Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž-2656/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej i Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz R., OIB…, zastupanog po punomoćnici M. B. V., odvjetnici iz P., protiv 1. tuženice M. B. iz R. s., OIB…, 2. tuženice M. M. iz B., OIB…, 3. tuženika H. M. iz B., OIB…, 4. tuženika D. K. iz N., F., OIB…, 5. tuženice D. K. iz Z., OIB…, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-554/18-125 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-554/18-125 od 6. svibnja 2022.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da Ugovori o kupoprodaji zaključeni između tuženika, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke, gube pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 5. tuženoj u iznosu od 2.445,00 kn sa kamatama od 7. prosinca 2011. te prema 4. i 5. tuženiku u iznosu od 91.423,41 kn s pripadajućim kamatama i troškovima postupka te da je 3. tuženik dužan trpjeti da tužitelj navedenu tražbinu namiri prodajom nekretnine označene kao k. č. br. 11/1 Z, kuća i dvorište, upisana u zk. ul. 212 k.o. R. s..
Pod točkom II. izreke je 1. do 3. tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 , 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu se predlaže odbiti žalba tužitelja i potvrditi prvostupanjska presuda uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi da je citirana presuda zahvaćena bilo kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev za pobijanje dužnikove pravne radnje i to ugovora o kupoprodaji, koji zahtjev je utemeljen na činjenicama da tužitelj ima dospjelu tražbinu prema 4. i 5. tuženicima, a da je 4. tuženica fiktivno prodala nekretninu ovdje 1. tuženici 2013., nakon čega je ta tuženica prodala nekretninu 2. tuženici 2014., a ona 3. tuženiku 2015. iako je znala i mogla znati da poduzetom radnjom nanosi štetu tužitelju budući nema druge imovine iz koje se njegova dospjela tražbina može namiriti.
7. Prema odredbi čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021.) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a to znači ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, te se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
Prema čl. 67. st. 1. i čl. 71. Zakona o obveznim odnosima naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetom radnjom nanosi štetu vjerovniku i ako je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato tužbom koja se može podnijeti u roku od jedne godine za naplatno raspolaganje, a za ostale slučajeve (srodstvo s trećom osobom ili besplatno raspolaganje) u roku od tri godine.
8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zbog nastupa prekluzije primjenom odredbe čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) jer je utvrdio da je Ugovor o kupoprodaji između 4. i 1. tuženice sklopljen 23. svibnja 2013., a da je tužba podnesena 19. svibnja 2016. slijedom čega da je istekao jednogodišnji zastarni rok budući se pobijanje odnosi na naplatni pravni posao.
9. Žalitelj u žalbi kao i u tužbi te tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da je ugovor o kupoprodaji kojim je njegova dužnica otuđila svoju imovinu fiktivan pravni posao jer je sklopljen kako bi se onemogućila naplata njegove tražbine iz čega zaključuje da ugovor o kupoprodaji nije naplatni pravni posao, a posljedično navedenom da nije nastupila prekluzija jer se kod besplatnih raspolaganja ima primijeniti rok od tri godine.
10. Žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti. Pretpostavke koje moraju biti ispunjenje da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svoga dužnika su: da vjerovnik ima dospjelu tražbinu za isplatu, da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, da je dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika i da je vjerovnik oštećen s time da pobijanje omogućuje namirenje vjerovnika. Rok za pobijanje dužnikovih naplatnih pravnih radnji je jedna godina, a besplatnih pravnih radnji tri godine. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenicama osnovom kojih može pobijati pravnu radnju dužnika, no istovremeno tvrdi da je pravna radnja dužnika fiktivna odnosno prividna, što je proturječno tužbenom zahtjevu jer ukoliko je pravni posao fiktivan odnosno prividan to je razlog za utvrđenje da je pravni posao bez učinka, a ne za pobijanje dužnikove pravne radnje. Zaključno, ako je pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika bez učinka tada se ne može osnovano zahtijevati pobijanje takve pravne radnje dužnika.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan zbog nastupanja prekluzije čime je tužitelj izgubio pravo na podnošenje tužbe. U konkretnom slučaju je predmet spora pobijanje pravne radnje dužnika, ugovora o kupoprodaji, dakle naplatnog pravnog posla pa je rok za podnošenje tužbe jedna godina. No taj se rok ne računa od sklapanja ugovora o kupoprodaji između 4. i 1. tuženice kako to navodi prvostupanjski sud (23. svibnja 2013.) već od provedbe uknjižbe u zemljišnoj knjizi jer je u konkretnom slučaju posljednji akt kojim se pravna radnja okončava upravo onaj trenutak kada je na temelju spornog kupoprodajnog ugovora zahtjevan i proveden upis u zemljišnu knjigu u korist 1. tuženice, a to je 24. svibnja 2013. Navedeno iz razloga jer prema odredbi čl. 71. st. 2. ZOO-a rok se računa od dana kada je pravna radnja poduzeta, no ako se takva pravna radnja dužnika sastoji od više odvojenih akata, kao u ovom slučaju od akta sklapanja ugovora o kupoprodaji i njegove ovjere te predaje zemljišnoknjižnom sudu na provedbu, tada je dužnikova radnja poduzeta u trenutku kad je poduzet posljednji akt kojim se pravna radnja okončava, a to je kod kupoprodaje provedba upisa u zemljišnu knjigu. No, navedeno u odnosu na početak računanja roka, u konkretnom slučaju je bez utjecaja na pravilno utvrđenu prekluziju prava na podnošenje tužbe.
12. Slijedom sveg navedenog je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
13. O troškovima odgovora na žalbu odlučeno je osnovom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.
U Zagrebu 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Vesna Skerlev, v.r.
