Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-2032/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Đ. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. R., odvjetniku u J., protiv prvotuženika K. d.o.o., S., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. L., odvjetnici u Z., i drugotuženika Grada S., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotuženika i o žalbi drugotuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-974/15-71 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotuženika K. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj Pn- 974/15-71 od 29. travnja 2022. dijelu u točki I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo prvotuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.308,53 kn sa zateznom kamatom od 29. travnja 2022. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-974/15-71 od 29. travnja 2022. dijelu točke I. izreke kojim je kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo drugotuženiku Gradu S. isplatiti tužiteljici solidarno s prvotuženikom K. d.o.o. iznos od 29.875,00 kn sa zateznom kamatom na iznos od 28.000,00 kn od 22. siječnja 2011. do isplate i na iznos 1.875,00 od 29. travnja 2022. do isplate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-974/15-71 od 29. travnja 2022. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo drugotuženiku Gradu S. solidarno s prvotuženikom K. d.o.o. naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.308,53 kn s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj drugotuženik solidarno sa prvotuženikom naknadi parnični trošak u iznosu od 19.308,53 kn sa zateznom kamatom od 29. travnja 2022. do isplate.

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 46.785,00 kn / 6.209,44 eura[1] u roku 15 dana.

IV.Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu žalbe.

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi drugotuženiku troškove nastale u povodu podnesene žalbe u iznosu od 2.211,25 kn / 293,48 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se prvotuženiku K. d.o.o., S., OIB: … i drugotuženiku Gradu S., S., OIB: … da solidarno isplate tužiteljici V. Đ., P., OIB: …, na ime naknade štete iznos od 29.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 28.000,00 kn teku od 22. siječnja 2011., pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na iznos od 1.875,00 kn teku od dana presuđenja - 29. travnja 2022., pa do isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku K. d.o.o., S., OIB: … i drugotuženiku Gradu S., S., OIB: … da solidarno naknade tužiteljici V. Đ., P., OIB: …, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 19.308,53 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja – 29. travnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 108.025,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom kamata na dosuđenu neimovinsku štetu od 28.000,00 kn za period od 2. prosinca 2008. do 22. siječnja 2011. te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu od 1.875,00 kn za period od 2. prosinca 2008. pa do dana donošenja ove presude.“

2. Protiv dijela ove presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio prvotuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška prvotuženiku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.412,50 kn.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.860,00 kn.

4. Žalba prvotuženika je neosnovana.

5. Žalba drugotuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade štete zbog zadobivenih ozljeda koje je, prema tvrdnjama tužiteljice, ona zadobila 2. prosinca 2008. kada je na tužiteljicu za vrijeme sahrane njezinog djeda na Gradskom groblju S., pao dio nadgrobnog spomenika.

8. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da se tužiteljica kretala ispred V. B. prolazeći između grobova obitelji K. i K.,

- da je V. B. u jednom trenutku vidjela da je počeo padati nadgrobni spomenik s groba obitelji K. te je povukla tužiteljicu prema natrag, a spomenik je pao i ozlijedio tužiteljicu,

- da nitko nije dodirivao spomenik niti se na spomenik naslanjao, niti se tužiteljica pridržavala za spomenik,

- da je došlo do slijeganja i ispiranja tla ispod temelja spomenika što je dovelo do nagnutosti i konačno pada stećka na tužiteljicu,

- da za grobno mjesto …, red …, polje …, sa kojeg je pao stećak koji se nalazi na grobnom spomeniku, grobna naknada nije plaćana od 1969., niti je nakon 1969. bilo ukopa u taj grob,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede: natučenje lijeve natkoljenice, natučenje desne potkoljenice i akutnu reakciju na stres,

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, slabijeg intenziteta 45 dana,

- da je tužiteljica pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do jednog tjedna, a nakon toga trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna te je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj,

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje lakog stupnja u vidu bjelkastog ožiljka nastalog nakon evakuacije krvnog podljeva u području desnog kuka dužine 4 cm koji je vidljiv kada je tužiteljica u donjem rublju ili kupaćem kostimu

- da kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice zbog smanjenja životnih aktivnosti,

- da je tužiteljici bila potreban tuđa pomoć i njega u trajanju 10 dana po 3 sata dnevno, 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pri odlasku u trgovinu i slično.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio

