu održanom dana 15. siječnja 2020. godine osporio te tvrdnje tuženika, dakle, o toj činjenici se je i raspravljalo u tijeku postupka.
11. U prilog te tvrdnje da nisu nikada bili u posjedu utužene nekretnine tuženi su dostavili i potvrde o svom prebivalištu iz kojih proizlazi da nikad nisu bili prijavljeni s prebivalištem odnosno boravištem na utuženoj nekretnini dok tužitelj na okolnost da su tuženi i u vrijeme podnošenja tužbe bili u posjedu utužene nekretnine nije predložio ni jedan dokaz pa ni svoje saslušanje, a kako je u smislu odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP teret dokaza da se je nekretnina u vrijeme podnošenja tužbe nalazila u posjedu tuženika na tužitelju, onda tužitelj ama baš ničim nije dokazao tu svoju tvrdnju pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s traženom pravnom zaštitom.
12. U odnosu na navode žalbe glede toga što je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na ranije donesenim presudama prvostupanjskog suda valja reći da je o tome pravomoćno odlučeno rješenjem ovog suda od 6. listopada 2020. godine pa utoliko više ne može biti predmet razmatranja ovog suda.
13. I odluka o trošku je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP), a koju odluku o trošku tužitelj niti ne pobija u žalbi.
14. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 25. listopada 2022. godine
Predsjednica vijeća:
Vanda Senta, v.r.