- da se grobno mjesto sa kojeg je pao nadgrobni spomenik smatra napuštenim,

- da je do pada nadgrobne ploče došlo uslijed slijeganja i ispiranja tla ispod temelja spomenika što je dovelo do nagnutosti i pada stećka na tužiteljicu i to bez kakve radnje ili utjecaja tužiteljice te

- da je prvotuženik kao organizacija koja se brine za upravljanje i održavanje Gradskog groblja S. bio dužan, između ostalih, poduzeti i sve mjere za zaštitu grobnih mjesta i nadgrobnih spomenika od oštećenja, ali i mjere da ne dođe do štete posjetiteljima groblja,

pa kako prvotuženik nije dokazao da je poduzeo mjere radi zaštite grobova, grobnih spomenika i posjetitelja groblja, pri čemu prvotuženiku nije moglo ostati nepoznato stanje predmetnog groba, prvostupanjski sud je ocijenio da prvotuženik nije postupao pažnjom dobrog gospodara, pa je u takvom propustu krivnja prvotuženika i postoji osnova za njegovu odgovornsot za štetu nastalu tužiteljici na temleju odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: ……….. – dalje: ZOO) u vezi čl. 1049. ZOO, kao i solidarna odgoovrnost drugotuženika kao vlasnika stvari.

9.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir utvrđeno trajanje, intenzitet i vrstu pretrpljenih bolova i straha kao i stupanj naruženosti, pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, ocijenio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 28.000,00 kn. Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski sud je pošavši od utvrđenja da je tužiteljici bilo potrebno ukupno 75 sati tuđe pomoći i njege koju su tužiteljici pružali ukućani, pa je primjenom odredbe čl. 223. ZPP ocijenio da cijena sata takve pomoći iznosi 25,00 kn, što bi obzirom na utvrđeni broj potrebnih sati tuđe pomoći i njege iznosilo 1.875,00 kn. Stoga je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 29.875,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na iznos neimovinske štete od dana podnošenja tužbe (čl. 1103.ZOO), a na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege od dana donošenja prvostupanjske presude jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja. Za iznos od 108.025,00 kn prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio. 10. Prvotuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da u presudi postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i to vještačenja, ukazujući na nalaz i mišljenje vještaka B. i M. J.

10.1. U vezi takvih navoda žalitelju valja odgovoriti da su u ovom postupku provedena tri vještačenja i da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrđivao na temelju nalaza i mišljenja fakulteta u Z. koji su u ime te institucije sačinili I. Z. i M. M., a da M. J. nije bio određen za vještačenje u ovom postupku već je sudski vještak Iv. B. uz svoje očitovanje dostavio Statički izračun koji je sačinio M. J. Stoga okolnost da je u postupku provedeno više vještačenja koja se ne slažu, a da prvotuženik smatra da je sud trebao odlučne činjenice utvrđivati na temelju nalaza i mišljenja I. B., a ne fakulteta, ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Žalbenim navodima kojima prvotuženik ustraje na prigovorima istaknutim na vještačenje provedeno po fakultetu, navodeći da tim vještačenjem nije utvrđen uzrok i razlog slijeganje zemljišta pod konkretnim spomenikom, a da je sudski vještak I. B. u svom vještačenju naveo da je uzrok pada stećka sa nadgrobnog spomenika sila koja odgovara čovjeku mase od 75 kg, a ne slijeganje zemljišta, žalitelj sadržanoj ističe da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 261. ZPP

11.1. U ovom postupku provedena su građevinska vještačenja po sudskim vještacima I. B., I. K. i fakultetu. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon što su nalazi i mišljenja vještaka B. i K. bili međusobno proturječni, saslušao te vještake radi otklanjanja proturječnosti u njihovim mišljenjima, a što nije otklonjeno nakon saslušanja jer je svaki sudski vještak ostao kod svog mišljenja o uzroku pada nadgrobnog spomenika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, sukladno čl. 261. st. 3. ZPP, zatražio novo mišljenje od fakulteta u Z. prema čijem mišljenju, a to su i potvrdili u usmenom očitovanju I. Z. i M. M. koji su u ime fakulteta u Z. sačinili vještačenje, postojeći stećak je značajno bio nagnut u odnosu na vertikalnu os, a nagnutost je posljedica slijeganja i ispiranja tla ispod samog stećka, pri čemu je slijeganje zemlje, a posljedično time i nagnutost spomenika, rezultat procesa odvijanog dulje vrijeme jer se radi o fizikalnom procesu koji teče kroz vrijeme. Iz navedenog razlog neosnovano prvotuženik sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 261. ZPP iznoseći subjektivno shvaćanje o pravilnosti nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. B.

12. Nastavno navedenom neosnovano prvotuženik ističe povredu čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud svoju odluku o činjenicama koje je ocijenio dokazanim utemeljio na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno te na temelju rezultata provedenog postupka, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

13. Suprotno žalbenim navodima prvotuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prvotuženik odgovara po načelu presumirane krivnje.

13.1. U pogledu odgovornosti, a imajući u vidu utvrđenja da je na tužiteljicu pao spomenik koji se nalazio na grobnom mjestu za koji nije plaćena grobna naknada od 1969. niti je od tada bilo ukopa u tom grobu, mjerodavne zakonske odredbe su:

- čl. 14. st. 1. i 2. Zakona o grobljima („Narodne novine“, broj: 19/1998, 50/2012, 89/2017 – dalje: ZOG):

(1) Grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra se napuštenim i može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka petnaest godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka trideset godina od ukopa u grobnicu.

(2) Prijašnji korisnik grobnog mjesta za koje se prema stavku 1. ovoga članka smatra da je napušteno može raspolagati izgrađenom opremom i uređajem groba (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) nakon što plati dužni iznos grobne naknade sa zakonskim zateznim kamatama. U protivnom smatrat će se da se radi o napuštenoj imovini kojom uprava groblja može slobodno raspolagati.

- čl. 15. st. 5. ZOG:

(5) Oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom.

- čl. 133. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV):

(2) Napuštena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasništvo Republike Hrvatske, ako nije zakonom što drugo određeno.

- čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO:

(1) Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

(2) Predmnijeva se obična nepažnja.

- čl. 1049. ZOO:

Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

13.2. U okolnostima konkretnog slučaja kada se na napuštenom grobnom mjestu nalazila izgrađena oprema - nadgrobni spomenik sa stećkom, a koji je pao na tužiteljicu, sukladno citiranim odredbama ZOG i ZV, se smatra napuštenom imovinom kojom slobodno raspolaže prvotuženik. Po ocjeni ovog suda napuštena oprema i uređaji groba ne smatraju se opasnim stvarima kako to pogrešno smatra prvotuženik u žalbi, zbog čega prvotuženik koji raspolaže napuštenom opremom i uređajima groba odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje.

14. U smislu navedenih zakonskih odredaba čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO i čl. 1049. ZOO, štetna radnja kojom se uzrokuje šteta može se sastojati u činjenju (aktivno) ili propustu da se učini ono što je štetnik bio dužan učiniti na temelju zakona ili ugovora.

14.1. U konkretnom slučaju šteta je nastala kao posljedica pada stećka koji se nalazi na nadgrobnom spomeniku koji se nalazi na napuštenom grobnom mjestu tijekom trajanja ukopa u grob na susjednom grobnom mjestu.

14.2. Prvotuženik je pravna osoba koja upravlja Gradskim grobljem S. i kao takva prema odredbi čl. 10. st. 2. ZOG ima, između ostalog, dužnosti održavati groblje na način koji odgovora tehničkim uvjetima, a prema čl. 13. st. 2. Odluke grada S. o grobljima (Službene vijesti grada S. broj 7/1998) mora osigurati održavanje i uređenje groblja kao komunalnog objekta u stanju funkcionalne sposobnosti.

14.3. Stanje funkcionalne sposobnosti groblja, u konkretnoj situaciji, znači da je pravna osoba koja upravlja grobljem dužna poduzimati mjere da se spriječi opasnost koja prijeti od izgrađene opreme i uređaja groba kojima raspolaže u cilju zaštite posjetitelja kao i drugih nadgrobnih spomenika. Ukoliko to ne učini, a nastane šteta, tada se radi o propustu pravne osobe koja upravlja grobljem.

14.4. S obzirom na to da je nastala šteta posljedica propusta prvotuženika, a prvotuženik je u skladu s načelom presumirane krivnje trebao dokazati da šteta nije posljedica propusta ili da propusta niti nema jer da je poduzeo sve mjere za sprječavanja opasnosti od napuštene izgrađene opreme i uređaja groba u njegovom vlasništvu. Tuženik ne tvrdi niti je dokazao da bi poduzeo bilo kakvu mjeru u naprijed navedenom smislu (primjerice sanacijom opreme, ograđivanjem i/ili označavanjem prostora oko napuštene opreme od koje prijeti opasnost urušavanja i slično), pa prema tome, u takvom propustu postoji krivnja prvotuženika. Dakle, postoji osnova za odgovornost prvotuženika za nastalu štetu na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO u vezi čl. 1049. ZOO, zbog čega su žalbeni navodi koje prvotuženik ponavlja u žalbi osporavajući svoju odgovornost, neosnovani.

15. Pravilno je prvostupanjski sud, polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, a uzimajući u obzir vrstu zadobivenih ozljeda, trajanja fizičkih bolova i straha te zaostalog naruženja, te imajući u vidu sve okolnosti određenih odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO, zaključio da tužiteljica ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 28.000,00 kn, a koji iznos prvotuženik u žalbi ne osporava.

15.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 1095. ZOO kada je tužiteljici dosudio naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege.

16. Stoga je slijedom navedenog na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo žalbu prvotuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u točki I. izreke u odnosu na prvotuženika potvrditi.

17. Drugotuženik u žalbi osnovano ističe da nije vlasnik stvari – nadgrobnog spomenika sa stećkom, budući da se isti smatra grobnom opremom. Obzirom na to predmetnim nadgrobnim spomenikom slobodno raspolaže prvotuženik i koji odgovara po načelu presumirane krivnje, ne postoji odgovornost drugotuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed pada stećka s nadgrobnog spomenika kojim slobodno raspolože prvotuženik, slijedom čega je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika neosnovan.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u odnosu na drugotuženika, i tužbeni zahtjev istaknut protiv drugotuženika odbiti.

19. S obzirom na izmijenjeni omjer uspjeha stranka u sporu zbog djelomične preinake prvostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o parničnim troškovima stranaka nastalim tijekom postupka pred prvostupanjski sudom i u žalbenom postupku.

20. Ukupan parnični trošak, prema točki II. izreke prvostupanjske presude, iznosi 19.308,53 kn pri čemu je pogrešno prvostupanjski sud odlučio da su tuženici dužni tužiteljici solidarno naknaditi parnični trošak, jer u konkretnom slučaju na strani tuženika ne postoji pravna osnova solidarnosti utemeljena na ugovoru ili zakonu.

20.1. U odnosu na prvotuženika, odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita, jer je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl.154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP, a prvotuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

20.2. S obzirom na to da je u odnosu na drugotuženika preinačena prvostupanjska presuda na način da je u odnosu na tog tuženika tužbeni zahtjev odbijen, drugotuženik je u cijelosti uspio u sporu. Drugotuženiku je priznat trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 – dalje: OT) i to: za sastav 3 podneska (Tbr. 8/1 OT) – ukupno 750 bodova, za sastav podneska 2. srpnja 2013. (Tbr. 8/3 OT) – 50 bodova, za zastupanje na ročištima 5. travnja 2013., 6. veljače 2014., 11. travnja 2014., 2. rujna 2014., 19. rujna 2014., 8. lipnja 2017., 14. veljače 2019. 12. studenoga 2019. (Tbr. 9/1 OT) – ukupno 2000 bodova, za zastupanje na ročištu 16. ožujka 2022. (Tbt. 9/1 OT) – 100 bodova, za nazočnost punomoćnika drugotuženika na uviđajima 15. rujna 2011., 24. rujna 2013., 5. srpnja 2018. (Tbr. 9/7 OT) – ukupno 750 bodova, odnosno sveukupno 3650 bodova, što prema vrijednosti boda 10,00 kn (Tbr. 50 OT) iznosi 36.500,00 kn, što uz uvećanje troška poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 OT) te plaćenu pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 860,00 kn i plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 kn iznosi ukupno 46.785,00 kn.

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev prvotuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe, jer prvotuženik nije uspio sa žalbom.

22. Drugotuženiku je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kn prema Tbr.

10/1 OT te Tbr. 50 OT i Tbr. 42 OT, koji iznos je uvećan na trošak plaćene pristojbe za žalbu u iznosu do 648,75 kn, odnosno ukupno 2.211,25 kn.

U Zagrebu, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.